A+ A A-

5 strategija za prevladavanje poteškoća s učenjem

Autor: Dinka Juričić


  … ona tvrda „vođenost” prije pola stoljeća popularnim „programiranim učenjem” kad netko drugi (umjesto mene) sažvače građu pa mi je pljucka mrvičicu po mrvičicu da se ne zagutim dok je gutam… ili ona uvredljiva kontrola načina na koji učim: prisiljavanje da stanem nakon svakog zalogaja, promislim, reagiram… da se rasipam na detaljima dok još nigdje na vidiku nema velike slike. Ugušilo bi me dosadom da nije bilo povremenih zanimljivih ljudi s kojima je imalo smisla raspravljati na forumima.

 

Zašto sam se toliko raspisala o Moodleu? Zato što je taj alat drukčiji kad ga gledaš kao učitelj, a sasvim drukčiji kad ga gledaš kao učenik. Učiteljima može biti zgodan i praktičan da pomoću njega kreiraju sadržaje, planiraju nastavu, kombiniraju različite aktivnosti i module, upravljaju korisnicima (učenicima), prate njihove aktivnosti, komunikaciju, provjeravaju znanja i ocjenjuju. Učenike je, međutim, svim tim prilično teško motivirati – jer nema izazova: umjesto da bude avantura, učenje se svelo na obroke koje treba konzumirati i probaviti kako bi se stekli uvjeti za prelazak na sljedeći modul, na višu razinu… Loomen je CARnetova prilagodba Moodlea. Trenutačno su učitelji u ulozi učenika na Loomenovim tečajevima Škole za život. I, kakva su iskustva? Doživljavate li te tečajeve kao avanturu ili kao tlaku?

 

Nemoguće je usporediti jednu kravu. Zato predlažem drugu: jučer je na https://www.coursera.org/learn/learning-how-to-learn ponovno počeo jedan od najpopularnijih besplatnih tečajeva na platformi Coursera: Learning How to Learn. Još se stignete uključiti. Pratila sam taj MOOC prije nekoliko godina, a znam i desetke hrvatskih učitelja koji su ga također pratili… i bili oduševljeni. Darujte si to iskustvo! Usporedite li bilo koji tečaj Škole za život i Courserain tečaj, odmah će vam se iskristalizirati razlozi učeničke motiviranosti ili nemotiviranosti, uspješnosti ili neuspješnosti u učenju…

 

Barbara OAKLEY, psihologinja koja je [s kolegom Terrenceom SEJNOWSKIM] kreirala tečaj Learning How to Learn tijekom školovanja imala je ozbiljne probleme s učenjem STEM predmeta.

U to je vrijeme vjerovala da nije dovoljno pametna da bi shvatila i naučila zadane sadržaje. Cijeli je svoj profesionalni život posvetila pomaganju drugima da učine ono što je sama uspjela učiniti: „preoblikovati” svoj mozak, riješiti se psiholoških prepreka koje dovode do podbacivanja u učenju, osjećaja da si preglup za neki predmet, straha od ispita… Njezina je polazišna poruka učeniku: Tvoje poteškoće u učenju ne znače da si glup, nego da ne znaš učiti!

 

Učiteljima je ponudila pet principa temeljenih na neuroznanosti koji mogu pomoći da učenicima demistificiraju proces učenja.

 

          1) PREBACIVANJE S FOKUSIRANOG RAZMIŠLJANJA NA DIFUZNO I OBRATNO. Rješavanje zadatka počinjemo kad je mozak u fokusiranom stanju u kojem lako izdvajamo bitno od nebitnog, grabimo prave informacije i shvaćamo koncepte. Duboko razumijevanje, međutim, traži i difuzno razmišljanje (lutanje misli, zamišljanje, maštanje) koje pomaže da se ono što smo uhvatili u fokusiranom stanju mozga ugnijezdi u nama, poveže s drugim iskustvima, promotri iz drugih perspektiva, presloži, uklopi u neke sustave koje smo sami izgradili procesirajući ono što učimo. Dobro je učenje stalno prebacivanje s jednog načina razmišljanja na drugi, a to traži vremena. Predlaže da učenicima ta dva načina razmišljanja objasnimo analogijom: „Postoji mozak trkaćeg automobila (fokusirano razmišljanje) i mozak izletnika (difuzno razmišljanje). Oba stižu do cilja, ali ne u isto vrijeme. Mozak trkaćeg automobila dojuri brzo, ali u jurnjavi nije imao vremena gledati oko sebe, sve mu je nekako bilo mutno. Mozgu izletnika treba vremena. Čuje pjev ptica, vidi tragove zeca, osjeća lišće. To je vrlo različito iskustvo i, na neki način, mnogo bogatije i dublje. Ne morate biti super brz učenik. Zapravo, katkad možete učiti dublje učeći polako.”

