petak, 05 Januar 2018 15:59

Odnos prema Kur'anu

Autor: Mustafa Omerdić


Ovo je blagoslovljena knjiga koju smo objavili. Slijedite je! (En'am, 155)

Govoriti danas o Kur'anu nije nimalo lahko ni jednostavno jer je on nepresušni izvor novih saznanja, što nam nauka svakim danom potvrđuje.

One koji sumnjaju u Allahove riječi, Kur'an otvoreno poziva da napišu nešto slično njemu: Reci im, Muhammede, kada bi se sastali ljudi i džini da sastave nešto slično Kur'anu, ne bi u tome uspjeli pa makar jedni druge u tome i pomagali. (El-Isra, 88)

Kur'an se nimalo ne plaši da bi naučna otkrića mogla dovesti u pitanje bilo koji njegov propis ili odredbu. Sasvim je jasno da je nauka najveći oslonac islama i najviše doprinosi dokazivanju opravdanosti islamskog učenja. Međutim, ovu povoljnu prednost islamski učenjaci nisu dovoljno iskoristili. Kur'an prilazi ljudskom umu i teži da čovjeka navede na logične zaključke o spoznaji jedinoga Stvoritelja Allaha, dž.š., i upozorava da ništa ne primamo onako kako nam izgleda, nego nas nuka da razmišljamo i da zamislimo šta se sve nalazi iza te stvarnosti.

Živimo u vremenu u kom muslimani širom svijeta govore vemoa rado o buđenju islamske svijesti i vraćanju izvornom islamskom učenju. Ako imamo u vidu da čovjek govori najviše o onome što voli, otuda je sve češći razgovor o preporodu i buđenju dokaz neizmjerne ljubavi islamskog svijeta prema Kur'anu i Bogu, dž.š., koji pozva ljude da „okrenu svoja lica pravoj vjeri, naravi Božijoj po kojoj je On ljude stvorio“. (30/30)

Musliman čvrsto vjeruje da je Kur'an Allahov zakon, namijenjen živom čovjeku kao razumnom biću, podvrgnut je tom zakonu kao i ostalim zakonima u prirodnom i društvenom razvoju, čija je osnovna karakteristika nepromjenljivost tih zakonitosti. Jedan od priznatih mufesira Fahrudin Razija veli: „U Kur'anu ne postoji ni jedno slovo, niti jedan vokal, a da u njemu nema kakva korist. Čovjekov razum shvata neke od njih, a većinu ne razumije, čovjeku je dato sasvim malo znanja. Kur'an izlaže i govori nam o bezgraničnom djelovanju zakonskog reda koji reguliše sva zbivanja i procese, kako u duhovnom tako i u materijalnom svijetu, a to zapravo upujućuje na sveobuhvatnost, svrsihodnost i nepromjenljivost toga reda što garantuje opštu harmoniju cjelokupne vasione. O toj zakonitosti i tom skladu, Kur'an nam izlaže u sljedećim ajetima:

Reci, kada bi more bilo mastilo za pisanje riječi moga  Gospodara, prije bi nestalo mora nego bi nestalo riječi moga Gospodara pa makar mi dodali još toliko (mastila). (Kehf, 110)

Kada bi sva stabla na Zemlji bila pero, a mastilo kada bi bilo more, a iza njega pomoglo ga još sedam mora, ne bi presahle Allahove riječi. Zaista je Allah moćan i mudar. (Lukman, 27)

Iz ovih ajeta, bez sumnje, zaključujemo postojeću zakonitost u svjetovima, a razlika je u tome što je materijalističko gledište ograničeno na materijalni svijet, a drugo je neograničeno i pored navedenog obuhvata i duhovno djelovanje.

Činjenica je, pa makar to neko iz oholosti, zablude ili drugih okolnosti i poricao, da je Kur'an kao posljednja objava upućena cijelom ljudskom rodu iskristalisan od samog Sveznajućeg i Svemogućeg Allaha, dž.š., a time i predodređen da odigra jednu od najznačajnijih uloga za čovječanstvo, da ga povede putem sreće i blagostanja, preko sveopćeg bratstva i ljubavi, socijalne pravde i jednakosti svih ljudi svijeta, bez obzira na rasu, pleme i rod, te i drugih moralnih i humanih principa koje je teško sve ovdje nabrojati.

Kur'an je došao da olakša život na zemlji. Uspjeh uzvišene misije Kur'ana garantuje činjenica da je njegov Tvorac Allah, dž.š., što garantuje i njegovu budućnost. Svi iskreni i istinoljubivi ljudi, oslobođeni predrasuda, priznaju da je organizovan život, kakav propisuje Kur'an, u stanju zadovoljiti i usrećiti ljude i povesti ih jednom blagostanju i sreći, pod uslovom, naravno, da usvoje i primjene njegove zakone i upute.

