petak, 23 Juni 2017 21:41

Naša omladina

Autor: Mahmut Kurtović


Naš ummet je zabrinut za svoju budućnost, i osvrće se, gledajući u kakvom je stanju njegova omladina, pa ako ih vidi okrenute Allahu i Njegovoj vjeri, čvrste i ustrajne na putu Istine, ozbiljno radeći na onome od čega će imati koristi, tada ummetu dolazi smirenje i siguran je da ga čeka blistava budućnost. Ali ako vidi svoju omladinu daleko od bogobojaznosti i Allahove vjere, daleko od Kur’ana i mesdžida, utonulu u zabavi i besposlici, tada uvidi da je njegova budućnost u opasnosti.

Mladi brate, da li si sebe ikad upitao: “Šta je moj cilj u životu?” Želiš li da imaš cilj, ili hoćeš da lutaš izgubljen i prepušten stihiji dunjalučkog života. Želiš li da budeš cijenjen i ugledan, ili želiš da živiš na margini života, bez zanimanja, koje bi te uzdiglo i učinilo hvaljenim i sretnim? Pred tobom stoje samo dva puta: put dobra i put zla. Što se tiče prvog, njegov početak je težak, ali on vodi ka svjetlosti, uspjehu, a put zla, on je sjajan i blistav, ali je njegov kraj u tminama. Put dobra učvršćuje čovjeka, daje snagu njegovom razumu i održava vitalnost i aktivnost, dok je sladak početak osobina puta čiji je kraj u zabludi i propasti; to je put poroka i zla, bestidnih filmova, otrovnih priča, lošeg društva...

Brate moj, tvoje slobodno vrijeme koje ne iskoristiš u dobru, također je jedna od bolesti koje vode u propast. Da si upitao one koje su opojna sredstva uništila, one koje su strasti njihove zavele, koji su pali u ponor strasti iz kojeg ne mogu da se iščupaju, da si ih upitao kako su pali, jasno bi ti odgovorili: “To je zbog griješenja i nepokornosti.”

Brate, mladiću, ponekad na tvome licu vidimo tjeskobu, uznemirenost i nezadovoljstvo, a u tvom govoru uzdisaje dosade i mrzovolje. Ali znaj da griješiš, kad se u nastojanjima, da se izbaviš iz tih stanja, priklanjaš zabranjenim stvarima, poput pušenja, alkohola, bluda... što će te još više udaljiti od tvoga Gospodara. Povećat će tjeskobu u tvojim prsima i bijedu i gorčinu u tvom životu, a na kraju ćeš, padajući u zagrljaj narkotika i opojnih pića, uništiti i sebe i svoju vjeru. Ono što će od tebe odagnati nemir i nesanicu, dosadu i nezadovoljstvo jeste spominjanje Allaha, prisustvovanje halkama Kur’ana i ilma, druženje s bogobojaznim, boravak u Allahovim kućama, na koje se spušta smirenost i prekriva ih rahmet. Ovo ti je bolje od sijeljenja po putevima i kafanama i lutanja po javnim kućama. A srca se, zaista, kad se Allah spomene, smiruju. (Kur’an)

Brate mladiću, vjerujem da si barem jedanput čuo nekog od onih koje je starost savladala kako teško uzdiše za momačkim danima i cvijetom mladosti, koji je uvehnuo. Da li si se ikad zamislio i sjetio da ovo proljeće tvog života, tvoja mladost, neće vječno trajati i da si ti samo putnik koji će ubrzo krenuti putevima starosti? Ne dozvoli da te tvoja mladalačka snaga i izgled zaslijepe, pa da zaboraviš na starost, koja je ispred tebe. Zato iskoristi, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju mladost prije nego što starost dođe. Iskoristi snagu u pokornosti Allahu i u onome čime su tvoji roditelji zadovoljni. Nemoj prljati svoju mladost crnilom griješenja i nepokornosti, nego je učini nosiocem ispravnog vjerovanja. Vjerovatno se čudiš čovjeku koji je duboku starost doživio, ali je još uvijek u snazi, zdravog razuma i jake memorije. On je svoju mladost proveo čuvajući Allahove propise i čuvajući se harama, pa ga je Allah sačuvao teške starosti, a, inšallah, bit će spašen i na ahiretu. A onaj koji je svoju mladost u griješenju i haramima provodio, on je svome tijelu samo slabost donio, pa mu je budućnost mučna i teška. A kazna koja ga na ahiretu čeka još je žešća i bolnija. Tako, naći ćeš mladiće koji, i pored toga što su u cvijetu svoje mladosti, u svome radu i ambicioznosti liče onima koji se po zemlji vuku. U njihovim očima ti ne vidiš sjaja niti odlučnosti u koracima. Ugasio se plamen njihovog entuzijazma i oni su, iako su u cvijetu mladosti, poput staraca iznemoglih.

