četvrtak, 02 Juni 2016 18:52

Qasīda-i burda i njeno ozračje u Bosni i Hercegovini

Autor: Bilal Hasanović


Ogromno rukopisno blago Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (osnovana 1537. god.) na svoj način svjedoči „da je Bosna zemlja gdje (je) pjevanje o islamu vrijedi(lo) gotovo isto koliko i mišljenje o islamu“. (Karić, 2008, 13) Dokaz za tu tvrdnju je izuzetno veliki broj rukopisa i štampanih primjeraka Al-Bûsīrijevog djela Qasīdatu-l-burda u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, čija je slava stigla u Bosnu sa mevludskim i drugim spjevovima, s ciljem iskazivanja neiscrpne ljubavi spram ličnosti poslanika Muhammeda, a.s. Qasīda-i burda je, zapravo, svojom slavom doprinijela uopće širenju qasīde[1] kao pobožnog spjeva bosanskohercegovačkih muslimana.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se i oko dvadeset štampanih primjeraka Qasīda-i burde, kojima je, najčešće, komentar napisao Al-Ĥarbûtī, jedan od najistaknutijih komentatora ove qasīde.

Jedan od bosanskih prepisa ove qasīde na turski jezik sačinio je 1027/1617–1618. godine Nawabadi Haçi Halīl bin Husam Baba Oruč-zade, iz Donjeg Vakufa, učenik znamenitog Hasana Kāfija al-Aqhisārija Pruščaka (u. 1615).[2]

Dokaze o prisutnosti i prijemu Qasida-i burde u našim krajevima u periodu od XVI do XIX stoljeća nalazimo i u rukopisnim fondovima Bošnjačkog instituta u Cirihu i Sarajevu. To je posebno vidljivo u prvom svesku rukopisnih Kataloga Bošnjačkog instituta, čiji su priređivači Fehim Nametak i Salih Trako. Tri od četiri rukopisa koji se nalaze u ovom katalogu imaju isti naslov:  الكواكب الدّرّیّة في مدح خیر البریّة قصیدة البردة- Zvijezde  blistavice u pohvalu Najboljeg stvorenja – Qasīdetu-l-Burda, dok četvrti ima kraći naslov:  البردة  قصیدة  الدریة الكواكب  –Zvijezde blistavice – Qasīdetu-l-burda. (Nametak, Trako, 1997)

U Bosni su se nerijetko Qasīda-i burdi pridavale zaštitničko-iscjeliteljske osobine. Vjerovalo se, naime, da će se knjiga učiniti trajnijom i korisnijom, ako se u njoj citira poneki stih Qasida-i burde. Isto se činilo i u vakufnamama, jer se vjerovalo da će navođenje ponekog stiha ove qasīde, nakon citiranja Kur'ana i Poslanikova hadisa, imetak koji se vakufi učiniti trajnijim i berićetnijim. (Karić, 2008, 17) Tako se, npr., u Vakufnami Derviš-age, sina Bajezida, pored ostalih stihova, navode i ovi:

Prevazišao je vjerovjesnike svojom pojavom i etikom;

Nisu mu mogli ni blizu biti po znanju i plemenitosti.

 

On je miljenik od kojeg se nada zagovaranju,

Nema strahote koju ne bi prozreo!

Po svjedočenju hfz. Mahmuta Traljića, hadži Mehmed Handžić, profesor Više islamske šerijatsko-teološke škole u Sarajevu je, nastavljajući tradiciju svojih prethodnika, održavanja akademskih sijela u porodicama svojih prijatelja u Sarajevu, preveo i protumačio Makāmātu-l-Harīrī, Qasīdatu-l-burdu, Mi'rādžiju Sabita Užičanina, Tarīkati Muhamadijju... (Traljić, 1998, 119)

