četvrtak, 31 Oktobar 2019 06:28

Fatima – očitovanje Božije nagrade

E. A.

Fatima – očitovanje Božije nagrade

Časni Kur'an nam veli: U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom.[1]

Ukoliko je zemlja u koju se zrno polaže čista i plodna zasigurno će i plod tog zrna biti dobar. Fatima je bila taj plod koji je položen u čisto okrilje osobe za koju je Božiji Poslanik, s.a.v.a., kazao: „Tako mi Boga, nikada mi Bog ne dade ženu poput Hatidže. Ona je povjerovala u moje poslanstvo kada su ga svi zanijekali, potvrdila je moju iskrenost u uvjetima kada su me svi za laž optuživali, povjerila mi je svoje bogatstvo onda kada su me svi bojkotovali. Bog mi je preko nje podario djecu, dok me je kod drugih žena uskratio potomstva.“[2] Prema tome, Fatima je plod dvije velike ličnosti, oca Muhammeda, posljednjeg Božijeg poslanika, s.a.v.a., i majke Hatidže el-Kubre.

Ljubav Božijeg Poslanika prema Hatidži je bila veoma velika. Aiša, majka pravovjernih, prenosi da bi uvijek, kada bi u Poslanikovoj kući bila zaklana ovca, on odvajao dio mesa i slao prijateljima hazreti Hatidže. Jednoga dana upitala sam Poslanika zašto to čini, a on je odgovorio: „Jer volim one koji su voljeli Hatidžu.“

Kako li se onda Poslanik, koji je poštivao prijatelje hazreti Hatidže, odnosio prema Fatimi koja je bila njegov stalni podsjetnik na Hatidžu, na njegovu brižnu suprugu!

Fatimin život

Život hazreti Fatime,zasnovan na svijetlim poukama Kur'ana Časnog i odgoju njenog velikog oca,možemo sagledati kroz četiri temeljne karakteristike:

  • racionalnost(u svim aspektima ličnog i društvenog života);
  • duhovnost i uravnoteženost razuma i emocija;
  • ibadet(poniznost pred Uzvišenim Bogom s ciljem približavanja Njemu, Stvoritelju,Izvoru beskrajne snage i ljepote, jedinom Obožavanom);
  • služenje ljudima(pomaganje potrebitima, kako u pogledu pružanja savjeta, poduke, pažnje i ljubavi, tako i u pogledu pružanja ekonomske pomoći).

JednaFatimina misao, jedna rečenica o vrijednosti ibadeta i racionalnosti, govori nam o dubini shvatanja i poimanja ibadeta i služenja Bogu te velike žene. Fatima kaže: „Ko iskreno svoje robovanje preda Bogu, Bog će mu dati ono najbolje za njega.“ Ovim riječima ona ibadet oslikava u području racionaliteta. Iskreni ibadet ona opisuje kao povod spuštanja najboljih Božijih darova pobožnom robu Njegovome. Čin ibadeta, bogoslužja, mora biti iskren, daleko od licemjerja i pridruživanja Bogu druga, da bi on, kao takav, bio izvor velikog dobra za čovjeka. Fatima je znala da je jedna od stvari koju od nas vjera traži duboko i smisleno razumijevanje vjere, jer ako vjera ne bude ispravno shvaćena, sama vanjska forma djela nema smisla ni vrijednosti.

Kur'an kaže:Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.[3]Oni koji samo zikir čine, ali razum i razumsko promišljanje im je strano, poput su ptice koja želi poletjeti sa jednim krilom, što je svakako nemoguće, zbog čega će ona zasigurno postati lahak plijen predatorima u bespućima ovog svijeta. A oni ljudi koji se samo oslanjaju na fikr, mišljenje, ali nisu neprestano u mislima s Bogom, ne spominju ga, ne čine mu ibadet i ne robuju mu, zasigurno najbolje su sredstvo šejtana, za varanje njih samih, a i drugih ljudi. Prema tome, racionalnost je jedno od načela koje je hazreti Fatima naučila u blistavoj školi Kur'ana i koje je lično promatrala u životu i praksi svoga oca.

