četvrtak, 18 April 2013 13:26

Muhammed a.s. o nauci i prosvjeti

Posljednje riječi h. Mehmeda ef. Handžića upućene muslimanskoj omladini


(Članak je preuzet iz časopisa El-Hidaje, broj 2 - 3, god. VIII, vlasnik i izdavač: El-Hidaje, organizacija Ilmije Nezavisne Države Hrvatske, urednik: Kasim Dobrača, Sarajevo, 19. rujan 1944., str. 123 - 125.)

Ne mnogo pred svoju smrt rahmetli hadži Mehmed efendija je počeo držati svoja predavanja o hadisu našim omladincima. Naime, on je uviđao zagrijanost i oduševljenje naše mladeži za islam i njegovo učenje. Opet, s druge strane je uviđao kako naša mladež nije upoznata s pravim islamskim učenjem, pa se stoga na naš prvi poziv rado odazvao i odmah počeo s predavanjem hadiske nauke.

Održao nam je nekoliko predavanja iz tog dijela islamske nauke. Zadnji put nam je govorio o tome, kako je naš Pejgamber gledao na nauku i prosvjetu. Vrlo interesantno! Kao da je znao da više neće imati prilike govoriti nam, pa je zadnji put uzeo baš nauku, tu najveću našu potrebu, i o tome nam govorio. Tom prilikom nam je održao sljedeće predavanje.

                                                                                        ***

Koliko je Muhammed a.s. cijenio nauku i koliku joj je važnost pridavao, najbolje pokazuju njegove riječi:

„Mastilo učenjaka vrednije je od krvi boraca.“

Šta može čovjeku biti vrednije od njegova života?! Pa ipak je tinta, koja se utroši za nauku, vrednija i od života  koji se položi za vjeru.

Drugi hadis veli:

„Vrijednost nauke je iznad vrijednosti ibadeta.“

Islam je jedina vjera koja tako uči. Dok (mnoge) druge religije ne dozvoljavaju da se ide putem nauke, da se vjernicima dade malo više slobode u naučnom istraživanju, obratno tome naš Vjerovjesnik a.s. kaže da je nauka vrednija od samog ibadeta.

Jedanput mu ashabi spomenuše dvojicu ljudi - učenog i pobožnog, a on reče:

„Odlika onog učenog prema pobožnom je kao odlika koju ja imam prema najnižem od vas.“

Rekao je i ovaj hadis:

„Bog daje milost, a meleki i stanovnici nebesa i zemlje, čak i mravi i ribe u moru mole milost za onog tko širi nauku.“

Zašto sve to moli milost za učenjaka? Zašto čak i mrav i riba?! Zato, jer u nauku spada i to, da proučavamo životinjski svijet, a kad ga proučimo i upoznamo, onda ćemo biti samilosniji prema njemu. Sve općenito moli i traži od Boga milost za onog tko se bavi naukom.

„Jedan učen čovjek, šejtanu je teži nego hiljadu pobožnjaka“, rekao je jednom Muhammed a.s. Pobožnjak vrijedi samo sebi, a borba protiv zla više se može voditi putem nauke, nego li ibadeta. U nekoliko se hadisa put nauke naziva i smatra putem koji vodi u džennet. Velika je stvar to priznanje nauke.

„Ili budi onaj koji nauku zna ili koji je traži ili koji sluša o nauci ili pak koji je voli, a nipošto ne budi peto, pa da propadneš.“

„Kome Bog hoće dobro, tome On dadne da se u nauci osposobi.“

„Mudrost je izgubljena stvar vjernika, gdje god je nađe neka je uzme.“

Mudra riječ i mudro poglavlje neke knjige je vlasništvo muslimana. Zato musliman treba tragati za svakom mudrom riječi. Jedan hadis naziva rajskim baščama ona mjesta gdje se sjedi radi nauke.

Kad je jednom zgodom Pejgamber a.s. došao u džamiju, našao je u istoj dvije grupe ljudi. Jedna grupa je raspravljala o nauci i ibadetu, a druga činila zikr. On je pristupio onoj grupi koja se bavila naukom i tom prilikom rekao:

„Ja sam poslan kao učitelj.“

Veoma žestoku osudu izriče Muhammed a.s. za onog tko krije nauku:

„Tko bude pitan za jednu stvar iz nauke koju on zna, pa je sakrije, na Sudnjem danu će biti zauzdan uzdom od vatre.“

Koliko je vrijedno širiti znanje i na to upućivati druge, jasno je Muhammed a.s. opisao ovim hadisom:

„Najveće dobro koje možeš postignuti je da tvojom pomoći jedan čovjek pođe pravim putem. To ti je bolje i vrednije nego cijeli svijet i sve što je na njemu.“

Još jedno pravilo, jedna opća teorija u pogledu nauke sadržana je u sljedećoj dovi:

„Bože, ja Te molim da me sačuvaš od nauke koja ne koristi.“

Koja je to nauka od koje koristi nema? Prvo, ona od koje se ti ne koristiš, tj. koju ne primjenjuješ i u praksi ne provodiš, a zatim i mnoge  druge nauke od kojih stvarno nema koristi. Ipak, svaka nauka je uglavnom korisna, ako se njome bavi onaj tko je pravo shvaća i tumači. To je veoma važan momenat.  Opasno je da se naukom bavi onaj koji je krivo shvaća i tumači.