Cjelovit prijevod Qasīda-i burde na našem jeziku, i to u stihovima, dao je Halil (sin Alijin) Hrle Stočanin 1285. (1868) godine. Naš istaknuti alim Kasim ef. Dobrača ističe da je ovaj rad, urađen u 19. stoljeću, našoj javnosti bio do sada nepoznat. Iako prijevod, on je književni doprinos našoj kulturnoj baštini i s obzirom na vrijeme nastanka, on izaziva našu pažnju i potrebu da ga sačuvamo u sjećanju, tim prije što su prijevodi u ranijim radovima naših ljudi bili rijetkost. (Dobrača, 1976, 9–20) Prijevod je napisan arapskim pismom, koje je donekle prilagođeno našem izgovoru. Prevodilac se služio jezikom koji je bio u upotrebi u to vrijeme, koji obiluje arhaizmima, turcizmima i arabizmima. Neki stihovi su, uz to, teško razumljivi.

Evo nekoliko stihova ove znamenite qasīde u prijevodu Halila Stočanina:

Vaše oči vazda plaču, de reknem, ne plačite, ter[3] plaču,

vaše srce vazda ječi, ti ne ječi zabulava[4]– jehimi.[5]

Zar ti kontaš[6] tu milos' pokrit u mene, šedoči[7] mi šedoče,

jednu šedok očne suze, drugu hasta[8] srce ti – mudtarimi.[9]

Da ne bi naš Milosnik, ne bi suze po virani[10] prolio,

ko da nejma on pameti, pa udara drvo[11] brdo – Alemi.[12]

Vjerovatno je do sada najbolji i najdosljedniji bosanski prijevod i komentar Qasīda-i burde dao imam, kulturni i znanstveni radnik Hifzija Suljkić (1973),[13] iako se književna kritika o tome još nije odredila.

Evo nekoliko stihova Qasīda-i burde u Suljkićevom prijevodu i komentaru:

Hvala Bogu, koji iz ništa uspostavi sve stvoreno,

A zatim neka je blagoslovljen Odabranik u vječnosti.

Jesi li zbog sjećanja na onog Voljenog (susjeda) iz Selema,

S krvlju pomiješao suze koje ti teku iz očiju?!

Ili te možda puhanje vjetra od Kazime (gdje ti se nalazi voljeni podsjeća na voljenu osobu),

A sijevanje munje od Idama u tamnoj noći (osvjetljava ti dom voljenog).[14]

Pjevajući ovu qasīdu pjesnik se rastaje od svoga „ja“ i pjeva u drugom licu, pitajući ga za uzrok prolijevanja suza pomiješanih sa krvlju. Da li je to, možda, zbog sjećanja na susjede (pri tom misli na one koje voli) iz Selema i druženje s njima u tom mjestu ili zbog puhanja vjetra od Kazime, jer zaljubljeni uvijek misli na onoga koga voli i u mašti mu lebdi lik voljene osobe i njegove osobine, pa kad s te strane puhne vjetar, kao da mu donosi miris voljene osobe, i zbog sijevanja munje od Idama u tamnoj noći koja mu možda u toj tmini obasjava kuću voljene osobe... (Suljkić, 2007, 21–22)

Ono što posebno treba istaći za Qasīda-i burdu jeste njen nemjerljiv utjecaj na mevludske spjevove u Bosni i Hercegovini. To je posebno izraženo kod dvojice naših mevludskih autora, Safvet-bega Bašagića i Rešada Kadića.

Safvet-beg Bašagić, jedan od najistaknutijih nosilaca preporoda i prosvjetiteljstva u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini dvadesetog stoljeća, izuzetno emotivnim stihovima svjedoči o mjestu i tradiciji Qasīda-i burde na ovim prostorima:

Sjećaš li se jošte, Mirza, kad si bio d'jete malo,

kako bi ti mirno srce od miline zaigralo,

Kad's iz usta svoga oca Kaside-i Burde slušo,

i poletnim mislima se do zanosa dizat kušo.[15]

Izvanredne primjere preuzimanja stihova iz Qasīda-i burde u arapskom originalu, nalazimo u Mevludu našeg istaknutog književnika i pjesnika Rešada Kadića (1912–1988), gdje su, pored ostalih, citirani i sljedeći stihovi:

Muhammed je odabran u svijeta dva, i ljudi i džina,

I odabran u skupine dvije, arapske i nearapske!

