A+ A A-

Pouzdanje i povjerenje u Boga

Jedna od polaznih tačaka i pokazatelj vjerovanja i uzvišenih ćudorednih osobina je pouzdanje u Boga (tevekul) i oslanjanje na Skrbnika Uzvišenog.
U Kur’anu Časnom i predajama Čistih Imama, mir neka je s njima, u vezi s ovim sadržajem dolaze nam izuzetno vrijedne upute pa ćemo se u ovoj knjizi osvrnuti na neke od njih.

Pouzdavanje u Boga u kur’anu
Kur’an Časni na brojnim mjestima označava pouzdavanje u Boga odlikom
vjernika i kaže:

I na Boga se, ako ste vjernici, vi oslonite! (El-Maide, 23)

I na Boga nek’ se vjernici oslanjaju. (Ali ‘Imran, 122)

Vjernici su oni u kojih srca strepe kada se Bog spomene! A kad im se uče ajeti Njegovi, vjerovanje im se poveća; takvi se oslanjaju na svoga Gospodara. (El-Enfal, 2)


Sada, kada ste postali svjesni važnosti oslanjanja na Boga sa kur’anskog stanovišta, obratite pažnju na značenje tog oslanjanja.
Šta znači pouzdavanje u Boga?
“Pitao je Poslanik, s.a.v.a., Džibrila: ‘Šta je to pouzdavanje u Boga Uzvišenog?’
Odgovorio je: ‘Znanje o tome da stvorenja, niti štete niti koriste, niti daruju,niti uskraćuju i prekidanje nade u njih. Pa kada rob Božiji takav bude, on neće činiti ni radi koga drugog, osim Boga radi, neće ni u koga, osim u Boga, nade polagati niti će se ikog, osim Boga, bojati niti će i za kim, osim za Bogom žudjeti. E to je pouzdavanje u Boga (tevekul).’”[1]
Čovjek po imenu Hasan ibn Džahm kaže: “Došao sam kod Imama Ride, mir neka je s njim, i rekao sam: ‘Žrtvovao bih se za tebe, šta su to granice pouzdavanja?’” Odgovorio je:

“To je da se ne plašiš nikoga, osim Boga!”[2]


U drugoj predaji Ali ibn Suvejd prenosi da je pitao Imama Kazima, mir neka je s njim, tumačenje ajeta:

...Onome ko se u Boga pouzda, On mu je dovoljan... (Et-Talak, 3)


On je odgovorio:
“Pouzdavanje u Boga ima nekoliko razina. Jedna od njih je da se u svim svojim poslovima pouzdaš u Boga, pa da budeš zadovoljan onim što On s tobom učini, znajući da ti On samo dobro daje i da je odluka o tome Njegova. Pa osloni se na Boga prepuštajući Mu to i pouzdaj se u Njega u tome i u svemu drugom!”[3]
Ukratko, čovjek treba smatrati da su sve stvari od Boga, sebe vidjeti zavisnim od Njegove neprolazne moći i sa ovom vezom, poput jedne kapi što se s morem spaja, baciti se u valove strašne i ničega se ne plašiti.
Osnovna poenta
S obzirom na okolnost da je Ovaj svijet svijet uzroka, odnosno sredstava, čovjek da bi nastavio živjeti na njemu nema drugog izbora, osim da – koristeći sredstva i saobraćajući s ljudima – izvršava svoje obaveze. Ipak, temeljna i važna stvar je da čovjek – i pored nastojanja da nađe sredstva i uzroke – nikad ne treba zaboraviti na Uzrok svih uzroka, već treba sredstva i uzroke smatrati zrakom Biti Njegove Jedinosti i Volje, a ne da stvorenje smatra moćnim, a Stvoritelja primoranim i potčinjenim, jer:

I ko se na Boga osloni, On mu je dovoljan! Bog je uistinu izvršitelj odredbe Svoje!
On je svakoj stvari mjeru odredio! (Et-Talak, 3)


Zato Kur’an Časni na mnogim mjestima skreće ljudima pažnju na ovo pitanje i kaže da se ne treba oslanjati na drugog, već da se u nevoljama i teškoćama treba obratiti Bogu i sve svoje poslove prepustiti Njemu, s povjerenjem u Njega izvršavati svoje obaveze, jer svi su poslovi u Ruci Njegove
Vlasti:

O ljudi! Vi ste ovisni o Bogu, a Bog – On je zbilja neovisan i hvaljen! (Fatir, 15)

Ti reci: “Zar da ja, pored Boga, Nebesa i Zemlje Oblikovatelja, drugoga uzmem za zaštitnika?! (El-En‘am, 14)

A ako te od Boga patnja pogodi, nema nikog drugog, osim Njega, ko će ti je otkloniti!
A ako ti On dobro kakvo podari, pa On sve može učiniti! (El-En‘am, 17)

