ponedjeljak, 02 Januar 2017 21:27

Namaz i čovjek u modernom svijetu

Autor: Muhammed Dobinson


Pojedinci misle da je molitva nespojiva sa praksom XX vijeka pa je napuštaju. Drugi misle da je glavni cilj molitve: umilostiviti božanstvo ili moliti nešto od njega! Međutim, oba su ta mišljenja veoma daleko od istine. Jer, kroz cijelu povijest, molitva predstavlja trajni oblik čovjekova nastojanja da, obraćajući se Najvišoj sili, prije svega sebe kultivira i usavrši svoje sposobnosti te dosegne osobnu sreću.

Svemogućem Stvoritelju nije potrebna čovjekova molitva, budući je on sam sebi dovoljan i neovisan od svih bića, koje je stvorio. Međutim, ljudima je potrebna molitva iz više razloga. Zato u svim velikim religijama molitva ima značajnu ulogu, a tako je bilo i u svim periodima ljudskog razvoja. I danas je ona bitna za rješenje brojnih konflikata unutar čovjeka i van njega.

U svim Božijim objavama, molitva je bila među prvim zapovijedima. Prema riječima Muhammeda, a.s., među prvim obvezama za koje će se odgovarati na Sudnjem danu je obavljanje namaza. Salat odvaja vjernika od nevjernika. Kada je mu'min ustrajan u vršenju namaza, na vrijeme i punim srcem, Bogu je najbliži. Pored toga, namaz osvjetljava ljudsko srce i daje mu mogućnost da pravilno sagledava život i usmjerava svoje vladanje.

Prirodno je da vjernik kroz svoj namaz moli i za sebe, zbog niza slabosti u svojoj ličnosti, tražeći Božiju podršku da prevlada svoje strasti i izgradi jaku ličnost. Kroz namaz čovjek moli za oproštaj grijeha, koje je učinio; kada je kajanje iskreno, namaz je prilika da oproštaj i dobije, ako je čvrsta odluka da nećemo ponovo griješiti.

U islamu je veoma važno da se namaz obavlja po redu i u propisanom vremenu, jer time se čovjek uči sistematičnom životu. Ali namaz je samo minimum koji se obavezno traži (fard), a preporučeno je da se čovjek Bogu moli i kroz druge vidove i forme obraćanja, koje vode spiritualnom usavršavanju. I materijalna davanja spadaju u rang molitve (ibadei-malijje), kada se obavljaju iskreno i sa željom da se bližnjem pomogne.

Svako vrijeme namaza (salata) utvrđeno je sa posebnim ciljem, u vrijeme slabosti ljudske volje, da je ojača. Stoga je nemoguće reći koji je salat najbolji, jer svaki ima svoju posebnu vrijednost. Jutarnji namaz (sabah) značajan je što nakon sna čovjeka uvodi u dnevni rad, koji počinje obraćanjem svom Stvoritelju. Opet je noćni salat dublji i daje mogućnost svođenja računa o našem svakodnevnom življenju. A iza svakog salata preporuča se dova, u kojoj dolazi do izražaja osobno obraćanje Onome tko nam pomaže u potrebama koje nas muče.

Kako je salat bitan dio vjere, on mora proizlaziti iz najdubljih poriva našeg srca, a ne smije biti mehaničko ponavljanje riječi i puko obavljanje dužnosti zbog nje same. Samo na iskrenu molitvu Svemogući odgovara molitelju, bilo odmah ili kasnije, uzvraćajući bogatom nagradom. Pravi vjernik, međutim, duh molitve nosi stalno u sebi i obraća se Allahu, dž.š., i prije jela, i prije rada te u drugim prilikama, tako da namaz postaje njegova radost i život.

Ima mnogo knjiga napisanih o namazu, ali one ne mogu uvijek riješiti sve naše nedoumice: kako da salat postane bolji i savršeniji. Stoga se u teškoćama treba obratiti pobožnom ili učenom muttekiji da nas posavjetuje u tom pogledu. Potrebni su, katkad, dulji napori da namaz postane uistinu prirodan i iskren, da naše misli u njemu ne bivaju ometane drugim razmišljanjima, već da budu u potpunosti usmjerene ka Uzvišenom Stvoritelju.

 

Izvor: Islamska misao, revija za islamistiku, teologiju i vjersku informatiku, god. I, br. 2, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, januar 1979. / safer 1399, str. 11.

Ocijeni
(4 glasova)
Čitano 734 puta

Magazin Ašk