ponedjeljak, 23 Februar 2015 14:53

Zašto su dvojezičari pametniji?


Govoriti dva jezika umjesto samo jednog ima očite praktične koristi u vremenu rapidne globalizacije. Ali, proteklih godina, naučnici su počeli da ukazuju na prednosti dvojezičnosti koje prevazilaze samu mogućnost da se komunicira sa širokom paletom ljudi. Ispostavilo se da nas dvojezičnost čini pametnijima. Bilingualnost može imati dalekosežan uticaj na naš mozak, poboljšati kognitivne vještine koje nisu samo u vezi sa jezikom i čak nas zaštititi od demencije u poznim godinama.

Ovaj pogled na bilingualnost je u mnogočemu drugačiji od razumijevanja dvojezičnosti tokom većeg dijela 20. vijeka. Istraživači, edukatori, i donosioci zakona su dugo smatrali da je drugi jezik smetnja, kognitivno govoreći, koja je štetila djetetovom akademskom i intelektualnom razvoju.

Oni nisu pogriješili u pogledu smetnje: postoji više nego dovoljno dokaza da su u mozgu bilingualnih osoba oba jezika aktivna i kada se koristi samo jedan jezik, tako stvarajući situaciju u kojoj se jedan sistem isprječava drugom. Ali ova smetnja, kako su naučnici saznali, nije toliki hendikep koliko je prikriveni blagoslov. Ona tjera mozak da riješi unutrašnji konflikt dajući mu tako vježbu koja jača njegove kognitivne mišiće.

Dvojezičari su, na primjer, vičniji od monojezičara u rješavanju određenih mentalnih zagonetki. U studiji Ellen Bialystok i Michelle Martin-Rhee iz 2004. godine monojezični i dvojezični predškolarci su trebali da sortiraju plave krugove i crvene kvadrate koji su im bili predstavljeni na kompjuterskom ekranu u dvije digitalne korpe – jednu markiranu crvenim krugom, drugu plavim kvadratom.

U prvom zadatku, djeca su trebala da sortiraju oblike po boji, stavljajući plave krugove u korpe markirane plavim kvadratom, a crvene kvadrate u korpu markiranu crvenim krugom. Obje grupe su ovaj zadatak izvršile jednakom lahkoćom. Nadalje, od djece je zatraženo da razvrstavaju po obliku što je bilo zahtjevnije jer je zahtjevalo da se stavljaju oblici u korpu sa oblikom u suprotnoj boji. Dvojezičari su ovaj zadatak izvršavali brže.

Dokazi brojnih studija sugeriraju da bilingualno iskustvo poboljšava tzv. izvršnu funkciju mozga – komandni sistem koji usmjerava procese pažnje  koje koristimo za planiranje, rješavanje problema i izvođenje raznih mentalno zahtjevnih zadataka. Ove radnje uključuju ignorisanje distrakcija kako bismo ostali fokusirani, voljno preusmjeravanje pažnje sa jedne stvari na drugu i zadržavanje informacija u mozgu – kao što je pamćenje slijeda radnji prilikom vožnje auta.

Zašto zbrka između dva simultano aktivna jezična sistema poboljšava ove aspekte kognicije? Do nedavno, istraživači su mislili da je korijen prednosti dvojezičara primarno u mogućnosti inhibicije usljed stalne vježbe mozga da se jedan jezični sistem potisne. Mislilo se da ova supresija pomaže mozgu dvojezičara da ignoriše i druge vrste distrakcija. Ali to se objašnjenje danas čini neprikladnim, jer su studije pokazale da bilingualne osobe uspješnije izvode radnje koje ne zahtjevaju inhibiciju.

Osnovna razlika između dvojezičara i monojezičara je, možda, jednostavnija: povećana sposobnost da se zapaža okruženje. Bilingualne osobe moraju mijenjati jezik često – možda govore sa ocem na jednom, a majkom na drugom jeziku, kaže Albert Costa, istraživač na Univerzitetu Pompeu Fabra u Španiji. To zahtijeva zamjećivanje promjena oko njih na isti način kako se primjećuju promjene pri vožnji auta. U studiji koja je poredila njemačko-italijanske bilingviste sa italijanskim monolingvistima pri zadacima opažanja, Costa i njegove kolege su zaključili da bilingualni subjekti ne samo da imaju bolji učinak – već to rade sa manje moždane aktivnosti u podučjima mozga koje su zadužene za zapažanje, što ukazuje da su učinkovitiji u tome.

Dvojezično iskustvo ima utjecaj na mozak od dojenčkog perioda do treće dobi (a postoji razlog da se vjeruje da se to odnosi i na one koji drugi jezik nauče kasnije tokom života).

U studiji iz 2009. godine predvođenom Agnes Kovacs sa Internacionalne škole za napredne studije u Triestu, Italija, sedmomjesečne bebe izložene od rođenja govoru dva jezika su poređene sa vršnjacima izloženim jednom jeziku. U početku pokusa, bebama su puštani audio zapisi, a zatim bi bila pokazana lutka sa jedne strane ekrana. Obje grupe beba su naučile da gledaju na tu stranu ekrana u iščekivanju lutke. Ali u kasnijem setu pokusa, kada se lutka počela pokazivati na suprotnoj strani ekrana, bebe izložene bilingualnom okruženju su brzo naučile da prebace svoj pogled iščekivanja ka novom smjeru dok to druge bebe nisu radile.

Ekfekt bilingualnosti obuhvata i stariju dob. U skorašnjoj studiji 44 vremešna špansko-engleska bilingvista, naučnici predvođeni neuropsihologom Tamarom Gollanom sa Univerziteta u Kaliforniji, San Diego, su zaključili da individue sa višim stepenom bilingualnosti – mjereno komparativnom evaluacijom znanja jezika – su bili otporniji na početak demecije i na ostale simptome Alzheimerove bolesti: veći stepen dvojezičnosti značio je kasniji početak simptoma.

Niko nikada nije sumnjao u moć jezika. Ali ko je mogao zamisliti da riječi koje čujemo i rečenice koje izgovorimo mogu ostaviti tako dubok trag.

 

Izvor: divithana.com / nytimes.com

Ocijeni
(4 glasova)
Čitano 2413 puta

Magazin Ašk