A+ A A-

Pokuđenost sticanja znanja radi ovosvjetskih ciljeva


“O Ebu Zerre, najgori čovjek po položaju na Sudnjem danu kod Allaha je učenjak koji ne djeluje po svome znanju, a onaj koji traga za znanjem da bi privukao pažnju na sebe, neće osjetiti miris Dženneta. O Ebu Zerre, onaj koji stiče znanje da bi njime obmanuo ljude neće osjetiti miris Dženneta. O Ebu Zerre, kada god budeš upitan o nečemu što ne znaš, reci: ‘To ne znam’ – bit ćeš spašen posljedica toga, i ne sudi ljudima o onome što ne znaš – bit ćeš spašen od Božije kazne na Sudnjem danu. O Ebu Zerre, jedna skupina stanovnika Dženneta bit će iznad skupine stanovnika Džehennema i upitat će ih: ‘Šta je vas uvelo u Vatru, a mi smo u Džennet ušli zahvaljujući vašem odgoju i podučavanju?’ Ovi će odgovoriti: ‘Drugima smo naređivali dobra djela, a sami ih nismo činili.’”

 

Posljedice nedjelovanja po znanju i sticanja društvenog položaja posredstvom znanja

 U ovom dijelu, Poslanik, s.a.v.a., obraća se učenjacima. On potiče učenjake da djeluju po svome znanju i navodi posljedice nedjelovanja po znanju. Iako je govor Poslanika, s.a.v.a., jasan i nema potrebe za objašnjenjem, ipak ćemo se, s ciljem što boljeg utvrđivanja ovog pitanja u srcima i što boljeg pojašnjavanja, osvrnuti na neke predaje sadržajem slične ovom Poslanikovom, s.a.v.a., govoru. Ali, prije toga podsjetit ćemo da, prema islamu, razuman čovjek ne može biti bez obaveze.

 Ipak, okviri i mjerila odgovornosti su različiti. Znači, učen i neznalica su jednaki u tome da posjeduju odgovornost, ali je odgovornost učenog veća od odgovornosti neznalice. Prema tome, zbog toga što i neznalica ima odgovornost, obavezan je da se poduči o svojim vjerskim obavezama i pitanjima koja su mu potrebna. Nepoznavanje vjerskih pitanja ne biva razlogom oslobađanja od odgovornosti. Zbog toga je Imam Sadik, a.s., u tumačenju ajeta: Allah ima potpun dokaz, rekao:

“Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći robu: ‘Da li si bio obaviješten o svojim obavezama i dužnostima?’ Ako on odgovori: ‘Da’, Allah, dž.š., će reći: ‘Zašto nisi djelovao po onome o čemu si bio obaviješten?’ Ako rob kaže: ‘Ja sam bio neznalica’, Bog će reći: ‘Zašto se nisi podučio, pa da saznaš, kako bi po tome radio?’”[1]

 Osnovna razlika između učenog i neznalice jeste da je učenom Božiji dokaz upotpunjen: od njega se neće prihvatiti nikakva isprika u slučaju neizvršavanja obaveza i prema njemu će se strogo postupati. U vezi s tim Imam Sadik, a.s., kaže:

“Neznalici se oprosti sedamdeset grijeha prije nego se učenom oprosti jedan...”[2]

Nedopustivo je umišljati da se trebamo udaljavati od sticanja znanja, kako naše obaveze ne bi bile teže i da nam stanje ne bi bilo gore od neznalica, jer će se pitati i onaj koji nije pokušao steći znanje i obaviještenost. Izbjegavanjem sticanja znanja i obaviještenosti čovjek ne biva oslobođen odgovornosti. A zašto i mi ne bismo bili od one skupine učenjaka koji su radili po svome znanju? Onako kako drugi na Ovome svijetu priželjkuju  da budu na njihovom položaju, tako će im i na Onom svijetu zavidjeti zbog njihovih položaja. U zbirkama hadisa postoje brojna poglavlja, sa različitim naslovima, u kojima se kazuje o vrlinama sticanja znanja. Pohvale idu do te mjere da se u nekim predajama govori da ptice na nebu, divljač u prostranstvima zemaljskim i ribe u morima traže oprost za osobu koja radi na sticanju božanskih znanja. U svakom slučaju, Poslanik, s.a.v.a., u ovom dijelu poručuje: Položaj učenjaka koji ne radi po svome znanju gori je od svih na Sudnjem danu i on neće moći ni osjetiti miris Dženneta. Često se desi da je namjera osobe koja želi sticati znanje na početku služenje vjeri i izvršavanje obaveza, ali u toku puta joj se javljaju prepreke koje ne dozvoljavaju stizanje do cilja.

Neki, opet, od početka zaokupljenosti sticanjem znanja nemaju božanske namjere i motive: ne samo da nisu iskreni u sticanju znanja, već imaju loše namjere, kao što su sticanje znanja radi privlačenja pažnje i ljubavi ljudi, te radi omiljenosti i društvenog položaja. Prirodno je da će takva osoba od početka ići ka zastranjenju i propadanju, a na kraju će zaglaviti u vrtlozima poniženja i nesreće, te na Sudnjem danu neće ni osjetiti miris Dženneta. Možda osoba koja uzima ovosvjetska znanja kao sredstvo sticanja položaja i pozicije ili nafake neće biti predmet kuđenja i kritike, ali onaj koji božanska znanja, data radi postizanja onosvjetske sreće, koristi za Ovaj svijet mora biti predmet kritike. Ustvari, takva osoba stavlja položaj i ugled Ovoga svijeta iznad vjere, ili drugim riječima, bitnim smatra Ovaj svijet, a ne vjeru. Ovo razmišljanje javlja se usljed nepostojanja uvjerenja u osnove i vrijednosti vjere, te nema drugog kraja, osim udaljavanja od Boga, onako kako je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

 “Onaj kome se uveća znanje i upućenost, a ne uveća mu se ustezanje od Ovoga svijeta – uvećava mu se samo udaljenost od Allaha.”

 

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi Putevi I staze dobra, s perzijskog preveo Lutfi Akbaš, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2010.  str. 53. – 55.

 



[1] Biharu-l-envar, sv. 7, str. 275.

[2] Isto, sv. 2, str. 28.

Komentiraj

na vrh