četvrtak, 04 Oktobar 2012 05:06

Odnos Kur'ana prema poeziji

U prijeislamskom društvu poezija je zauzimala vrlo značajno mjesto a tadašnji pjesnik je bio mnogo više od osobe koja recitira stihove; on je bio historičar, prorok, propagator. Tadašnje društvo je njegovalo izvjesnu strast prema stihu, visoko ga cijenilo i vrednovalo tako da su organizovana i natjecanja po tom pitanju a najljepši, pobjednički stihovi bi bili ispisivani zlatnim slovima i vješani na zidove Kabe. Već čitavo stoljeće prije pojave Islama i Kur'ana paganska, beduinska Arabija prostor je u kojem cvjeta vrlo razvijeno pjesništvo u autentičnost kojeg ne treba sumnjati, premda je ta poezija sakupljana u zbirke i zabilježena znatno kasnije, tek u VIII stoljeću.[1] Razlog postojanju tako razvijenog pjesništva vjerovatno bi trebali potražiti u izuzetnoj ljubavi koju su Arapi od pamtivijeka gajili prema svome jeziku i lijepom, riječitom izražavanju. Za Arape je jezik uvijek bio sihr hallal (dopuštena magija)[2], a savršenog Arapina su krasile tri osobine; ravnopravno nasuprot vještini rukovanja oružjem i vještini jahanja bila je i sposobnost otmjenog i rječitog izražavanja. Za svako pleme velika čast je bila imati među svojim redovima pjesnika. Koliko li je samo puta jezik vještog pjesnika znao odbraniti čast svog plemena bolje nego oštrice njenih ratnika! Ali pjesnik nije bio samo propagator, zaštitnik i branilac svog plemena. Uz ime ša'ira[3] u prijeislamskom periodu često se vezivalo i ime kahin[4]. U to doba kumira, idola, kahin je bio svešteno lice koje je koristilo svoju moć poetskog govora da bi mogao komunicirati sa navodnim božanstvima. To je nepobitna činjenica čije dokaze nalazimo u čistim ajetima Božije Objave, ali ne i u sačuvanim stihovima prijeislamskog pjesnika. Razlog tome vjerovatno leži u činjenici da je ova poezija, dugo vremena usmeno prenošena, zapisana tek u VIII vijeku, kada je islam već učvrstio svoje korijenje. Takvi stihovi su se suprostavljali osnovnom ideološkom učenju islama – „nema boga osim Allaha“, pa su zato jednostavno zauvijek izbrisani. Ono što je ostalo od te poezije svjedoči nam o vjernoj predanosti i ljubavi koju su Arapi osjećali prema lijepom i snažnom izražavanju misli i osjećaja veličanstvenim jezikom predaka. 
Objavljeno u Književnost