ponedjeljak, 25 Novembar 2019 14:04

Nedžad Ibrišimović - Bosna

Priredila: Nejra Krečo


Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940Sarajevo - 15. septembar 2011, Sarajevo) je bio bosanskohercegovački književnik.

 U trećoj godini života, Nedžad Ibrišimović je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.

Bio je urednik u listovima "Naši dani" i "Oslobođenje", jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.

U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB "Preporod" koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.

Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski jezik.

Nakon izlaska iz štampe remek djela "Vječnik" (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman "Vječnik" je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev "Derviš i smrt". U januaru 2009. godine u izdanji IKD "Šahinpašić" objavljeno je osmo izdanje "Vječnika", a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.

Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.

Simbol bosanskog otpora

No, mali je broj onih koji u  očitim neumjerenostima uspijevaju prepoznati Ibrišimovićev ljudski očaj nastao iz nemoći da se zaustavi krvavi točak historije. Njegove senzibilne nerve pogađa sudbina kolektiva s kojim se identifikuje i glasom čovjeka koji je svjestan svoje nebitnosti nastoji progovoriti o tragičnom trenutku kojem svjedoči. Iz tog košmara koji se odvija pred njegovim očima nastaje briljantna Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, u kojoj pisac tu raspojasanu, krvavu i genocidnu stvarnost muslimanskog svijeta pretače u književnost direrovskih slika. Posmatrajući pakao života u ratu, piše književnost koja je bolna i potresna. On grmi osuđujućim starozavjetnim glasom, kudi, upozorava, ali sve što postiže tom olujom riječi jest stvaranje neprijateljâ koji će ga do kraja života mrziti ustrajno i ostrašćeno. Svojom pojavom Ibrišimović postaje simbol bosanskohercegovačke borbe za opstanak i iz tog vremena, kao dojmljiva, ostaje zabilježena, okom fotoaparata, fotografija pisca s uredno potkresanom bradom i francuskom beretkom zataknutom na glavi. Ibrišimović je bio ono lijepo lice bosanskohercegovačkih muslimana koje, suočeno s prijetnjom nestanka, nije pristalo okrenuti glavu i oboriti pogled.

 

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja
kad plače klobučaju kiseljaci
sagni se i pij, niko se ne ljuti

U Bosni ima jedna tišina
u toj tišini jedna njiva
u toj njivi obeharalo stablo


Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni

Bosna ima Bosanca
Kad Bosanac liježe na počinak
on polahko glavu spušta na zemlju
da zemlju ne povrijedi

Bosna ima majku
Majka se popne na brdo iznad pruge
pa mahne mašinovođi
Majka mahne mašinovođi

a lokomotiva krisne 

Bosna ima kuću
u kući živi starica
njen osmijeh je ajet o Džennetu

Izuj obuću kad prelaziš 
Koranu, Glinu

Savu  i Drinu 
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.

 Nedžad Ibrišimović

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 72 puta

Magazin Ašk