ponedjeljak, 09 Januar 2017 22:23

Šukrija Alagić (1881-1936)

Autor: hfz. Mahmud Traljić


Među kulturnim i javnim radnicima, muslimanima Bosne i Hercegovine, od početka dvadesetog stoljeća do pred početak II. svjetskog rata, vidno mjesto pripada i Šukri-ef. Alagiću, profesoru, pedagogu, piscu i zaslužnom prevodiocu.

Porodica Alagića je iz Konjica, a Šukrija rođen je u Tuzli 20. V. 1881. godine, gdje mu je otac bio u službi u svojstvu kajmekama. Osnovno obrazovanje (ruždijju) i šest razreda gimnazije završio je u Sarajevu, a sedmi i osmi razred u Mostaru, gdje je 1901. godine i maturirao. Na sveučilištu u Beču studirao je od 1901. do 1905. godine orijentalistiku i slavistiku. Po završetku studija 1905. postavljen je na sarajevskoj Velikoj gimnaziji, prvo za učitelja arapskog jezika, zatim za pravog učitelja 1909, a 1911. imenovan je profesorom, pošto je prethodno položio profesorski ispit. Početkom 1916. premješten  je na gimnaziju u Mostaru, a pod konac 1917. na Mušku učiteljsku školu u Derventi, kuda je bila premještena sarajevska Učiteljska škola. Godine 1920. premješten je na nižu gimnaziju, također u Derventi, a 1927. godine na gimnaziju u Tuzli, gdje je postavljen i za njena direktora. Krajem 1931. godine je umirovljen. Tada se ponovo vraća u Derventu i tu ostaje do smrti, koja ga zateče 31. januara 1936. godine.

Alagić je bio priznat kao dobar profesor i odličan pedagog. Prema svim učenicima se jednako odnosio, tako da ni svoju vlastitu djecu nije odvajao od ostalih učenika u školi.

Po toj osobini ostao je kod svojih učenika u najljepšoj uspomeni. Pored nastavničkog poziva, Šukri-ef. bio je i aktivan društveni radnik. Kao mlad suplent u Sarajevu, aktivno je radio i u društvu „Gajret“ (Bašagićev period do 1908. god.). Društvene 1906-1907. godine bio je i tajnik društva, a sudjelovao je i u prvom društvenom pjevačkom zboru, kao i na prvoj Gajretovoj zabavi 1906. u svojstvu diletanta. Bio je aktivan i u radu Islamske zajednice. Godine 1926. biran je u Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Tuzli, a dogodine i u Vakufsko-mearifski sabor, gdje je obnašao dužnost potpredsjednika (predsjednik je bio reisu-l-ulema h. M. Dž. Čaušević). Biran je i u Saborski odbor. Nije bježao ni od ćursa. Održao je i u Tuzli i u Derventi nekoliko zapaženih vazova (naročito bajramskih), u kojima je obrađivao aktuelne teme iz našeg svakodnevnog života. Neke od tih vazova je i štampao. U svojim vazovima je javno ustajao protiv nekih neislamskih običaja, a koji su među muslimanima bili uhvatili korijena.

Međutim, Alagić je najpoznatiji i najzaslužniji kao pisac i prevodilac s arapskog jezika. Za potrebe bosanskohercegovačkih gimnazija sastavio je nekoliko priručnika za arapski jezik. Godine 1913. nakladom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu štampan je Alagićev Izbor iz Kitabu sireti Resulillahi (Nuhbetun min kitabi sireti sejjidina Muhammedin Resulillahi sallalahu alejhi ve sellem) po Muhammedu ibn Ishaku, a po preradi Abdulmelika ibn Hišama. Knjiga iznosi 275 strana velike osmine. Kao drugi dio ovog priručnika je Arapsko-srpskohrvatski rječnik za Izbor iz Kitabu sireti Resulillahi. Rječnik je štampan 1913. godine, a ima 200 stranica, također velike osmine. Kod Zemaljske vlade su ostala u rukopisu još dva priručnika, koje je Alagić bio pripremio za štampu a kao lektiru učenicima gimnazija, koji su učili arapski jezik.

