A+ A A-

Prilagođavanje zahtjevima vremena

Ukratko, ljudi se vremenom uspinju na više razine razvoja. Razumni ljudi su oni koji su svjesni zahtjeva svoga vremena i koji se prilagođavaju njegovim poželjnim i primjerenim promjenama. U islamskim predajama je na ovu pojavu ukazano različitim iskazima.


Od Imama Sadika, a.s., se prenosi da je u vezi s mudrošću Davuda, a.s., rekao:
“Razuman čovjek je dužan upoznati svoje vrijeme i prihvatiti svoje obaveze.”[1]
Imam Sadik, a.s., kaže: “Greške neće nasrnuti na onoga ko spozna svoje vrijeme.”[2]

Zapovjednik pravovjernih je rekao: “Osoba koja poznaje svoje vrijeme neće biti nemarna prema njegovim zahtjevima.”[3]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je vidio da širenje osvajanjem zahtijeva da neki njegovi drugovi nauče vještinu građenja opsadnih tornjeva, katapulta i opsadnih kornjača, pa je poslao dvojicu drugova u Džerš u Jemenu da nauče te vještine.[4]

Svijest o promjenama i napretku koji dolaze s vremenom i praćenje napretka čovječanstva u različitim segmentima života temeljni su uvjet uspjeha pojedinca i zajednice. Razuman je onaj čovjek koji se prilagodi napretku svoga vremena i iskoristi njegove prednosti.


Govornike stare oponašajući
Ne počinih grijeh ako ne prozborih
Govornik će biti onaj što zbori jezikom vremena
Što tumač je sadašnjega doba
Vrijeme će tumačiti onaj
ko s njime zbori jezikom njegovim
Staro drvo vonjem smrti što odiše
S novim će kalemom plod i lišće novo dati
Dok starac ne postaneš ti novo saznaji
U svakome danu ti budi znalac tog dana


Mladi naraštaji, pod uticajem težnje za modernim i novim, jako brzo primjećuju nove misli, napredak i prilagođavaju se zahtjevima vremena. Suprotno tome, stari naraštaji, koji su skloniji konzervativizmu, teže slijeđenju starih navika i običaja i tome da koliko je moguće više zadrže u svom životu stare načine i postupke. Upravo ove razlike u sklonostima izvor su dijela neslaganja mladih i odraslih u krugu porodice i zajednice.
Ne može se reći da su neposlušnost i odbijanje slijeđenja navika i običaja starih od strane mladih uvijek i na svakom mjestu korisni i plodonosni, već naprotiv, u određenim prilikama mogu biti izvor velikih opasnosti i proizvesti nepopravljive štete. Međutim, bez sumnje se može reći da će sklonost mladih ka modernizmu, ukoliko se uputama sposobnih odgajatelja usmjeri na Pravi put i sačuva od neumjesnih pretjerivanja, biti osnova za obnovu sredine i izvor mnogih društvenih promjena, a u stanju je i društvo osloboditi jednog dijela iskvarenih pravila i pogrešnih običaja i sačuvati ga od nazatka, a ponekad i od pada i propasti.
Džavaharlal Nehru kaže:
Rat je uzdrmao sve naše misli i vjerovanja s kojima smo odgojeni, čak nas bacio u sumnju i u vezi s osnovama novog društva i civilizacije. Vidjeli smo kako su masovno uništeni mladi u svijetu, bili smo svjedoci laži, nasilja, divljaštva, rušenja i razaranja i pitali smo se: Nije li došao kraj civilizaciji?

Razdoblje tokom i nakon rata je bilo razdoblje razmatranja, razdvajanja i slamanja starih vjerovanja i običaja. To je bilo razdoblje sumnje i dinamičnosti, koji se uvijek javljaju u trenucima brzih promjena i preobražaja.
U takvim historijskim razdobljima naša misao, tijelo i duša moraju se još više i ozbiljnije pokrenuti i djelovati. Ova vremenska razdoblja uobičajenom besmislenom i jednoličnom životu daju novi polet, kada se dešavaju veliki događaji i svako od nas može imati udio u izgradnji novog svijeta i novog poretka. U ovakvom razdoblju mladi igraju glavnu ulogu jer se mnogo lakše prilagođavaju idejama i zahtjevima vremena nego što to mogu učiniti stari, čiji je um sa zastarjelim mislima zakržljao i okoštao. [5]
Hidžaz je prije islama bio središte razvrata i loših običaja i ponašanja.
Ljudi su se bili tako navikli na djela poput ubijanja ženske djece, pljačku, zločin, idolopoklonstvo, dakle na iskrivljena vjerovanja i loš moral da uopće nisu osjećali ni najmanju nelagodu zbog svojih loših postupaka.


Kada je cijenjeni predvodnik islama obznanio ljudima novu Božansku religiju i nove vjerske upute i započeo najveću svjetsku revoluciju, izvor sreće za čovječanstvo, mladi su sa zanosom i gorljivošću koja se ne može opisati prigrlili tu svetu vjeru i pod vodstvom Poslanika islama pokrenuli se u namjeri da ukinu pogrešna vjerovanja i izopačene tradicije. Upornim trudom i zalaganjem oni su uspjeli u veoma kratkom razdoblju očistiti Hidžaz od svih prljavština i nečistoća i jedno zaostalo društvo uzdići na najviše stepene savršenstva i napretka.
Prema tome, modernizam, tj. težnja za novim, jedan je od uzroka suprotstavljanja mladog naraštaja prethodnim naraštajima. Ova prirodna težnja tjera mlade da se s ciljem dokazivanja ličnosti i izbora moralnih osobina odbiju pokoriti nekim običajima i navikama odraslih i usmjerava ih prema
novim načinima postupanja. Jedan od uzroka koji utiču na nepokornost adolescenata slijeđenju društvenih običaja jeste i njihova želja za nezavisnošću i pretjerana žudnja za slobodom.
Izraz ove pretjerane težnje je protivljenje slijeđenju određenog dijela astarih postupaka i ponašanja odraslih i odabir novih osobina pri izgradnji morala i ličnosti. Da bi ova tema bila jasnija, potrebno je kratko pojašnjenje. Mudrom Božijom odredbom u ljudima su stvorene dvije korisne sklonosti koje će, ukoliko se budu koristile u pravoj mjeri i na odgovarajućem mjestu, biti izvor sreće i blaženstva. Jedna je želja za oponašanjem i slijeđenjem određenog dijela ljudi, a druga je želja za odbacivanjem oponašanja bilo koga.

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja,sv.2, Fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2012, str. 75-77.



[1] Bihar, sv. 5, str. 342.

[2] Kafi sv. 1, str. 27.

[3] Tuhafu-l-‘ukul, str.98.

[4] El-islamu ve-l-hadaretu-l-‘arebijje, str. 103.

[5] Negahi be tarihe džahan, sv. 3, str. 1462

Komentiraj

na vrh