Ne samo da je Muhammed a.s. u svom životu propagirao nauku, nego je i svojim ashabima preporučivao:

„Dolazit će ljudi sa svih strana da traže nauku, pa s njima lijepo postupajte.“

On je bio učitelj i umio je izabrati najbolje metode poučavanja. To je moglo proisteći samo iz božanskog nadahnuća. Nekad bi upotrijebio samo po koju riječ, ali one su pogađale ravno u srce.

Jedan ashab priča da je Muhammed a.s., s vremena na vrijeme, koristio zgodne prilike i njih (ashabe) savjetovao. Uvijek je vodio računa o sposobnostima kruga kome je govorio, čak i o sposobnostima pojedinaca, jer  je bio svjestan toga da i istina može biti zlo i nesreća, ako je netko pravo ne primi.

Nauka treba da bude u ime Boga i čovjek se njome ne smije baviti samo iz čisto materijalnih interesa. Danas je sva nauka u Europi radi interesa. Ona se pretvorila u zanat. Radi interesa su izučavane čak i one znanosti, za koje se na prvi pogled misli, da se ne izučavaju iz interesa. Europljani se npr. bave orijentalistikom samo radi svojih kolonijalnih interesa.

Kod proučavanja i savjetovanja Alejhisselam se služio raznim metodama. Jednom je npr. sa svojim društvom sjedio na jednom mjestu. U to vjetar odnekle donese ružan zadah, da su svi zakrenuli glave i na licu napravili najgore grimase. Resulullah ih zapita od čega dolazi taj smrad, na šta oni odgovoriše da dolazi od lešine.

„Ne od lešine, nego od trača i ogovaranja“, rekao je Pejgamber.

Jedan, dakle, apstraktan pojam on je protumačio i objasnio nečim konkretnim. Taj metod je sjajan. Uporedba je uspjela. Ashabi su se kroz cijeli život toga sjećali i to ih je od trača odvraćalo.

Jedanput opet sjedeći u društvu Muhammed a.s. zapita:

„Koga vi nazivate kokuzom?“

„Tko nema novca“, odgovoriše oni.

„Ne, nego onaj koji klanja, posti, i dijeli milostinju, ali nekog udari, zakine, nepravdu mu učini i slično, pa kad dođe Sudnji dan, onda će se njegovi sevabi dijeliti onima koje je on oštetio. Tako će on ostati kokuz.“

Bio je bajram i skupilo se mnoštvo svijeta. Došle su i žene, ali one stoje po strani. Muhammed a.s. održa najprije vaz muškima, a onda ženama. Rekao im je:

„Vidio sam sliku džehennema i u njemu najviše vas žena.“

„Pa, zašto?“, upitaše.

„Vi ste nezahvalne. Kad sto puta vidite dobro od svog muža, a samo jedanput zlo, vi govorite da nikad od njega hajra niste vidjele. Stoga da bi se spasile vatre, dajite sadaku. Šta će vam menđuše i nakit? Pomozite time sirotinju.“

Muhammed a.s. potom naredi mujezinu koji je tu bio prisutan i on prostre serdžadu, na koju su žene počele bacati svoje nakite u korist siromaha.

                                                                                ***

Ovo je izvod iz njegova predavanja koje nam je na našem zadnjem sastanku održao. Kao i uvijek, tako i na ovom sastanku bijaše veoma vedar i raspoložen. Predavanje je bilo veoma interesantno i zanimljivo, jer je rahmetli Handžić efendija unio u njeg' mnogo duhovitosti i zanimljivosti, predajući na jedan veoma pristupačan način. Potom smo se s njim srdačno oprostili. Nitko nije mogao ni pomisliti, da bi to mogao biti naš zadnji sastanak s njim. Božija volja, međutim, tako je htjela i zauvijek smo ga izgubili.

Najbolje ćemo mu se odužiti, ako ustrajemo na putu kojeg nam je pokazao. Oboružat ćemo se znanjem i prosvjetom, što nam je, eto, baš na rastanku preporučio i u amanet ostavio – i poći ćemo dalje kroz život.

Prema stenografskim zapisima Ešrefa Čampare.


Više o životu i djelu h. Mehmeda ef. Handžića možete pročitati na našoj stranici u rubrici Edukacija - Velikani Bosne i Hercegovine.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1840 puta Zadnji put promjenjen četvrtak, 18 April 2013 18:14

Magazin Ašk