Međutim, dok opet, na drugoj strani, vidiš ljude, koji su možda i šezdesetu prevalili, ali u njihovim žilama još uvijek teče vruća mladalačka krv. Srčanost i vedrinu nisu izgubili, niti su klonuli duhom. Oni su, ustvari mladići, i pored toga što su im brade osijedjele i leđa se pogurila.

Najbitnija tema o kojoj bi trebalo govoriti, a koja je ujedno i najveći problem mladih danas, jeste namaz. Danas je namaz kod dobrog dijela omladine postao stvar koja rastužuje i žalosti. Osvrni se i pogledaj safove u mesdžidu, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran pitajući se: “Gdje je omladina?” I, stvarno, gdje je omladina koja je preplavila škole i univerzitete?

Kako možeš, brate, da bježiš od namaza i mesdžida, Allahove kuće, kako da izbjegavaš ibadet Onome Koji te je stvorio i Koji tobom upravlja, Onome Koji ti je mladost darovao i počastio te nebrojnim blagodatima? Kako možeš da daš prednost bdijenju u besposlici i zabavi nad namazom? Tvoj život nema vrijednost, niti ćeš osjetiti sreću u tvome životu bez pokornosti Allahu i zadovoljstva tvojih roditelja. Kako bi sreo svoga Gospodara ako bi ti smrt ovog trena došla? Kako bi Mu odgovorio ako ti kaže: Zar ti nisam dao zdravlje i mnoge druge blagodati i put zla i put dobra ti jasnim učinio? Pa zašto su onda tvoje uši gluhe na poziv: Hajje ‘ales-salah, hajje ‘alel-felah... (Dođi na namaz!, dođi na spas!...). Koliko god dugo tvoj život trajao, na kraju ćeš se opet zemlji vratiti i u nju leći, a boravak u kaburu je mnogo duži i neizvjesniji. Gdje su dojučerašnja naslađivanja koja su za sobom samo kajanja ostavila? Gdje su ljudske strasti koje su toliko ljudi srozale i uništile?

Sreću je našao samo onaj ko je strasti svoje sputavao, a unesrećio se onaj ko je dunjaluku u svemu prednost davao. Pa uzmi pouku iz života vladara i pobožnjaka, onih koji su prije tebe bili i prošli! Gdje je slast i uživanje koje su vladari imali i gdje su trud i odricanja pobožnjaka. Dobrima je ostao lijep spomen i velika nagrada, a oholima i nepokornima teška kazna.

Zato, brate, pripazi na sebe! Pokaj se za propuste koje si činio, i trudi se da stigneš one koji su te u dobru pretekli, dok još ima vremena!

Naša omladina, koja se danas suočava s mnogim problemima, jeste najvredniji dio našeg ummeta, blago koje se brižno čuva i pohranjuje za sutrašnjicu. Zato je neophodno da se suprotstavimo stvarnosti u kojoj živimo, pružajući omladini islamsko obrazovanje, konkretna rješenja njihovih problema, popunjavajući njihovo slobodno vrijeme onim što će im koristiti i ispunjavajući njihove želje i prohtjeve u granicama Šerijata. U suprotnom, čeka nas nepoželjan kraj.

Molimo Allaha, dž.š., da našu omladinu uputi na Pravi put, da je sačuva od svih dunjalučkih iskušenja i poniženja! Amin!

 

Izvor: Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, br. 3-4, god. LXIX, Sarajevo, mart-april 2007, str. 179-182.

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 137 puta

Magazin Ašk