A+ A A-

Definicija kulture

Kultura podrazumijeva karakter i bitne osobine jednog društva i samosvojnost jednog naroda: njegova mišljenja, vjerovanja, ideale – sve to su činioci temelja kulture neke zemlje.[1] Nauka je također dio kulture, ali moral i moralna dimenzija kulture, ona moralna obilježja u specifikaciji kulture, imaju najveći uticaj na osiguranje budućnosti. Kada kažemo opća kultura, imamo u vidu upravo ono opće značenje kulture; kada kažemo opća kultura, to znači opći moral. Mi smo ove godine kao krilaticu na početku godine iznijeli pitanje savjesnog rada i društvenog poretka i to dvoje se tiče morala.[2] Vidite, kada mi kažemo kultura, mislimo upravo na ono opće značenje kulture. Kulturna revolucija koja se dogodila u ovoj zemlji je bila stvarnost. Sada je ovo vijeće – Visoko vijeće kulturne revolucije. Kada kažemo kultura, time ne mislimo samo na školsku i pisanu kulturu: mislimo na kulturu u njenom općem značenju. Naravno, ona obuhvata kulturu i u značenju nauke, obrazovanja, univerziteta, škole i tome slično, ali obuhvata i druge ogranke kulture. Dakle, mislimo na sve njih. Kultura obuhvata književnost, umjetnost, nauku, običaje, moral i postojeće tradicije u društvu, a i nacionalne odlike. Neki narodi postaju poznati po nekim odlikama. One nisu suštinske odlike tih naroda i nisu povezane sa klimom, nego su povezane sa odgojem. Kada pogledamo Evropljane – to su ljudi spremni na rizik. Istočnjaci nisu spremni na rizik kao zapadnjaci, koji obično riskiraju. Znam za brojne primjere koji potvrđuju iznesenu postavku. Nije tako da ukoliko neka zemlja u nekoj fazi ima potrebu da preduzme neki rizik, da ne može za to naći podršku kod svoga naroda, jer se to može postići odgojem. Pitanja društvenog poretka i savjesnog rada – o čemu sam prije dvije-tri godine govorio – tiču se društvenih i karakternih osobina koje su dio kulture zemlje.[3] Najprije, prihvatimo kao postulat tvrdnju da je kultura jednog društva osnova njegove samosvojnosti. Kada kažemo kultura, to obuhvata i manifestacije kulture – kao što su jezik, pismo itd. – ili ono što je unutrašnjost i konstituirajući temelj organizma nacionalne kulture. Naprimjer, uvjerenja, društveni običaji, nacionalno naslijeđe, lokalne i etničke karakteristike – konstituirajući su elementi i građa kulture jednog naroda. To su osnove identiteta jednog naroda.[4] Pod kulturom mislimo na mentalitete i gdje god koristim termin kultura, pod njim podrazumijevam njeno opće značenje, znači one dominantne mentalitete nad čovjekovim bićem koji okreću njegovo ponašanje u nekom smjeru te ga ubrzavaju ili usporavaju, a to predstavlja najmanje polovinu određujućih, usmjeravajućih i razvojnih činilaca svekolikog ponašanja.[5]

Značaj kulture

  1. Kultura je duša tijela svakog društva Kultura je osnova našeg djelovanja. Zapravo, kultura je, sa svim njenim sastavnicama – znači, naukom, umjetnošću i drugim – duša tijela svakog društva. Bez ikakve sumnje, kultura je poput duha: upravo ona potiče društvo na rad ili nerad, na brzo ili sporo djelovanje i na posebno usmjerenje ili na ono koje je njemu suprotno. Prema tome, uloga kulture je uloga duše u tijelu društva – u velikom ljudskom organizmu. Potčinjavanje naroda ubrizgavanjem i nametanjem strane kulture nije ništa novo, nego je postojalo još od davnina. Međutim, u posljednjih stoljeće ili dva, pod uticajem nauke koju su zapadnjaci usvojili, oni su sve svoje aktivnosti, pa tako i ovu, ustrojili i uredili te proveli prema ustanovljenim obrascima i nacrtima. Oni znaju kako to treba obaviti i na šta se treba više usmjeriti. Oni su stekli i iskustvo i, iskreno, izuzetni su u propagandi, kultiviranju i nametanju kulture zemljama i narodima. Sada pogledajte: Ako se većini islamskih zemalja kaže kako u privrednom pogledu trebaju stići do određenog vrhunca, one će to prihvatiti. Ali ako im se kaže da u natjecanju sa Amerikom trebaju Ameriku oboriti na koljena, nijedna to neće prihvatiti! Ovo je kultura i ovo je shvatanje koje im je nametnuto, ali se ono ne treba uzeti kao odraz njihovog realističnog poimanja, jer to i nije stvarnost. Kada bi na čelu naroda poput malezijskog bio sposoban čovjek, taj narod barem dovođenjem sposobnih kadrova mogao bi to sam učiniti.[6]

 

 

Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Temelji islamske kulture, sv.1, s perzijskog preveo Sabahuin Šarić, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2014.



[1] Govor ajetullaha Hameneija prilikom susreta s ministrom obrazovanja i rektorima univerziteta. (6. 1. 2005.)

[2] Govor prilikom susreta sa članovima Visokog vijeća kulturne revolucije. (20. 12. 1994.)

[3] Govor prilikom susreta sa članovima Visokog vijeća kulturne revolucije. (10. 12. 1996.)

[4] Isto. (29. 12. 2003.) 5 Isto. (14. 12. 1999.)

[5] Isto. (14. 12. 1999.)

[6] Govor prilikom susreta sa članovima Udruženja pisaca. (27. 1. 2003.)

  • Ocijeni
    (0 glasova)
  • Objavljeno u Kultura
  • Čitano 128 puta

Komentiraj

na vrh