utorak, 09 Juli 2013 22:15

Jedna kap iz prvih talasa na morima Mesnevija

Amina Š. Jesenković


Mesnevija, iako riječ arapskog porijekla, kao književni termin se po prvi put javlja u perzijskoj književnosti, a prvi, još neusavršeni primjeri ovakvih dugih stihovanih književnih djela sreću se u arapskoj književnosti. Prvim zrelim, potpunim primjerom ove književne forme smatra se jedan junački ep, Firdusijeva Šahnama (X -XI st.), s tim da teme ovih tekstova vremenom postaju raznolike. Na ovaj način se, dakle, u formi mesnevije, kazuju brojni mistički i didaktički sadržaji, ali i ljubavne priče i dogodovštine. Svakako, valja istaći da je ova forma dobila svoje potpuno obličje u perzijskoj književnosti, i da je takva postala uzorom brojnim turskim autorima, pa čak i onima koji su, poput Bošnjaka, živeći pod okriljem Osmanske države, a samim tim i poštujući kulturne uzuse društva u kojem žive, pisali na turskom, ili pak na perzijskom jeziku. Period od početka XI do kraja XIX stoljeća jest period u kojem su brojni mutasavvifi dokazivali svoju pjesničku sposobnost kojom su izricali golema iskustva tasavvufa, slojevitim i jednostavnim jezikom istovremeno činili čitljivim tajne makro i mikro-kozmosa, aplicirali slike materijalne stvarnosti koje su se zrcalile u svijetu duhovnosti, nenametljivo podučavali, i nanovo, ukazivali na veliku erudiciju i artizam pjesnika koji su imali daha za ovakve književne pothvate.

U ovoj natuknici o formi mesnevije valja ukazati na najznačajnije autore mesnevija u perzijskoj i turskoj književnosti, odnosno, književnosti na perzijskom i turskom jeziku. U XII stoljeću je temelje mesnevije kao mističkog spjeva postavio perzijski pjesnik Feriduddin Attar, sa svojim mesnevijama Husrev-name (Gul u Husrev), Esrar-name, Mantiku-t-tayr, Musibet-name, Ilahi-name, Bulbul-name, Pend-name i Džumdžume-name. U drugoj polovici XII i u prvim decenijama XIII stoljeća javlja se Nizami sa svojim Petoknjižjem, Hamsom koja sadrži pet mesnevija: Mahzen-ul-esrar, Husrev u Širin, Leyla u Medžnun, Heft-peyker i Iskender-name. Pjesnik Sadi je živio u XIII stoljeću, a njegovi mističko-didaktički spjevovi Bustan i Gulistan su bili uzor i inspiracija brojnim potonjim pjesnicima. Emir Husrev (umro 1325.), iako ne vješt i rječit poput njegovog uzora, biva prvi pjesnik koji piše Petoknjižje-Hamsu po uzoru na Nizamija. Njegov savremenik Hadžu-yi Kirmani, iako na potonje pjesnike nije ostavio velikog utjecaja, sa svojih šest mesnevija je, također, jedan od perzijskih pjesnika vrijednih spomena. Konačno, Molla Džami (umro 1492. godine) koji se smatra najvećim pjesnikom mesnevije, a ostavio je devet ovakvih spjevova, može se prihvatiti najvećim uzorom potonjim pjesnicima, ali i završnicom slavnog i zlatnog doba mesnevije u perzijskoj književnosti. Iako smo u ovoj napomeni koju donosimo uz prijevod nekolicine stihova koji dotiču teme vjere i tradicije islama, a koji se nalaze u uvodnim dijelovima najpoznatijih mesnevija napisanih na turskom jeziku, do sada nabrojali mnoštvo pjesnika i njihovih djela napisanih u ovoj formi, kada kažemo Mesnevi-ma'nevi, ili, samo Mesnevija, gotovo svaki prosječni baštinik islamske civilizacije zna da se ovdje radi o velikom mističkom spjevu Mevlana Dželaluddina Rumija iz Tabriza koji je svoj život proveo u Seldžučkoj prijestolnici Konji, djelu koje je postalo paradigmom književnog izraza tasavvufskog mišljenja, i na čijoj se toplini više od sedam stoljeća griju duše zaljubljenih u Istinu, onih koji se traganjem i Putovanjem odazivaju pozivu na prag koji nije prag beznađa. Među turskim pjesnicima sa područja Anadolije i izvan nje, odnosno, pjesnicima koji su pisali svoje mesnevije na turskom jeziku ili perzijskom jeziku, a živjeli su na prostorima Seldžučke ili Osmanske države valja spomenuti čagatajskog pjesnika Ali Šir Nevaija i njegovu Hamsu-Petoknjižje, Šejjad Hamzu, Jahja Beja, Kadi Darira, Kemalpašazadea, Dželilija, Gubarija kao samo neke od autora mesnevija pod nazivom Yusuf ve Zeliha, Šejhija i njegovu mesneviju Husrev u Sirin, Ahmedija i njegovu Cemsid u Hursid, Lamia i njegove mesnevije Vamik u Azra, Vis u Ramin, Guy u Cevgan, Nabia sa njegovom mesnevijom Hayrabad, Fuzulija i njegove Beng u Bade i Leyla ile Mecnun, Muniriju Beograđanina i njegovu mesneviju Mihr u Mah, Alaudina Sabita Užičanina i njegove mesnevije Edhem u Huma, Dere-name i Berber-name, Hamdullah Hamdija, Jahja Beja, Ahmed-i Ridvana, Nevizade Atayia i Lamia koji su kao i Sarajlija Muhamed Nerkesija ostavili po jedno Petoknjižje-Hamsu, a čije su pojedine mesnevije prethodno spomenute.........    

