ponedjeljak, 01 Februar 2016 20:54

Bog u islamu

Autor: Mustafa Mahmud


(Članak je preuzet iz revije za islamistiku, teologiju i vjersku informatiku Islamska misao, br. 2, god. I, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, januar 1979, str. 16-17)

Sunce zalazi.

Cvijeće vene.

Sve ima svoje proljeće.

Sve ima svoju jesen.

Zdravlje završava bolešću.

Život svrši smrću.

Imperije nastaju i nestaju.

Kontinente proždiru okeani.

Zvijezde u kosmosu eksplodiraju i rasipaju se.

Pojavni svijeti koji nas okružuje varljiv je i obojen različitim bojama poput laži. Kreće se ka svršetku i nestanku... On je kao crtež na vodi, kao šara na pijesku koju vjetrovi brišu.

Allah nije od ovog svijeta... On je iznad njega. Allah se ne može razboljeti, ostariti, umrijeti, niti je ispravno da ga fiktivno uobrazimo poput ostalih stvari. On je uzvišen nad svim.

Svijet je varka.

Allah je istina.

Svijet je prolazan.

Allah je vječan.

Svijet je promjenljiv.

Allah je nepromjenljiv.

Svijet je uokviren granicama vremena i prostora.

Allah je iznad vremena i prostora.

On se ne svodi na mjesto i oblik, nema karakteristika prostora. Ne može se reći da je dole ili gore, desno ili lijevo, unutra ili vani. Zato On ne zaprema nikakvo tijelo, nije uobličen nikakvim opsegom, niti je otjelovljen kakvom formom ili oblikom. Obzirom da je iznad vremena, On nema ni doba starosti, nema početka ni svršetka, nema prošlosti, sadašnjosti ni budućnosti...  nego je On apsolutna prisutnost, neprekidna sadašnjost i vječno trajanje predstavljeno zauvijek u šehadetu i gajbu.

Nije ispravno da za Njega kažemo da raste, razvija se, stari, postaje veći, snažniji, kompletniji... jer On je uvijek savršen. Obzirom da je lišen vremena i prostora. On se ne kreće i ne premješta; nego se nalazi u stanju opšteg mirovanja i postojanosti, a sve što je oko njega komeša se. Ovo je značenje riječi „Es-Samed“, odnosno postojan i opšte stalan. Zato je On utočište i sigurnost u moru uzburkanosti kome duše bacaju svoja sidra, poput lađa koje se ukotve bacivši svoja sidra na stabilno dno iz čije postojanosti crpe svoju stabilnost. On je utočište kome se sve obraća.

Mi smo u okovu, u vremenu i prostoru. Allah je slobodan, vječan i beskonačan; On nema početka nema kraja, nema granica. On je savršeno nježan. Nema tijela, nema materije, nema mase, nema težine.

Ovo je značenje riječi „El-Lutf“, odnosno sušta skrivenost. „El-Latif“ je onaj ko nema tijela, težine ni mase koja ga onesposboljava. Stoga On, u svako vrijeme, u skrivenosti i nevidljivosti, proniče u svaku stvar u potpunoj prisutnosti sa svakom stvari. Ne dostižu Ga oči, a On njih dostiže... On je s nama gdje god bili. Posve je uz nas ali Ga mi ne vidimo, kao što niko od nas ne vidi zjenice svojih očiju. Bliži nam je od krvi u našim krvnim sudovima.

On je Jedan.

On je taj koji ti stvara korist.

On je taj koji ti stvara štetu.

On je taj koji škorpionu daje otrov.

On je taj isti koji ruži daje miris.

On je jedan isti subjekat koji čini sve ove stvari.

On je Jedan.

On je Jedini.

U značenju Jedini ne znači što i Jedan. Iz riječi Jedan razumijemo jedinstvo subjekta, pored mnoštva i raznovrsnosti djela. Njegov činilac je uvijek jedan.

Jedinstvo je svojstvo ovog Jednog.

On je Jedan, odnosno ne dijeli se, ne parča se, ne može da ga bude nešto ili dio, nema protivnika ni rivala... Mnoštvo, manjkavost i povećanje nisu njegove karakteristike.

Nije podložan analizi ni sintezi, rastavljanju ni nastavljanju, spajanju ni razdvajanju.

On je Jedan u svom biću. To znači da se On ne cijepa u sebi, nije u kontradikciji i ne sukobljava se, nego se u Njemu sreću suprotnosti (Silni – Milostivi, Koji uzdiže – Koji unizuje, Koji stvara korist – Koji stvara štetu) u jednom savršenom jedinstvu u kome nema kontrasta ni sukoba. Odatle Mu i imena „Mir“ i opšta „Postojanost“. U Njemu nema promjene pored toga što sadrži kontraste, u Njemu nema rata pored toga što sadrži suprotnosti... On je „Selam“.

