A+ A A-

Čisto srce

Autor: hfz. Aida Kadrija.

Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti; samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti. (Kur'an, XXVI:88–89)
Čovjekova istinska vrijednost ne mjeri se njegovim izgledom i porijeklom niti imetkom i potomstvom, već čistim i dobrim srcem. Srce, sinonim ljudske duhovnosti, stjecište je svojstava koja čovjeka određuju na oba svijeta. Pokazatelji stanja srca su riječi i djela koje čovjek svakodnevno manifestira u svakom aspektu svoga života.
Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Allah doista na Zemlji ima Svoje posude. Posude vašeg Gospodara jesu srca Njegovih dobrih robova. A Njemu najdraža srca najmekša su i najljepša!“
Vrijednost srca
Ma koliko velik uspjeh postigao, čovjek neće osjetiti istinsku sreću ukoliko ona ne potekne iz njegovog srca. Srce gospodari čovjekovom srećom i jedino uz smireno i zadovoljno srce sreća je potpuna. Stanje srca određuje i naš boravak na Budućem svijetu, o čemu svjedoči ajet citiran na početku. Želimo li sebi dobro, nužno je da obratimo posebnu pažnju na stanje i djelovanje našeg srca. Stoga je spoznaja njegove istinske vrijednosti i svrhe te konstantan rad na njegovom čišćenju, uzdizanju i usavršavanju zadaća svakog od nas.


Postanite ljudi srca, budite njemu predani,
bez srca ste magaraci, u blatu zaglibljeni.
Onaj koji srca nema uzaludno živi,
bolesniku tom se samo svijet prolazni divi.
(Mevlana)


Smirenost i ispravnost srca postiže se njegovim vezivanjem za Uzvišenog i Mudrog Stvoritelja, jer takvo srce će pokretati tijelo na činjenje samo onih djela koja će mu pribaviti Božije zadovoljstvo, a udaljiti ga od loših i pokuđenih radnji i svojstava. Nasuprot tome, vezivanje srca za nešto drugo mimo njegovog Stvoritelja donijet će čovjeku tugu, nemir i mračne misli te poticaj na neprimjereno djelovanje.
Ibn Kajjim el-Dževzijje, opisujući vrijednost i svrhu ljudskog srca, kaže: „Allah Uzvišeni stvorio je srca i odredio je da se u njima sabire spoznaja o Njemu, ljubav i čežnja za Njim. Srce je, stoga, prijestolje najuzvišenijih i najplemenitijih osobina i ideala: spoznaje Allaha, ljubavi i čežnje prema Njemu.“
Et-Tirmizi je zabilježio predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem stoji: „Kada svjetlost uđe u srce, ono se raširi i razvedri!“ Prisutni upitaše: „A kako ćemo to prepoznati, o Allahov Poslaniče?“ On im reče: „Čežnjom za svijetom vječnosti, sustezanjem od svijeta obmana i pripremom za dan smrti prije nego što on dođe.“


Prljanje i čišćenje srca
Čovjek je stvoren nejak. Sklon je moralnim pokliznućima, duhovnim padovima i griješenju. Svakodnevno smo toga svjesni. Međutim, vjernik i pored toga ne očajava. Svjestan svoje nemoći, obraća se Moćnom. Priznajući svoj grijeh, kaje se i oprost traži od Milostivog. Plašeći se lutanja, traži pomoć od Onog koji upućuje. Prlja svoje srce, ali ga i čisti, ne dozvoljavajući mu da zamre i zaboravi na svoga Stvoritelja.
Ibn Kajjim el-Dževzijje o tome kaže: „Srce obolijeva kao što obolijeva i tijelo, a njegov je lijek u pokajanju i žurnom činjenju dobra. Srce se prlja kao što se prlja i ogledalo, a čisti se i glača veličanjem i slavljenjem Allaha. Srce može biti bez odjeće kao i tijelo, a odjeća i ukras srca jeste bogobojaznost. Srce osjeća glad i žeđ poput tijela, a njegova hrana i piće jesu spoznaja Allaha, ljubav prema Njemu, oslanjanje na Njega, pribjegavanje Njemu i stalna budnost u pokornosti Njemu Uzvišenom.“
Vjernik uvijek ima na umu da Uzvišeni Allah ne gleda na njegov izgled i porijeklo niti na njegovu imovinu i bogatstvo, već gleda njegovo srce i njegova djela. Stoga je vjernik stalno okupiran glačanjem vlastitog srca, vaganjem vlastitih djela, traženjem oprosta i činjenjem dobra. On čuva svoje srce od nevjerstva, mnogoboštva, licemjerstva i velikih grijeha. U svojim postupcima uvijek se ravna prema naredbama Uzvišenog Gospodara. On čuva granice dozvoljenog i ne prekoračuje ih odlazeći u ono što mu je Allah, dž.š., zabranio. Bogobojazan je i iskren u svojim djelima, i prema sebi i prema drugima.
Čestitom vjerniku, čistog i odanog srca, nagrada je Džennet. To je obećanje Svemogućeg.
A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko: „Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!“ U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više. (Kur'an, L:31–35)


Zaključak
Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„U tijelu ima jedan organ koji, kada je dobar, dobro je cijelo tijelo, a kada je pokvaren, pokvareno je cijelo tijelo. Taj organ je srce.”
Srce je čovjekov pokretač. Od njega zavisi čovjekovo zadovoljstvo i sreća, a samo uz čisto i Bogu odano srce, sreća je potpuna i trajna. Na nama je da stalno preispitujemo svoje srce, spoznajemo ga, zavirujemo u njegove najskrovitije kutke i čistimo ga kajanjem, sjećanjem na Stvoritelja i činjenjem dobra. Čovjek koji vodi računa o svome srcu ujedno je i čovjek koji vodi računa o dobrobiti i sreći drugih, a takvi su ovom svijetu i ovom vremenu itekako potrebni.
Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. (Kur'an, LIX:10)
Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! (Kur'an, III:8)


Literatura:
El-Dževzijje, Ibn Kajjim (2006), Riznica znanja, Sarajevo, Bookline d.o.o.
Fadiman, J., Džerrahi R. (2014), Ljubav i otvoreno srce, http://dzemat-oberhausen.de/?p=1917
Kur'an časni, preveo na bosanski jezik Besim Korkut, http://majkaidijete.ba/religija/kuran
Memić, J. (1985), Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, Starješinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije

Izvor: magazin AŠK, decembar, 2017., Dobra knjiga, Sarajevo, str. 15-17

Zadnji put promjenjennedjelja, 09 Decembar 2018 11:30

Komentiraj

na vrh