U Kalendaru Gajret za godinu 1324. po Hidžri (1906-1907) Šukri-ef. je objavio članak „Omer bin el-Hattab, II halifa“, a u Kalendaru za iduću 1325. godinu (1907-1908) objavio je rad pod naslovom „Kulturni razvoj islamske države za vlade El-Mensura, II halife iz porodice Benu-l-Abbas“. U Kalendaru Narodne uzdanice za godinu 1935. štampan je Alagićev zapažen članak „Poslušnost djece roditeljima“. Rad „Tarihul-mesahifi“ (Kodifikacija Kur'ana, Glasnik IVZ, 1933, br. 8 i 9) Alagić je izradio prema dva članka, koji su objavljeni u kairskom mjesečniku El-Menar, a napisali su ih dr. Muhamed Tevfik Sidki i Musa Džarullah. U drugom godištu Glasnika IVZ (1934, br. 3) štampan je „Jedan bajramski vaz“, u kome je Šukri-ef. obradio Kur'an kao prvi i glavni izvor islamske vjere i islamskog učenja uopće. Povod za ovaj članak bilo je krivo interpretiranje jednog bajramskog vaza održanog u Derventi, u kome je vaiz iznosio islamska načela i dužnost muslimana da ih se pridržavaju, a žigosao razne poroke, koji su zavladali među muslimanima. To je dalo povoda nekim da javno napadnu dotičnog vaiza i da ustvrde, kako on pogrešno interpretira pravo islamsko učenje. U obranu toga vaiza, Alagić je napisao ovaj članak, ukazujući kako treba shvatiti kur'anska načela i ko ih može tumačiti i interpretirati. U ovu grupu Alagićevih radova idu i „Arapi u Španiji“ (Novi behar, VI, 1932-1933, br. 23 i 24) i „Alkohol i Kur'an“ (Novi behar, IV, 1930-1931, br. 1).

Kao prevodilac Alagić je stekao veliku popularnost i priznanje. Prevodeći Komentar Kur'ana od egipatskog učenjaka Sejjida Muhammeda Rešida Ridaa, on je prvi kod nas koji se prihvatio ovako važnog i teškog zadatka. Kao dobar poznavalac arapskog jezika, zatim dosljedan praktični musliman, nastojao je pružiti našoj čitalačkoj publici štivo za kojim se kod nas davno osjećala velika potreba. Odabrao je M. R. Ridaov komentar kao jedan od savremenih komentara, i što je Rida pisao svoj komentar prema tumačenju Kur'ana egipatskog muftije i istaknutog islamskog učenjaka šejha Muhammeda Abduhua. Od ovog komentara, Šukri-ef. uspio je prevesti blizu pet džuzova i to štampati u četiri knjige.

  1. Tefsiru-l-Kur'ani-l-kerimi (Komentar Kur'ana). Prva knjiga. Sarajevo, 1926, strana 160 + 3.
  2. Tefsiru-l-Kur'ani-l-hakimi (Komentar Kur'ana). Druga knjiga. Sarajevo, 1927, strana 149 + 3.
  3. El-Kur'anu-l-hakimuKur'an mudri. (Prijevod i tumač). Treća knjiga. Sarajevo, 1932, strana 156.
  4. Kur'an s tumačem. Četvrta knjiga. Derventa, 1934, strana 140+4.

Prvu i drugu knjigu Alagić je izdao u zajednici sa h. M. Džemaluddinom Čauševićem. Drugo izdanje ove dvije knjige Alagić je 1931. godine objavio o svom trošku, kao i knjigu treću i četvrtu. Svoj prijevod komentara Kur'ana Alagić je radio pažljivo i uvijek prije štampanja pregledao ga u zajednici s još kojim našim alimom, a najviše s derventskim Muhamedom Fakihuddin-ef. Tarabarom koji mu je i arapske tekstove ajeta za IV knjigu napisao iz čega se vidi da je Tarabar bio i vrlo dobar kaligraf. U prve tri knjige arapski tekst je slagan mašinski (u Islamskoj dioničkoj štampariji u Sarajevu).

Kada se je pojavilo drugo izdanje 1. i 2. knjige Alagićeva Komentara Kur'ana 1931. godine, Ahmed Lutfi Čokić napisao je u Hikmetu (godina III, 1931-1932, brojevi 34, 35 i 36) osvrt na ovaj prijevod pod naslovom „O prijevodu i tumačenju Kur'ani azimu-š-šana po gosp. Šukriji Alagiću“, iznoseći između ostalog, da je krivo protumačio pojedine ajete. Stavio mu je niz drugih zamjerki. Alagić mu je odgovorio u nekoliko brojeva Gajreta 1932. godine, dokazujući da Čokić nije u pravu. Ovaj se osvrnuo na Alagićev odgovor još dužim člankom (Hikmet, god. IV/1932/33, brojevi 37, 38, 39, 40, 42 i 43). Alagić mu više nije odgovarao. Na treću knjigu Alagićeva prijevoda H. Mehmed Handžić je u Novom beharu (god. VI/1932-33, broj 24), pohvalio trud Alagića, ističući da ako se ima kakva primjedba stavljati na ovaj komentar, to treba uputiti na adresu Muhammeda Rešida Ridaa, a ne na adresu Alagića. Handžić je knjigu toplo preporučio svima muslimanima. Na treću knjigu osvrnuo se i Derviš A. Korkut – Ibnul Ajn (Novi behar, VII/1933-34, br. 3-4). I on je, kao i Handžić, pohvalio ovaj prijevod, ističući korektnost Alagića u prevođenju, kao i njegovo dobro poznavanje arapskog jezika. Handžić se osvrnuo i na četvrtu knjigu Alagića (Novi behar, VIII/1934-35, br. 9-10), pohvalio je i preporučio muslimanima da je kupuju i čitaju. Peta knjiga Komentara Kur'ana ostala je u rukopisu.