Tematski, mesnevije se, uvjetno kazano, mogu podijeliti u četiri skupine:

1. mesnevije didaktičkog sadržaja, u kojima bivaju prevođene i komentirane pojedine sure, prevođeno i komentirano 40 ili 100 hadisa, ilmihali, mevludi, miradžije (poput Sabitove), spjevovi o hidžri ili smrti Muhammeda, s.a.v.s., mesnevije tasavvuskog sadržaja, prijevodi i komentari Rumijeve Mesnevije, predaje o evlijama, mesnevije u kojima se daju savjeti, navode primjeri i posredno podučava moralu, te mesnevije koje imaju neka enciklopedijska svojstva i imaju za cilj podučiti znanstvenim disciplinama poput astronomije, medicine, ukazati na određene pojave i likove u književnosti.

2. mesnevije koje temu crpe iz legendi, predaja i historijskih činjenica, i to osobito, koje se naslanjaju na borbe Vjerovjesnika Muhammeda i hazreti Alije, predaje o pohodima Aleksandra Makedonskog, prijevodi i prerade Firdusijeve Šahname, mesnevije koje opisuju konkretne historijske događaje, vojne pohode, osvajanja, ratove i sl.

3. mesnevije ljubavnog sadržaja, u kojima se u prvom planu ogleda umjetnički iskaz, i koje su usmjerene na ciljnu grupu prefinjenog čitalačkog ukusa. U ovim se djelima glavni junaci iz svijeta ljudske (apstraktne) ljubavi uzdižu do svijeta božanske (istinske, stvarne) ljubavi, koja, po svemu, biva pokrivena i ukrašena metaforama tasavvufa.

