srijeda, 27 Mart 2013 19:56

Riječ – dvije o snovima

Salih Ibrišević


(Članak preuzet iz Islamska misao, časopis za islamske znanosti i praksu, Starješinstvo islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, god. X, br. 119, Sarajevo, novembar 1988., str. 59.)            

Zna se da nema skoro nijednog čovjeka na zemlji koji ne sanja. Svjedoci smo da se u vremenu u kojem živimo koriste razni mediji da se o snu ili sličnim temama nešto kaže. Mnogi su itekako razumjeli, osluhnuli ljudsku dušu pa joj pokušavaju udovoljiti iz svojih razloga.

Također je poznato da je jedan dio objave Božije riječi (Kur'an) posvećen tom problemu. Evo nekoliko primjera u slobodnoj interpretaciji kur'anskog kazivanja o snovima:

Poznat je slučaj Jusufa a.s. koji je sanjao da mu je jedanaest zvijezda, sunce i mjesec palo na sedždu. San je ispričao svom ocu koji je takođe bio Božiji poslanik... Slijede snovi dvojice njegovih zatvorskih drugova, a zatim i san vladara tadašnjeg Egipta (sura Jusuf).

Pored ovih snova spominje se san Ibrahima a.s. u kome je naređeno da žrvuje sina kao kurban (sura Es-Saffat).

Spominje se i san u suri el-Feth. 

Muhammed a.s. se u brojnim hadisima osvrnuo na snove. U jednom hadisu je rekao ovako:

„Nije ostalo od vjerovjesništva osim  mubeširati.“ A kad je upitan šta su to mubeširati, odgovorio je: „Dobar san koji musliman usnije.“ 

Poznat je takođe hadis u kome je rekao ovo: „San vjernika je četrdeset i šesti dio vjerovjesništva.“ 

Ili recimo ovakav jedan njegov hadis u kome kaže:

„Najiskreniji među vama imaju najtačnije snove.“

Hazreti Aiša, majka vjernika, r.a. nam priča:

„Prvo što je od Objave počelo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., je dobar san. Nije ništa sanjao a da se to nije desilo sljedećeg dana.“

Bilo bi interesantno spomenuti i san Ebu Bekra es-Siddika kojeg je sanjao prije pojave islama. Naime, on je sanjao sunce i mjesec kako mu se spustiše u sobu i on ih prigrli u svoja njedra. Taj je san ispričao, putujući kao trgovac, jednom svešteniku koji mu ga je protumačio ovim riječima:

„U tvom narodu će se pojaviti vjerovjesnik kome ćeš ti biti pristaša, a i njegov zamjenik poslije njega.“

Kada je Muhammed a.s. počeo širiti islam i pozvao Ebu Bekra u islam on mu je tražio čudo, na što mu je Muhammed a.s. rekao: „Zar ti nije dovoljno kao čudo tumačenje tvoga sna od strane sveštenika?“

Ebu Bekr mu potvrdno odgovori.

Čuveni tumač snova Muhammed ibn Sirin, jedan od tabiina, rekao je ovako: „Ne mora sve što čovjek sanja biti tačno, tačno je samo ono što ti dođe od Uzvišenog Allaha preko meleka koji je zadužen za san koji se zove Ruhail, a on to donosi iz Levhi mahfuza.“

Neki tumači snova kažu da se melek koji je zadužen za snove zove Sidikun.

Ovdje bi bilo lijepo prenjeti riječi ashaba Muhammeda a.s. koji se zvao Ebu Derda. On kaže: „Kada zaspe čovjek uzdigne se njegov duh prema nebesima sve dok ne stigne do Arša (prijesto Svemoćnog), pa ako je ta osoba čista po šeriatsko-pravnim propisima dozvoli joj se da učini sedždu Uzvišenom, a ako je nečista sedžda joj se ne dozvoljava.“

Na kraju, ne smije se smetnuti s uma da su neki poslanici primali Objavu isključivo putem sna.