On je „Živ“.

Odnosno Živ je sam po sebi i nije mu potreban stvoritelj koji će mu dati život. On živi savršenim životom, tako da se ne oslanja na drugog, što je posve suprotno našem manjkavom življenju koga nema bez Njegove pomoći.

On je „Svemoćan“. Ona svaku stvar održava živom i daje život neživom.

Svaka stvar postoji ovisno o Allahu. Zvijezde na nebeskom svodu drže Božji zakoni, pa su i one ovisne o Njemu. Drveće raste zavisno od Njega i uz Njegovu pomoć koja se ispoljava u vidu svjetlosti, sunca, vode i tla. Mi svakodnevno postojimo ovisno o Njemu i uz Njegovu pomoć.

Vidimo pomoću Njega, čujemo pomoću Njega... pomoću darova koje nam je dao. Cijeli kosmos duguje Allahu za svoje postojanje. On održava svaku stvar. On će da nas oživi na Sudnjem danu. On svojom brigom obuhvaća svaku stvar na ovom svijetu, od atoma do kosmosa. On je Svemoguć.

On savršeno „čuje“ bez organa sluha... On čuje sam po sebi.

On „vidi“ bez vida, bez oka i bez živaca za čulo vida. On vidi sam po sebi.

On „govori“ bez konsonanata, bez riječi, bez jezika i bez usana. On govori sam po sebi. Šalje nam značenja koja mi čujemo na jeziku na kome On hoće.

On je „Prvi“. Postojao je prije vremena i prije stvaranja svijeta kad ničega nije bilo.

On je „Posljednji“. Postojeće kad se završi vrijeme, kad bude kraj svijeta i sve se Njemu vrati.

On „ostaje“ poslije kad svega nestane. Ništa nije prije Njega, ništa nema poslije Njega.

On je „Jasan“ po svojim djelima.

On je „Skriven“ po svom biću

On je „Osvetnik“ nama, a ne sebi.

On je „Silan“ prema silnicima.

„Ponizan“ prema poniznim i „Velik“ prema velikima.

Pa onaj ko posjeduje ovakve osobine, stvarno i zaslužuje uzvišenost i veličinu.

Uzvišenost pripada jedino Njemu. Njemu pripada uzvišenost na nebesima i na zemlji. Allah u jednom hadisi kudsiji kaže: „Uzvišenost je moja odežda, a veličina moj pokrivač, pa ko mi ih bude osporavao uništit ću ga“.

On je uistinu „Uzvišen“ jer ispunjava uslove uzvišenosti.

Uz to On „Ukazuje ljubav“ prema onim koji su mu dragi i stalno ih obasipa svojom pažnjom, plemenitošću i milošću. On je „Milosrdni Dobročinilac“.

Njegova kazna je dio Njegove milosti. On je „Blagi“ koji kažnjava da probudi, opomene i pouči. On je „Milostivi“ koji pruža svoju milost onda kada On to bude htio... Njegova milost je uvijek iznad Njegove srdžbe... On šalje poslanike i knjige i pokazuje svoje jasne znakove na nebesima i zemlji za svakog ko gleda... Tek poslije toga slijedi polaganje računa, poslije toga će biti Sudnji dan, dan srdžbe za onog ko zaslužuje srdžbu... On je „Strpljiv“ i ne žuri sa kaznom. On daje novu priliku, produžava rok... On prima pokajanje i oprašta svakom ko se pokaje i ko mu se vrati.

On je neizmjeran i „Sve obuhvata“.

Neizmjerno zna.

Neizmjerno oprašta.

Neizmjerno je milostiv.

On je beskonačan i apsolutan u svemu.

Meleki mu govore:

„Bože naš, obuhvatio si svaku stvar svojom milošću i znanjem, pa oprosti onima koji se pokaju i slijede Tvoj put!“

Meleki govore samo po Njegovoj objavi, naređenju i riječi... On je izvor milosti i milosrđa. On nadahnjuje oprostom i pokajanjem.

Neka je Njemu hvala, „Uzvišenom“ i „Plemenitom“.

Slova i riječi su nemoćni, a misli i značenja nedostižna da dostignu Njegovo nedostižno mjesto na kome se nalazi.

Tu gdje nije više gdje,

Tu kod nije više kod,

Tu zastaje pamet,

Tu zašute jezici,

Presahnu pera,

Dignu se listovi.      

Ocijeni
(5 glasova)
Čitano 1488 puta

Magazin Ašk