A+ A A-

Islam i osobine ličnosti


U svetoj vjeri islamu posebna pažnja se poklanja pitanju društvene ličnosti pojedinaca u pogledu njihovih prirodnih i stečenih osobina, a također i pitanju prilagođavanja sredini i lijepom ophođenju s ljudima. Cijenjeni predvodnici islama u brojnim hadisima su različitim riječima pojasnili pohvalne osobine ličnosti i vrijednost socijalizacije, podsjećajući svoje sljedbenike na njih. Ovdje ćemo ukazati na neke od njih.

Prenosi se od Imama Sedždžada, a.s., da je rekao: “Božiji Poslanik na kraju svoga govora je rekao: ‘Sretan je onaj kome je moral lijep, narav čista, nutrina dobra, a vanjština lijepa, ko višak svoga imetka bude udjeljivao, ko se bude suzdržao od suvišnog govora i ko se bude pravedno odnosio prema ljudima.’”

Prenosi se od Imama Sadika, a.s., da je rekao: “Zapovjednik pravovjernih, a.s., je kazao: ‘Vjernik je dostojan prisnosti i bliskosti. Nema dobra u čovjeku koji nije prisan s ljudima i koga ljudi ne smatraju dostojnim prisnosti (prijateljstva).’”

Anbese ibn Abid prenosi da mu je Imam Sadik, a.s., rekao: “Izuzevši farzove, čovjek neće stupiti pred Allaha s djelom dražim Uzvišenom Allahu od lijepog morala i lijepog ophođenja s ljudima.”

Imam Ali, a.s., je rekao: “Najnemoćniji od svih ljudi je onaj koji je nemoćan da stekne brata, a još nemoćniji od njega je onaj ko stekne brata pa ga izgubi.”

Prilagodljivost

Jedno od temeljnih pitanja vezanih za ostvarivanje ličnosti i čovjekovu socijalizaciju jeste prilagodljivost društvenim događanjima. Osoba koja se pametno ophodi prema događajima i izbjegava svojeglavost i neumjesno suprotstavljanje, s lahkoćom će nadvladati teškoće i dokazati se. Nasuprot njoj, osobe koje budu tvrdoglave i neprilagodljive u suočavanju sa životnim događajima i koje budu pružale neumjestan otpor, slomit će svoju ličnost, a ponekada će se suočiti i sa nenadoknadivim štetama.

Prenosi se od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Primjer vjernika je primjer klasja koje vjetar savija, pa kad vjetar stane, ono se ponovo uspravi. A primjer nevjernika je poput primjera omorike koja se ne naginje (pod naletima vjetra) sve dok ne bude iščupana iz korijena.”

Zdrav čovjek, koji posjeduje sposobnost prilagođavanja i povratka u normalno stanje, kakav god poraz da pretrpi, ponovo se diže na noge i počinje se iznova zalagati, budući da na raspolaganju ima više mogućnosti, pa ako mu put bude zatvoren, on se uputi drugim putem i odabire neki drugi cilj. Bolesna duša pak ne vidi ništa osim jednog cilja i jednog puta u svijetu. Ako joj se na putu ispriječi kakva teškoća, ona postaje bespomoćna i gubi svaku nadu. Što veću sposobnost prilagođavanja ljudi budu posjedovali, to će se manje plašiti poraza a više će postizati uspjeh, više će mu težiti i više će iskazivati svoje sposobnosti i zalaganja upravo da bi ostvarili uspjeh. S druge strane, što im sposobnost prilagođavanja bude manja, brže će napustiti borilište i predati se boli neuspjeha. Glavni cilj navedenih i brojnih sličnih predaja prenesenih u islamskom učenju jeste izgradnja i oblikovanje društveno prihvatljive i omiljene ličnosti. Cijenjeni predvodnici islama, poučavajući pohvalnim svojstvima i moralnim osobinama, uspješno su odgojili ličnosti svojih sljedbenika i na najbolji način su ih usmjerili na put uspješne socijalizacije i prilagođavanja društvu.

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, sv.2, s perzijskog preveo Nihad Čamdžić, Fondacija Mulla Sarda, Sarajevo, 2012, str. 9 - 11

Komentiraj

na vrh