Pored prevođenja Komentara Kur'ana Muhammeda Rešida Ridaa, Alagić je preveo iz El-Menara još oko dvadeset kraćih i dužih članaka i rasprava. Među njima su i dva kompletna djela.

U Glasniku IVZ je preveo:

  1. „Odnos živih prema mrtvima“ (1934, br. 9, str. 490-499).
  2. „Što znači sunnet i zašto nam je potreban“ (1934, br. 10, str. 529-537 i br. 11, str. 589-597). Ovaj rad napisao je Sulejman en-Nedevi el-Hindi.
  3. „Od predrasuda k istini“ (1935, br. 1, str. 22-29, br. 2, str. 79-85, br. 3, str. 172-173, br. 4-5, str. 213-218, br. 6, str. 288-291). Rad nije kompletno štampan, a napisao ga je turski pisac Muhamed Šemsudin. Uz prijevod je donesen i originalni tekst na turskom jeziku.
  4. U Kalendaru Narodne uzdanice štampana su dva prijevoda: „Iz Kur'ani Hakima – 35-38. ajet četvrte sure En-Nisa'“ (1933) i „Pokrivanje žene po islamu“ (Hidžabu-l-mer'eti fi-l-islam), 1934.

U Novom beharu objavio sljedeće prijevode:

  1. „Mladić i djevojka“ (I, br. 1, str. 6).
  2. „Trideset godina u islamu“ (I, br. 6. Str. 82).
  3. „Iz Kur'ana“ (IV, 7, str. 97-98; br. 8, str. 113-114 i br. 9, str. 129-130. (Protumačen ajet 176. iz sure El-Bekare).
  4. „Iz Kur'ana Mudroga“ (IV, 18 i 19, str. 267-269). Protumačeni ajeti 273. i 238. iz sure El-Bekare.
  5. „Iz Kur'ani Hakima“ (V, br. 21 i 22, str. 292-295). Protumačeni ajeti 10. i 11. iz sure En-Nisa'.
  6. „Emalijju dinijjetun“ (IV, br. 1, str. 3-4, br. 2, str. 18-19 i br. 3, str. 33-35). Predavanje koje je Muhamed Rešid Rida održao u kairskom društvu „Šemsu-l-islam“.
  7. „Iz Kur'ani Hakima“ (IV, br. 12-13, str. 145-147 i br. 14-15, str. 178-180). Prijevod i tumačenje sure El-Kadr.
  8. „Izobraženje žene“, (IV, br. 19-20, str. 260-262).
  9. „Islam i moderna kultura“ (VII, br. 3-4, str. 33-35 i br. 5, str. 65-68). Govor jednog francuskog državnika, održan na konferenciji o Srednjoj Africi u Parizu 1908. godine.
  10. „Astronomija i Kur'an“ (VII, br. 6-7, str. 81-82, br. 8-10, str. 123-125, br. 11-14, str. 167-169 i br. 15-16, str. 208-210). Članak je napisao dr. Muhamed Tevfik Sidki.
  11. „Iz Kur'ani Hakima“, (VII, br. 23, str. 349-351). Protumačeni ajeti 18, 19. i 20. iz sure En-Nisa'.
  12. „Preporod“ (VII, br. 24, str. 372-374). Prijevod IV. dijela iz knjige Mohammed, eine Biographi'e von Essadbey, štampane u Berlinu, 1932. godine.
  13. „Novi prijevod Kur'ani Kerima“ (VII, br. 3-4, str. 34-36). Članak je napisao Emir Šekib Arslan u povodu izlaska iz štampe prijevoda Kur'ana od francuskog orijentaliste Eduarda Montteta.
  14. „Pitanja i odgovori“ (Usulu-l-islami ve mekasiduhu – Osnovi i ciljevi islama, XX, br. 4-5, str. 41-44). Pitanje je uredništvu El-Menara postavio jedan visoki egipatski činovnik. Ona su se odnosila na idžtihad, kanun, razliku između šerijata i kanuna i do koje granice idu ovlaštenja vladara u izdržavanju kanuna. Odgovore je dalo uredništvo El-Menara.

Spomenemo li još da je Alagić 1933. godine izdao i knjigu Tefsiru džuz-l 'amme (Sarajevo, 1933, strana 119 + 1) u kojoj je protumačeno dvadeset i jedno sure 30. džuza Kur'ana, a po tumačenju šejha Muhammeda Abduhua, spomenuli smo bar najveći dio radova rahmetli Šukri-ef. Alagića, neumornog kulturnog poslenika, koji po svome životu i radu nije zaslužio da padne u zaborav. Najbolju uspomenu na njega i njegov rad očuvali bismo ako bismo objavili bar izbor, ako ne i sabrana djela, njegovih originalnih radova i prijevoda.

(Prvi put objavljeno u: Glasnik VIS-a, XL/1977, br. 2, str. 164-168)

Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 9-16.

Ocijeni
(5 glasova)
Čitano 1580 puta

Magazin Ašk