A+ A A-

Identitet u umreženom društvu

Emina Šahinović,
magistrica Međunarodnih odnosa i diplomatije
Identitet u umreženom društvu
Umreženo društvo je oblik društva u kojem dolazi do intenzivnog povezivanja društva na, prvenstveno, komunikacijskom i ekonomskom nivou. Društvene i medijske mreže su te koje su preuzele oblikovanje društvenog života, kao i promjene, transformacije identiteta. Svijet u kojem živimo znatno se razlikuje od svijeta u kojem su živjeli naši preci. Svjedoče tome i novi načini organizacije. Castells, opisujući savremeno društvo, utvrđuje da se ljudi organiziraju oko mreža. Organiziranje oko mreža predstavlja historijski tok koji se intenzivira razvojem informatičke tehnologije. Umreženost je postojala i u ranijim periodima ljudske historije, ali ne u ovoj mjeri i ne u tako presudnom obliku kao danas. Informatičko doba jeste doba širenja mreža i njihovo prodiranje u sve strukture društva. Definirajući pojam mreže Castells kaže da je „mreža skup međusobno povezanih čvorova, čvor je tačka u kojoj se krivulja siječe. Šta je čvor, ovisi, zapravo, o vrsti konkretne mreže o kojoj govorimo.“ Smatra da mreže nisu ograničene, nego da su „otvorene strukture“ koje se mogu širiti. Posebnu korist od stvaranja mreža ima kapitalistički oblik upravljanja koji se zasniva na globalizaciji, inovacijama, i „decentraliziranoj koncentraciji: za rad, radnike i tvrtke zasnovane na fleksibilnosti i prilagodljivosti, za kulturu beskrajne dekonstrukcije i rekonstrukcije, za političku organizaciju upravljanu prema trenutnoj obradi novih vrijednosti i javnog raspoloženja, za društvenu organizaciju kojoj je cilj istisnuće prostora i poništenje vremena.“ Mreže su međusobno povezane prekidačima koji ustvari drže i posjeduju moć. Strukture koje posjeduju tu moć proizašlu iz kapitala jesu „prekidači“. Osnovna mreža oko koje se organiziraju savremene strukture društva jesu finansijski tokovi. U mreži aktivnosti, koje se odvijaju u svijetu u potpunosti zahvaćenom neokapitalizmom, koji se razlikuje od svojih prethodnih verzija upravo zbog globalnog duha, kapital je globalan ili postaje globalan da bi ušao u proces akumulacije u elektronički umreženoj privredi.
Logika metamreže samo je produžena ruka sve intenzivnijeg procesa globalizacije, uvezivanja društva. U ovom procesu planetarne međuovisnosti, radnica iz Jugoistočne Azije ovisi o kreatoru čipova iz Silikonske doline, iako ne znaju za međusobno postojanje, niti se mogu svesti pod zajednički nazivnik koji bi se zvao radnom klasom. Ovaj sloj društva je maksimalno dezintegriran, raslojen, individualiziran. Svi ovi procesi doveli su do slabljenja kolektivnog identiteta radnika, a time i njihove moći i potencijala za promjenu bilo kojeg dijela novog društvenog poretka. „Novi društveni poredak, umreženo društvo, većini ljudi sve više izgleda kao metadruštveni nered. To jest, kao automatizirani, slučajni slijed događaja, izvedenih iz neobuzdane logike tržišta, tehnologije, geopolitičkog poretka ili biološke određenosti“ – ovako Castells zaključuje opis savremenog umreženog društva.
Umreženost društva dekonstruisala je, prije svega, politički identitet koji je sve od Vestfalskog mira bio usko vezan za državu-naciju, odnosno za vestfalski suverenitet države koji podrazumijeva pravo svake države da bude zaštićena i oslobođena od miješanja druge države u njenu unutrašnju politiku. Razvojem tehnike i tehnologije, a posebno informatičke, dolazi do umrežavanja društva, stvaranja veće međuovisnosti, relativiziranja prostora i vremena. Politički identitet se, dakle, ne organizira samo u okvirima nacionalne države, već u mnogo širem kontekstu. To dovodi do temeljnih promjena unutar samih država, njihovih konstitucija, djelovanja i struktura. Milardović smatra da se novi oblik organizacije političkog identiteta mora zasnivati na sljedećim premisama:
Normativnoj – nove okolnosti umreženog društva zahtijevaju nova pravila organizacije identiteta koje su prihvatljive u novim okolnostima.
Institucionalnoj – postojeće institucije ne posjeduju dostatan prostor autonomije, zbog uključivanja novih globalnih igrača, mijenjanja društvenog poretka izbacivanjem ili mijenjanjem čitavih društvenih grupa. Sve to proizvodi potrebu „otpora glokalnoj oligarhiji, glokalnoj moći.“
Komunikacijska – iako se komunikacija putem interneta smatra pobjedom slobodnog mišljenja i smanjene cenzure, ipak nadzor interneta nije nemoguć. Takav nadzor je samo sofisticiraniji.

Izvor: magazin AŠK, septembar 2017, Dobra knjiga, Sarajevo, str. 22- 23

  • Ocijeni
    (1 Glasaj)
  • Objavljeno u Kultura
  • Čitano 612 puta

Komentiraj

na vrh