Kroz istoriju muslimanskih naroda mnogi su se učenjaci bavili ovom problematikom. Tako su napisana mnoga djela iz ove oblasti. To se vidi iz izjave jednog od njih koji se zvao Halil bin Šahin (9. vijek po hidžri). Ovaj islamski učenjak kaže da se, dok je pisao tumač snova, oslanjao na dvadeset i dva djela ranije napisana o snovima. Pošto je živio u 9. vijeku znači prije 500 i više godina, vidimo da su se ranije generacije itekako bavile ovom tematikom. Poslije njega se pojavljuje Abdul Gani Nablusi sa svojim tumačem snova. Ovaj učenjak je poznat i po tome što se bavio različitim islamskim disciplinama. On nam između ostalog o snovima kaže i ovo: „Snovi se dijele na lažne i istinite. Lažnih je sedam grupa, a to su:

1. Govor duše (nefs), njene ambicije i preokupacije.

2. San zvani hulm. To je onaj san koji se sanja kada čovjek zaspi nečist. Takav san se ne komentariše.

3. San koji dolazi kao zastrašivanje i sl. od strane šejtana.

4. Snovi koji se sanjaju kada je osoba opsihrena od strane džinna ili čovjeka. To je slično šejtanskim snovima.

5. Lažni san kojeg šejtan pokazuje. Takav san se ne treba ni ubrajati u snove.

6. Snovi koji nastaju zbog poremećaja u ljudskom tijelu, npr. visoke temperature i sl.

7. Snovi koje izazivaju bolovi, tj. koji su rezultat ljudskih bolova.

Posljednje dvije grupe  su formalno slične, međutim one se veoma razlikuju. Naime, govori se o dvije različite boli.

Istiniti snovi se dijele na pet grupa:

1. San koji je jasno istinit i on je dio vjerovjesništva kao kaže Uzvišeni: „Allah je obistinio san Svog Poslanika da će ući u Sveti Mesdžid.“ Ovo se odnosi na san Muhammeda a.s. kojeg je usnio na Hudejbijji. Naime, usnio je da će osvojiti Mekku i ući u nju sa ashabima, sigurni, obrijanih glava ili skraćene kose. Taj san je ispričao ashabima. Pošto te godine nije mogao ući u Mekku licemjeri su se obradovali, što mu se san nije obistinio. Međutim, do naredne godine san mu se obistinio tačno onako kako ga je sanjao.  Na taj san se ukazuje u suri El-Feth. Ovakav san se ne tumači. Takav je bio i san Ibrahima a.s. u kome je vidio da treba sina da žrtvuje.

2. Dobar san koji je radost od Uzvišenog Allaha kao što kaže vjerovjesnik Muhammed a.s.: „Najbolje što od vas neko može usniti je da sanja svoga Gospodara, Njegova Vjerovjesnika ili svoje roditelje muslimane.“

3. San kojeg ti pokaže melek koji se zove Sidikun prema onome kako meleka Allah poduči iz „Majke knjige“. On pomoću mudrih primjera za svaku stvar pokazuje to znanje.

4. San koji se zove mermuzeh, tj. onaj san s kojim se aludira. On ide preko duša (Ervah). Npr. kada čovjek na snu vidi jednog meleka koji mu kaže: „Žena hoće da ti naspe otrova preko ruke tog i tog tvog prijatelja.“ S tim mu duh tog meleka aludira da taj njegov prijatelj čini blud sa njegovom ženom, tako se taj san tumači, jer je blud skriven kao otrov.

5. San kojeg treba tumačiti potpuno suprotno. Na primjer, ako neko sanja da uz neki instrument svira u džamiji - taj će se pokajati Uzvišenom Allahu od pokvarenog i negativnog te će se tako raširiti njegov spomen ili ako neko sanja da uči Kur'an u kupatilu - biće poznat po pokvarenosti. Jasno je da se ovdje misli na pojedine snove.

Iz kur'anskog teksta se vidi kao smo rekli da ima snova direktnih i indirektnih. Direktni su već spomenuti (Ibrahim a.s.), a takođe i oni drugi (Jusuf a.s.).

