nedjelja, 01 Oktobar 2017 18:20

Hasan-ef. Nametak (1871–1953)

Autor: hfz. Mahmud Traljić


Kroz Gazi Husrev-begove medrese, Kuršumliju i Hanikah, kasnije samo Gazi Husrev-begova medresa, za njenih blizu četiri stotine i pedeset godina (osnovana 1537) skoro neprekidnog rada, prošle su generacije i generacije učenika, koji su kasnije u javnom životu, posebno vjerskom, muslimana Bosne i Hercegovine, odigrali značajnu ulogu. Isto tako i profesori (muderisi) ovih medresa igrali su, neki manju, neki veću, vidnu ulogu u životu Sarajeva, pa i sve Bosne i Hercegovine. Mnogi od tih učenika bili su poslije muderisi na ovim medresama i svojim radom u učenošću pronijeli glas ovih medresa i izvan granica ovih pokrajina.

Jedan od ovakvih učenika Gazi Husrev-begove Kuršumlije medrese je i Hasan-ef. Nametak. On je i po svome radu i rezultatima toga rada zavrijedio da se o njemu napiše koja riječ i osvježi sjećanje na njegov mnogostran i koristan rad.

Hasan-ef. rođen je 15. VIII 1871. godine na porodičnomm imanju Vionici kod Mostara. Mekteb i ruždiju završio je u Mostaru. Iza toga je nastavio školovanje u Sarajevu u Kuršumliji medresi slušajući predavanja muderisa Mehmed-ef. Muftića, nadaleko priznatog alima toga doba. Kad je 1891. godine otvoren Daru-l-muallimin, Nametak se među prvim upisuje u njega te, uporedo sa slušanjem medresanskih dersova, pohađa i ovu novootvorenu školu. Po završetku Daru-l-muallimina (22. VII 1894), vraća se u Mostar, gdje uskoro bude imenovan za mualima mekteba u Šemovcu.

Kratko vrijeme iza toga Hasan-ef. imenovan je za prvog mualima i upravitelja Karađoz-begove mektebi ibtidaije. Sve do 1914. godine ostao je Hasan-ef. na Karađoz-begovom mektebu, a tada je imenovan za tajnika muftijstva u Mostaru. U svojstvu tajnika ostao je do odlaska u mirovinu 1930. godine. Pored ovih dužnosti Hasan-ef. je blizu četiri decenije bio imam Jahja Esfel džamije u noćnim vaktovima, dok je dugi niz godina dnevne vaktove klanjao kao imam i hatib u Tabačici džamiji. Jedno vrijeme služio je i kao vjeroučitelj djevojačke škole u Mostaru. Uporedo sa svojom službom Hasan-ef. slušao je ikindijske dersove mostarskog muderisa hadži Salih-ef. Alajbegovića, čija je učenost i pobožnost bila poznata i izvan Mostara. Pred njim je Hasan-ef. bio dotjerao do idžazeta. I upravo kad je hadži Salih-ef. trebao dati idžazet svojim učenicima, iznenada je umro 1912. godine, ožaljen od brojnih svojih poštovatelja, a naročito od  svojih učenika.

Hasan-ef. se isticao svojim i znanjem i zalaganjem u povjerenom mu poslu. Kao istaknut pedagog sudjelovao je u radu Islamske prosvjetne ankete 1911. godine, čiji je zadatak bio izraditi plan i program reforme nastave u mektebima i medresama, kao i vjeronaučne nastave u osnovnim i srednjim školama Bosne i Hercegovine. I reisu-l-ulema rahmetli h. M. Dž. Čaušević konzultirao je Hasan-ef. kao pedagoga prilikom reforme arebice, uvažavajući njegovo mišljenje i njegove sugestije. Jedno vrijeme je Nametak bio član Hodžinske izborne kurije, čiji je zadatak bio izabrati reisu-l-ulemu i članove Ulema medžlisa. Hasan-ef. bio je jedan od osnivača Muslimanskog imamsko-mualimskog društva za Bosnu i Hercegovinu (osnovano 1909. godine). Biran je redovno u Glavni odbor ovog društva, a na IV redovnoj skupštini ovog društva 1913. godine bio je predložen za predsjednika Glavnog odbora, što je on odbio smatrajući da je u interesu društva da mu predsjednik bude iz Sarajeva.

Hasan-ef. se bavio i književnim radom. U mostarskim listovima Osvit (1895-1907) i Zora (1896-1901) objavio je više književnih priloga: „Noć u strahu“ (slika iz okupacije 1878), „Allah ćerim: Zar britvom?“ S turskog jezika preveo je „Bujukdersku Veneru“ Mustafe Rešida. „Bujukderska Venera“ je i posebno štampana. U ovu vrstu radova spada i „Jutro straha i radosti“, objavljen u Novom beharu (god. XI). Folklornim prilozima Hasan-ef. se javljao u nekoliko godišta Behara (1900-1910). Zbirku ženskih narodnih pjesama, koje je sam zapisao, Nametak je ustupio Matici hrvatskoj u Zagrebu, koje su kasnije objavljene u knjigama VI-X Matičnih narodnih pjesama. U Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena, što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Hasan-ef. objavio je rad o bajramskim običajima muslimana Bosne i Hercegovine. On je ujedno i prvi musliman, čiji  je rad štampan u izdanjima Jugoslovenske akademije.

Nametkovi prilozi iz kulturne historije muslimana su interesantni i značajni. Objavljeni su skoro svi u Novom beharu, Glasniku IVZ i kalendarima Narodne uzdanice. U Novom beharu objavljeni su ovi radovi: „Ćejvan-Kethoda, mostarski dobrotvor“ (god. IX) i „Mostarske džamije i njihovi vakufi“ (god. X). U Glasniku IVZ objavio je „Hadžijska dova u Mostaru (jedan stari vjerski običaj)“ i „Merhum hadži hafiz Muhamed-ef. Kurt“. U kalendarima Narodna uzdanica Nametak je objavio sljedeće radove: „Fatime Kadun džamija u Mostaru“ (1939), „Vakufnama Derviš-paše Bajezidagića“ (1940), „Mostarska ulema zadnjih sto godina“ (1941), „Dva dobrotvora u Mostaru – Nesuh-aga Vučijaković i zet mu Nezir-aga, osnivači dviju džamija u Mostaru“ (1942).

Hasan-efendijina skromnost i dostojanstvenost imponirali su, a pobožnost i islamsko osvjedočenje, koje ni u kojoj prilici nije krio ni tajio, izazivali su divljenje i poštovanje. Umro je u Mostaru 21. oktobra 1953. godine u osamdeset trećoj godini života.

(Prvi put objavljeno u časopisu Zemzem, VI/1973, br. 1-2, str. 35)

Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 256-259.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 46 puta

Magazin Ašk