Gospodaru moj, blagoslove i mir prenesi,

Muhammedu, uvijek, zanavjek!

Tvome miljeniku, od svih stvorenja odličniku!

Naš vjerovjesnik i zapovjeda i zabranjuje,

I niko od njega ne čini bolje kad rekne: Nemoj! i De!

Poziva Bogu, pa koji uz Muhammeda pristanu,

Uhvatili su se za sponu neprekidnu![16]

I naš izvrsni autor ilahija i qasīda dr. Džemaluddin Latić koristio je pojedine motive Qasīda-i burde u svojim izuzetno nadahnutim spjevovima, koji su, sa sigurnošću se može kazati, donijeli veliko osvježenje, pa i duhovni preporod bošnjačkom narodu, nakon ere agresivnog ateizma i duhovne dekadence.

Otuda se „ne mogu – kako ističe Annemarie Schimmel (Šimel) – ni izbrojati pjesme pisane za ovaj prigodni blagdan na svim islamskim jezicima. Sa krajnjega istoka muslimanskoga svijeta, do zapada, mevlud je izvanredna prilika pobožnima da svoju žarku ljubav iskažu prema Poslaniku u pjesmama, napjevima i molitvama.[17]

 

Izvor: Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, godište VIII, broj 8, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica, 2010, str. 159-163.

[1] Abdullah Škaljić definira qasīdu kao podužu pjesmu na arapskom, turskom iliperzijskom jeziku, rimovanu na jednu rimu, nikada kraću od petnaest distiha, a može ih imati i preko stotinu. Po sadržaju njome se neko pohvaljuje ili uzvisuje. (Abdullah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989,

str. 399)

[2] Podatke je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pronašao dr. Ismet Bušatlić, profesor Povijesti islamske kulture i civilizacije na Fakultetu islamskin nauka u Sarajevu.

[3] ter – opet, uprkos

[4] zabulava – uzalud, badava

[5] jehimi – izgubiti se, utonuti u ljubavni trans

[6] kontati – misliti, računati

[7] šedoči – svjedoci

[8] hasta – bolestan

[9] mudtarim – raspaljen, uzbuđen

[10] virani – uzalud, badava

[11] drvo Ban – stablo pod kojim je Muhammed, a. s., uobičavao sjediti kad je boravio u Mekki.

[12] Alem – ime brda u Mekki gdje je Muhammed, a. s., ponekad sjedio. (Kaside-i burada, prijevod na bosanski, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2008)

[13] Hifzija Suljkić je rođen 1925. god. u Gvozdenovićima, Živinice. Školovao se u Behram-begovoj i Gazi Husrev-begovoj medresi u Tuzli i Sarajevu. Arapski, turski i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Prištini. Dva puta je hapšen i osuđivan (1949 i 1977). Obavljao je dužnost glavnog imama, hatiba i muallima u Zvorniku. Pisao je i objavljivao u svim našim islamskim listovima i časopisima. Posjedovao je iznimno značajnu i sadržajnu biblioteku sa preko sedam hiljada naslova. Posthumno su mu 2007. godine u izdanju Bosanske medijske grupe (BMG), Tuzla i Medžlisa IZ Zvornik, objavljeni radovi pod naslovom: Sabrani tekstovi, u tri knjige, za što je dobio značajno priznanje – Povelju Hasan Kaimija (B. H).

[14] Hifzija Suljkić, Islamske teme i narodne poslovice, Sabrani tekstovi, knjiga I, BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla; MIZ, Zvornik, 2007, str. 18.

[15] Safvet-beg Bašagić, Mevlud (po muteber ćitabima spjevao: Mirza Safvet), prema: Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 2000, str. 196.

[16] Rešad Kadić, Mevlud, prema: Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 2000, str. 229.

[17] Abdul-Hakim Murad, Pjesništvo u pohvalu Poslanika, str. 6

Ocijeni
(4 glasova)
Čitano 486 puta

Magazin Ašk