Takođe se iz kur'anskog  teksta vidi da i nemusliman može usniti tačan san (dva zatvorenika sa Jusufom a.s., san egipatskog vladara – svi su oni bili nemuslimani). Ovi posljednji snovi nisu bili direktni, a protumačio ih je Jusuf a.s. Treba primjetiti koliko Jakub a.s. drži do sna Jusufa a.s. kao djeteta pa mu kaže: „Ne pričaj svoj san braći.“ Nije li to nama pouka da i mi ne pričamo svoje snove svojoj „braći“. Muhammed a.s. je rekao: „Ispričaj san svojoj voljenoj osobi ili stručnjaku za snove.“ Često je Muhammed a.s. pitao ashabe je li ko nešto lijepo sanjao. I sam je ispričao mnoge svoje snove.

O fenomenu sna bi se moglo veoma dugo govoriti. Međutim, skrenuću pažnju na to da se preko sna u akaidskom smislu može mnogo naučiti. Tako npr. kada sanjamo bilo šta u tom trenutku smo uvjereni da je to realnost, a kada se probudimo vidimo da nije tako. Nije li razum tada u zabuni za vrijeme sna. Šta ako je ovaj svijet u budnom stanju sličan snu ili je možda vrsta sna pa je je takođe razum zbunjen i misli da je ovo što vidi realnost? Neće li se možda desiti istinsko buđenje na smrtnom času, pa će se onda pojaviti stvarna realnost. Na to nas upozorava Ibn Arebi citirajući jedan hadis koji glasi: „Svijet spava, a kada umre probudiće se.“

Dalje nam Ibn Arebi objašnjavajući odnos jave (prividne realnosti), sna i istinske realnosti kaže da je to slično čovjeku koji spava i u snu sanja da se probudio i priča kako je sanjao neki san. Ovdje bi trebalo zastati i dobro razmisliti o tome. Tako mi mnogi mislimo dok smo na javi da smo moćni ili bogati i sl. ili možda mislimo da ispravno rezonujemo, a šta kad dođe smrt pa nas probudi. Tada će se potvrditi ko je moćan, ako nemoćan, ko je živ, ko je istinski živ, a kome se pričinjavalo da je živ.

Ibn Arebi, u svojoj brošuri „Stablo bitka“, navodi san kao primjer za nagradu i kaznu na drugom svijetu. Naime, ako se ne čuje i ne vidi kazna ili nagrada ljudi koji su umrli, isto se tako ne čuje i ne vidi patnja i nagrada  čovjeka koji sanja.

Na osnovu do sad ukazanog smatramo da ne bismo trebali podcjenjivati fenomen sna pogotovu ako se zna da se on itekako tiče čovjeka. Trebalo bi o ovoj temi daleko opširnije pisati i ponuditi islamski pogled na nju. Stoga bismo preporučili svima onima koji mogu doprinjeti na ovom polju da se pozabave ovom oblašću. Smatramo da bi bio grijeh pustiti mu'mine da na pitanja o snu traže odgovor u neispravnim tumačenjima.

 

H. Salih ef. Ibrišević, imam, poznavalac arapskog jezika i islamske literature, pripada sufijskoj lozi te se od ranog djetinstva interesovao za tesawuf. Babo Salihov Smajo Ibrišević bavio se također tesavvufom, a nena, majka babe Smaje (rođena Sarajka) bila je bula i sufijka. Otac majke Saliha Ibriševića, Salih Karavdić, također je bio sufija. H. Halid ef. Salihagić je imao značajnu ulogu na putu sticanja znanja i samousavršavanja za Salih ef. Ibriševića.

Preveo je „Sanovnik“ Ibn Sirina i autor je djela „Pravi put i stranputice“.

Izvor biografskih podataka o autoru članka: http://www.preporod.com/index.php/intervju/1600-u-nau-tekiju-dolaze-ljudi-kojima-je-cilj-boija-blizina-i-njegovo-zadovoljstvo.html

Ocijeni
(6 glasova)
Čitano 5567 puta Zadnji put promjenjen petak, 03 Maj 2013 21:01

Magazin Ašk