Elelmenti snage islama, sadržani su u prirodi njegove jednostavnosti, sveobuhvatnosti i jasnoće. Ti elementi se sastoje iz njegovog poricanja obožavanja ljudi i njegovog neprestanog zahtjeva za obožavanjem jedinoga Stvoritelja.

Islam kao posljednja i najobuhvatinija poruka od Allaha, dž.š., došla je da otkrije Pravi put kojim treba  krenuti ljudski rod, obezbjeđujući potpuno izlaganje propisa i uputa na kojima se zasniva život na ovom svijetu. Kur'an je došao da olakša čovjeku život na ovom svijetu i da mu dadne uputu za aktivan rad u cilju razvoja života, u skladu sa zakonom odobrenim od strane Allaha, dž.š.

Kur'an je najčitanija knjiga. Prvih dana islama, u danima stvaralačkog zanosa i poleta, svaki naučni i društveni rad, svaka požrtvovanost na polju ostvarenja islamskih ciljeva, smatrana je najdosljednijim i najčišćim ibadetom. Horizont spoznaja prvih muslimana nije bio širok, i premda su bili mahom bez ikakvog teoretskog znanja i bez bilo kakvih škola, njihova su srca bila ispunjena plemenitim namjerama, razmišljanjem i ljubavi prema istini i svemu što je uzvišeno, plemenito, lijepo i korisno. To je i činilo onu neiscrpnu snagu koja ih je vodila iz pobjede u pobjedu.

Kur'an izlaže ljudskom društvu propise i teži da uspostavi takve okolnosti i uslove koji će osoboditi ličnost od izopačenosti koje zarobljavaju njegovu suštinsku prirodu i omogućiti u njemu čestitim i pozitivnim snagama da dođu do izražaja i uspostave svoju nadmoćnost. Imajući u vidu kur'anske upute i odredbe, pripadnik islama, ma gdje bio, nastojat će živjeti takvim životom, tj. kur'anskim, islamskim, a to je opet prirodan i lak životni put jer će disati prirodno i naći podršku u obavljanju dobrih djela. Na taj način će, produbljujući svoja saznanja o Kur'anu i u praksi ih primjenjujući, postići neizmjerno zadovoljstvo u slijeđenju islamskog puta. Ni jedna knjiga se ne proučava i ne studira u svijetu, a niti se opet ni jedna knjiga ne uči toliko na pamet kao Kur'an.

„Kur'an se odnosi prema onome tko ga proučava u skladu sa stavom dotičnog prema Kur'anu. Ako ta osoba započne s uvjerenjem da je to izmišljotina, proučavatelj joj neće otkriti ništa osim potvrde te vlastite predrasude. Istražitelj mora svoj duh osloboditi svih predrasuda i biti pun iskrenog žara da uči i cijeni.“ (Uvod u Kur'an, str. 12)

Kur'an teži da povede čovjeka kroz sve domene njegovog života, tjelesnog, duhovnog, ličnog i društvenog.

Najljepši primjer je Muhammed, a.s. Svi sukobi i nesuglasice koji su nastajali u prošlosti, dešavali su se zbog pogrešne primjene kur'anskih propisa ili nedovoljnog poznavanja istih. I zbog toga, nisu morali postojati toliki problemi kao što su: problem gladi, problem socijalno ugroženih, problem nepismenosti, razlika između bogatih i siromašnih, itd., kao jedini problemi koji su zabrinjavali i zabrinjavaju čitav napredni svijet, nego bi se svi ti nagomilani problemi i sukobi mogli naznačiti u jedan jedini problem: nedostatak pravilnog proučavanja i razumijevanja Kur'ana i rad po njemu.

U islamskom svijetu sve se više osjeća nova orijentacija i novi odnos prema Kur'anu. Sve je više onih koji svoje divljenje usredsređuju prema značenju Kur'ana, a ne samo prema lijepom i milozvučnom glasu učača. Svaka islamska manifestacija počinje i završava se učenjem Kur'ana. Za vrijeme Muhammeda, a.s., i prvih muslimana, naročit značaj se pridavao radu po kur'anskim propisma, ali i kao knjiga se čitao i učio. Sve je bilo orijentisano naprijed i usmjereno prema životnim problemima. Malo se teoretisalo, a više se praksom dokazivali kur'anski principi. O tome nam najbolji primjer daje i sam Muhammed, a.s., sljedećim riječima, kojima savjetuje jednog od svojih drugova:

 „Ti živiš u vremenu u kom ima mnogo ljudi koji razumiju kur'anske propise, a mali je broj onih koji ga čitaju. Mnogo ljudi u praksi primjenjuje kur'anske propise, a malo je onih koji vode računa o njegovim slovima. Malo ima prosjaka, a mnogo onih koji daju. Ljudi dugo ostaju unamazu, a malo razgovaraju. Više su zauzeti svojim poslovima nego razgovorima. A doći će vrijeme u kome će biti malo onih koji razumiju Kur'an, a mnogo onih koji će ga čitati. Vodit će se računa o njegovim slovima, a neće se poštivati njegovi propisi. Mnogo će biti prosjaka, a malo onih koji daju. Mnogo vremena će se provoditi u razgovoru, a malo u  ibadetu. Mnogo će se udovoljavati strastima, a malo će se raditi.“