4. mesnevije u kojim autori opisuju ljude i događaje, pripovijedajući o običajima, svadbama, gradovima, slikaju žive uzorke svijeta u kojem žive. Naravno, nisu rijetke ni mesnevije u kojima se prepliću didaktika, opis historijskih događaja i onih o kojima se saznalo predajom, doticaj sa stvarnošću autorova svijeta, ali u kojima je u centru priča o zaljubljenima, i njihovom traganju koje će odvesti do Sjedinjenja u Jednome. Formom, mesnevija zadovoljava zahtjeve kvalitativnog aruz metra baziranog na dugom i kratkom, otvorenom i zatvorenom slogu. Rima je prisutna u misraima - polustisima unutar jednoga stiha-bejta. Metar mesnevije autor obično daje na kraju završnog dijela ovog zamašnog pjesničkog zahvata. Također, mesnevija valja zadovoljiti i zahtjeve zadatog okvira koji se sastoji iz uvodnog dijela, centralnog dijela i završetka.

Uvodni dio, zajednički za mesnevije različite tematike, predstavljaju sljedeći segmenti:                                                                                                          

a) Bismilla/Tahmid (Otpočinjanje u ime Boga i izricanje zahvale Bogu)

b) tavhid (stihovi kojima se izriče vjerovanje u Jedinstvo Allaha dž.š.), koji nekada dolazi ispred, a nekada iza munadžata - stihova u kojim se upućuje dova - molitva

c) na't - pohvalnica Vjerovjesniku Muhammedu, mir s njim (budući da su mu'džize Vjerovjesnikove posebno obrađene, autor ih obično ne spominje u stihovima na''ta); ovo poglavlje se uobičajeno završava pjesnikovom molbom za zagovorništvo Vjerovjesnikovo na Danu Suda.

d) mi'radž-odlazak Vjerovjesnikov na mi'radž

e) mu'džizat - nadnaravna svojstva Vjerovjesnika Muhammeda, mir s njim (pjesnici spominju kako je iz prsta napojio, kako je hurma koju je zasadio odmah dala plod, isl.)

f) medh-i Cehar yar - stihovi u pohvalu četverici odabranih halifa

g) pohvalnica vladaru

h) pohvalnica velikanima-suvremenicima autora (u kojim autor hvali njihovu darežljivost, pravednost, učenost)

i) razlog pisanja Ovom prigodom, u nakani da ukažemo na način na koji pjesnici u uvodnom dijelu mesnevija iskazuju svoju predanost Jedinome Bogu, doživljenje Muhammeda, mir s njim, kao «milosti svjetovima«, i časnost njegovih drugova, donosimo nekoliko prijevoda iz mesnevija nekolicine autora koji su pisali na turskom jeziku:

Taslicali Yahya                                                                                                                                               

Gencine-i raz                                                                                                                                         

Besmele                                                                                                                                               

(početak uvodnog dijela mesnevije)

 

Srcem, dušom mi bismillah recimo

Plamom duše za riznicu kazivanja mi pute otvorimo

Bismila je vladar nad svim što se izriče

Mjesto gdje se ona nađe sa ponosom opstaje

Kur'anskoga ružičnjaka zumbul je

Za nju mjesto na početku svega je

U nju ovdje upri pogled iz duše

Bajraku što pod njim skupit će se vjerni slična je

Onaj redak u kojem stoji ime Rahima i Rahmana

Postade prvim talasom na obalama kur'anskog okeana

Kada bi se raščlanio ovaj talas još neznani

Iz svake bi kapljice mu golem biser razaznali Ahmedi,  

 ...


Izvori i literatura:                                                                                                                                             

Doc. dr. Ismail Unver, «Mesnevi», Turk Dili, Turk Siiri ozel Sayisi II, Divan Siiri; god. 36, br. 415, 416, 417, Juli/avgust/septembar 1986, TDK; str. 430-563; Dr. Iskender Pala, Ansiklopedik Divan Siiri Sozlugu, tom I-II, AkCag, Ankara 1989. 540. s.                                                                                                  

Ocijeni
(4 glasova)
Čitano 1773 puta Zadnji put promjenjen ponedjeljak, 15 Juli 2013 22:25

Magazin Ašk