ponedjeljak, 30 Januar 2017 18:09

Rubaije

Hamza Humo


I

S onim se tješeći svijetom mnogome život prođe,

Jagmeć' na ovom svijetu mnogi do cilja ne dođe.

Zato ja nikad ne mislim na ova obadva svijeta,

Ja živim između njih dok smrt po me ne dođe.

II

Ko mnogo o sreći sanja teško će do nje doći.

Ko se s uzdahom tješi uvijek će uzdisati moći.

Kreni se, prijatelju, nek' želju ritam ti nosi;

Godine čekati možeš, kraj tebe drum neće proći.

III

Ko dane broji od tog se sreća skriva.

Ko za njom mnogo ne žudi tom prijateljica biva.

Sreća je žena hira što odbačena čezne,

A kad ti za njom žudiš, muči te i uživa.

IV

Kada te bol tišti, ti od misli bježi.

Na časovima veselja uzlove ne veži.

Prolaznosti ruka zaborave nosi

I sve čeg' se takne to pod zemljom leži.

 

Izvor: Hamza Humo, Poezija i proza, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1999, str. 30-31.

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 346 puta

Magazin Ašk