Ovaj nam hadis ocrtava dva različita perioda: period pravilnog shvatanja Kur'ana i njegova praktična primjena, kao i ispravna orijentacija prema stvarnim problemima života, omogućila je prvim muslimanima velike uspjehe te period u kome je uslijedila pogrešna primjena kur'anskih učenja i izopačavanje islamskih ustanova. Enes ibni Malik nam navodi u jednoj predaji da su bili rijetki ashabi koji su znali dvije sure na pamet, ali i oni su se natjecali ko će u životu ljepše primjeniti Kur'an, a nisu vodili veću brigu o njegovom formalnom čitanju.

Naš odnos prema Kur'anu. Prema tome, životna preokupacija prvih muslimana bila je živjeti i raditi po Kur'anu, upoznavati njegove propise i primjenjivati ih u svakodnevnom životu. Takav odnos je značio uspjeh, sreću i zadovoljstvo. Mi, pak, živimo u vremenu u kome smo u mnogim naučnim disciplinama nadmašili svoje prethodnike, ali ne i u praksi.

Pripadnik uzvišene vjere islama treba da živi islamskim životom. Radeći po Kur'anu time će postići i pravilan odnos prema islamskim institucijama, a znajući daje islam savremen i aktuelan u svakom vremenu, nastojat će da sav svoj život prilagodi islamskim propisima. Mora se konstatovati, nažalost, da ima i danas dobar broj onih koji bi htjeli islamske propise prilagoditi po svom nahođenju, pa nerijetko čujemo kako su takvi savremeni i naprednog mišljenja. Tako se npr. prošlog ramazana pronijela vijest od jednog dijela muslimana u jednom kraju, da će islamska ulema izdati fetvu, kako, navodno, neće više biti ramazan kada su dugi i topli dani. Očito da se radi o nepoznavanju islamskih propisa, čiju pravu vrijednost, korist i mudrost ne možemo upoznati za kratko vrijeme. Islam od nas traži da se žrtvujemo u borbi za dobro. Ako želimo uspjeh na ispitu moramo žrtvovati određeni dio vremena da bismo uspjeli. Ako želimo da nam džamija, medresa, islamski fakultet, budu u ispravnom stanju moramo žrtvovati i od svojih dobara za njihovo održavanje, ali voditi računa i o islamskom propisu obaveznog davanja i diviti se ljepoti Božijih blagodati koje koristimo, a i kojima druge pomažemo.

Kada smo upoznali značaj i svrhu džamije, kada smo upoznali ljepotu ranog sabaha i ostalih namaza, značaj i svrhu zekata i hadža, kao i ostalih islamskih propisa, naš odnos ćemo prema uzvišenoj vjeri islamu još više unapređivati i uljepšavati. Kao veliki primjer požrtvovanosti, spomenimo slučaj prvog halife Ebu Bekra. U početku formiranja islamske zajednice, slovio je među najbogatijim ljudima pa iz ljubavi prema Allahu, dž.š., i Njegovom poslaniku Muhammedu, a.s., a za napredak zajednice, dobrovoljno poklanja sav svoj imetak. Na pitanje Muhammeda, a.s., šta je ostavio svojim ukućanima odgovorio je: „Njima sam ostavio Boga, dž.š., i Njegova poslanika.“ To je mogao učiniti samo čovjek čije je srce bilo ispunjeno čvrstom vjerom i pouzdanjem u Boga, dž.š., i ljubavlju i poštovanjem prema Muhammedu, a.s.

Jedna od osnovnih obaveza svakog muslimana i muslimanke, a naročito imama koji su glavni nosioci i tumači Kur'ana, je da se zalažu da novi odnos prema Kur'anu postane sastavni dio svakodnevnog života svake islamske obitelji. Muslimanska porodica danas, stoji između savremenog i starog tradicionalnog shvatanja islama. Putevi do upoznavanja i spoznaje su različiti, a značajno je napomenuti da su mlade generacije spremne prihvatiti novi odnos prema Kur'anu jer to ubrzava i proces vraćanja izvornom islamskom učenju.

Raditi i živjeti po kur'anskim propisima, imati za primjer praksu Muhammeda, a.s., garantuju svakom muslimanu i muslimanki uspjeh i sreću na obadva svijeta. To nam potvrđuje i Muhammed, a.s. u sljedećem hadisu: „Ostavljam vam dvije stvari, koje ako budete slijedili, nećete nikada zalutati; a to su: Kur'an i moj sunnet.“

 

Izvor: Islamska misao, revija za islamistiku, teologiju iinformatiku, god. I, br. 4, Starješinstvo IZ u SR BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, mart 1979, str. 18-19.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 417 puta

Magazin Ašk