 

          2) ULANČAVANJE – KLJUČ ZA RAZVIJANJE PROCEDURALNIH VJEŠTINA. Učenje je ulančavanje. Učiš kariku po kariku i povezuješ ih. Kad prvi put nešto učiš, ideš sporo i detaljno. Obraćaš pozornost samo na jednu kariku, svladaš, na primjer, u potpunosti jednu jednadžbu, promisliš o svakom njezinom aspektu, jasan ti je njezin koncept, svaki korak postupka rješavanja… Majstorstvo u nekoj vještini, međutim, ne staje na primjeni određene vještine za rješavanje jednog po jednog jednostavnog problema. Ono se očituje u povezivanju karika, stvaranju proceduralni lanac koji omogućuje ubacivanje novih podataka u predviđena mjesta i rješavanje vrlo složenih problema.

 

          3) KORIŠTENJE MOĆI METAFORA I ANALOGIJA. Najbolji način da naučimo nešto novo, najbolji način jest povezivanje novoga s konceptom koji nam je već poznat. Učenicima koncept protoka elektrona, na primjer, nije nepoznat: treba ih samo analogijom podsjetiti da je princip isti kao kod protoka vode. Oakley potiče učitelje da izazovu učenike zadajući im da sami razvijaju svoje metafore i analogije. Smišljanje svojih metafora i analogija zapravo je sjajna strategija učenja..

 

          4) KORIŠTENJE POMODORO TEHNIKE. Tajmer Pomodoro popularno je kuhinjsko pomagalo po kojem je nazvana tehnika učenja koja navikava učenika upravljati svojim vremenom, ne odugovlačiti i ne odgađati, a istodobno trenira i fokusirano i difuzno razmišljanje. Ideja je pomoću tajmera trenirati mozak za sustavno fokusiranje i opuštanje: odabereš zadatak, namjestiš vrijeme koje si odredio za obavljanje tog zadatka (npr. 25 minuta) i radiš dok se tajmer ne isključi. Onda napraviš pauzu od pet minuta, prošetaš, popiješ vode, opustiš se… i nakon toga se bacaš na novi vremenski ograničen zadatak. I ponavljaš to, uhvatiš ritam…

 

          5) OTVORENOST. Učenici se lakše usredotočuju na ono što vole, što im se ne čini pretjerano teško ili ono u čemu su već dobri. Treba ih gurkati iz te zone udobnosti, poticati da se otvore za novo i nepoznato. Nemoguće je zavoljeti nešto za što ni ne znaš da postoji.

 

Problemi s učenjem nastaju iz dva glavna razloga. Jedan je kad nas pokušavaju poučavati načinima koji nam nisu sjeli. Ne odgovara svaki način svima. Drugi je kad nismo naučili kako učiti. Oba su problema rješiva. Prvi traži da se učitelj okuša u ulozi učenika te iz njegove perspektive provjeri potiče li takav način poučavanja na avanturu ili je gnjavež. A rješenje drugoga problema počinje spoznajom da je učenje tehnika, kao pravljenje dizanoga tijesta: ne rodiš se s ugrađenim receptom i razvijenom vještinom. Svatko može naučiti učiti, a moderna neuroznanost za to nudi sjajne recepte.

 

Izvor: https://www.skolskiportal.hr/kolumne/5-strategija-za-prevladavanje-poteskoca-s-ucenjem/

 

  • Ocijeni
    (1 Glasaj)
  • Objavljeno u Edukacija
  • Čitano 155 puta
Više iz kategorije: « Medonosna pčela

Komentiraj

na vrh