A ako te Bog nesrećom kakvom pogodi, niko ti je, osim Njega, neće moći otkloniti!
Ako ti Bog kakvo dobro podari, niko milost Njegovu ne može otkloniti! On je spušta
na onog od Svojih robova koga hoće, On je Oprosnik Samilosni. (Junus, 107)


Učinci pouzdavanja spomenuti u kur’anu
Nema sumnje da pouzdavanje u Boga polučuje iznenađujuće učinke, koji će ostvariti uticaj na sve pojedinačne i društvene poslove čovjeka. Učinci pouzdavanja su tako veliki da čovjek ne može shvatiti suštinu njegove zbilje dok ne kroči u ovu dolinu. Za primjer ćemo navesti neke od tih učinaka navedenih u Kur’anu:
1. Snaga odlučnosti

...A kad se na nešto čvrsto odlučiš, tad se na Boga osloni! Bog, uistinu, voli one koji se na Njega oslanjaju.

I na Boga se osloni ti! Zaista si ti na Jasnoj Istini! (En-Neml, 79)
Znači, s obzirom na ove temelje, u Boga se pouzdaj i sa čvrstom i neupitnom odlučnošću nastavi sa svojim poslom!
2. Hrabrost

I ne pokoravaj se nevjernicima, niti licemjerima! Pusti kraju uvrede njihove i osloni
se na Boga. Bog je kao zaštitnik dovoljan! (El-Ahzab, 48)
A na Boga se ja oslanjam, pa vi pripremite sve što imate i one koje mu pridružujete,
zatim neka vam ništa skriveno ne ostane...! (Junus, 71)
Znači, vi na mejdan iznesite sve s čim raspolažete, a ja ću također s pouzdanjem u Jedinog Boga izaći na mejdan s vama i vašim božanstvima i ničega se ne plašim!
3. Ostavljanje grijeha i nepostojanje šejtanove vlasti
nad onim ko se pouzda u Boga

Zaista, on nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se na Gospodara svoga oslanjaju. (En Nahl, 99)

I rekoše: “Na Boga se mi oslanjamo! Gospodaru naš, ne učini da budemo iskušenje
za narod silnički!” (Junus, 85.)
Dakle, koliko god budeš imao vjere i pouzdanja toliko ćeš biti izvan šejtanove vladavine i kao posljedica te činjenice, sačuvat ćeš se od zaprljanosti i zastranjenja.
4. Neuticanje prihvaćanja i odbijanja ljudi i nezabrinutost zbog dešavanja

Od njih se okreni, a na Boga se osloni! Dosta je u Boga se pouzdati. (En-Nisa, 81)

A ako se oni okrenu, ti reci: “Meni je Bog dovoljan! Nema boga, osim Njega!
Samo se u Njega uzdam ja, On je Gospodar Prijestolja Veličanstvenoga!” (Et-Tevbe, 129)

Samo je u Boga uspjeh moj! Na Njega se ja oslanjam, Njemu se obraćam!
(Hud, 88)
...I Njemu se sve vraća! Zato ti Njemu robuj i na Njega se osloni!



[1] Biharu-l-anvar, bejrutsko izdanje, sv. 68, str. 138, hadis 23

[2] Isto, str. 134.

[3] Usuli Kafi sv. 2, str. 65, hadis 5. Predaja istog sadržaja donesena je u Miškatu-l-anvar,
str. 16. i u Biharu-l-anvar, bejrutsko izdanje, sv. 75, str. 336, hadis 18, s tom razlikom da
rahmetli Medžlisi u nastavku predaje dodaje da je Imam Riza, mir neka je s njim, rekao: “Jedna od razina oslanjanja na Boga je da vjeruješ u nevidljivo Božije djelovanje, o kojem ti
ne posjeduješ znanje, pa da prepustiš znanje o tome Njemu i Njegovim povjerenicima nad
tim i da se u Njega pouzdaš u tome i u svemu drugom.”
Znači, ako se u životu suočiš sa događajima i dešavanjima koja nisi bio u stanju protumačiti materijalnim uzrocima i činiocima, znanje o tome prepusti Bogu i prijateljima
Njegovim i s pouzdanjem u Njega oslobodi se šejtanskih došaptavanja, koja uzrokuju
zabrinutost i uznemirenost. Ovaj dio predaje o nevidljivom i onostranom vidu pouzdavanja u Boga ukazuje da onaj koji se pouzdava nadilazi ograničenost materijalnih i vjeruje
u nematerijalne činioce, koji utiču na čovjekovu sudbinu.

Zadnji put promjenjensubota, 27 Juli 2019 08:10

Komentiraj

na vrh