Napajajući se sa ovih čistih izvora, Fatima s ogrnula i duhovnošću. Racionalnost i duhovnost su osnove istinskog ljudskog života. Bez racionalnosti ni čovjek ni njegova djela neće imati veliku vrijednost, a bez duhovnosti imat će lijepu, ali kratkotrajnu vanjštinu, jer će s pristizanjem smrti i čovjek i njegova djela, lišena duhovnosti, biti zaboravljeni. Duša, budući da nije ništa stekla od duhovnosti i vječnog života, bit će izložena patnjama tmina duhovne neimaštine, mukama siromaštva i vatre jadanja i kajanja zbog izgubljene prilike za sklapanje unosne trgovine s Bogom.

Fatima nije ibadet smatrala pukom formalnom obavezom. Ibadet sa stanovišta hazreti Fatime čišćenje je duše kako bi se ona pripremila i bila dostojna sjedenja za istom sofrom sa onima bliskim Bogu. Ibadet znači povjeravati svoje tajne Bogu šapćućim moljenjima. Ibadetznači zahvaljivati Bogu na njegovoj dozvoli ulaska u svijet melekuta, u svijet svetosti. Fatima je na putu ibadeta i robovanja Bogu Uzvišenom bila predana i ustrajna čime je stekla uzvišeni stepen Božije bliskosti, tako da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., opisujući je rekao:„Zaista je Fatima poput hurije koja se na ovom svijetu pojavila u liku žene. Uvijek kada se zaželim Dženneta, pomirišem je i poljubim.“[4]

Fatima je naučila da u filozofiji štastva propisa i zakona vjere služenje ljudima predstavlja jedan od najvećih, najbitnijih i najuzvišenijih načina za približavanje Bogu. Ona je naučila značenje kur'anskog ajeta: Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati?[5] Davanje pozajmice ljudima, pomaganje njima, davanje je pozajmice Uzvišenom Bogu. Ona je naučila da je činjenje nepravde i nasilja ljudima, uzimanje kamate i nebriga prema potrebitima, siromašnim i ubogim, poput objave rata Bogu. Eto vam onda, nek znate,– rata od Allaha.[6]Stoga je hazreti Fatima cijeli svoj kratki život posvetila služenju robovima Božijim.

Život hazreti Fatime mogli bismo sažeti u ove četiri navedene karakteristike: racionalnost, duhovnost, ibadet i služenje ljudima. To su četiri bitna elementa koje današnji haotični svijet snažno treba.

Nadati se da ćemo shvatiti ove poruke i slijediti primjer hazreti Fatime, primjer one koja je odgojena u okrilju poslanstva i školi Kur'ana, i da ćemo upoznati svoju porodicu i svojebližnje sa ovim plemenitim uzorom naše vjere. Društvo, a posebno mlade, obrazovane i utjecajne žene, trebalo bi se usmjeriti ovim putem, ispravnim ljudskim putem, kako bismo, već koliko sutra, vidjeli pozitivne učinke truda, racionalnog pristupa i duhovnosti u društvu u kome živimo.

 

Izvor: magazin Ašk, br. 16, Sarajevo.



[1]El-A'raf, 58.

[2]Ibn Dževzi, Tezkiretul-havas, i Ahmed ibn Hanbel, Musned, tom 1, str. 143.

[3]El-Mudžadele, 11.

[4]El-Hatib el-Bagdadi, Tarih, tom 5, str. 78.

[5]El-Bekare, 245.

[6]El-Bekare, 279. (Ako neko uzme kamatu, on je tim činom jednog Božijeg roba doveo u tešku ekonomsku situciju, on kao da je proglasio rat Allahu.)

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 66 puta

Magazin Ašk