ponedjeljak, 24 Juni 2013 07:41

Isaov, a.s., govor iz bešike

Ovom prilikom vam donosimo par bejtova iz Mesnevije, znamenitog pjesnika Dželaluddina Rumija, uz komentar cijenjenog hadži hafiza Halida Hadžimulića. Ovo što je pred vama samo je isječak iz kraćeg dersa koji se održao 1990. godine u Sarajevu povodom tradicionalnog obilježavanja Šebi Arusa. U poglavlju koje slijedi hazreti Mevlana protumačio nam je 62. ajet sure Neml. Ajet govori o tome, kako se Allah, dž.š., odaziva i prima dovu onog Svog roba, koji je u nevolji i koji mu se dovom obrati, tražeći Njegovu pomoć. Naslov je malo poduži i glasi u cijelosti ovako:  Dženabi-Hakk, (Allah, dž.š.), sve što je dao i stvorio, nebo, zemlju, stvari, događaje, sve je stvorio i dao prema potrebama ovog svijeta. Prema tome, kad čovjeku nešto zatreba, (osobito ako je u nevolji), on se obraća Allahu, dž.š., i u dovi za to zamoli, pa mu Allah, dž.š., dadne ono što želi.                                                                                                                                                                                                                                                             U tom smislu, u Kur'anu, a.š., u suri Neml, ima i ovaj ajet: „ Allah je onaj, koji se odaziva nevoljniku i otklanja zlo od njega, kad mu se ovaj obrati.“ Prema tome, nevolja, bol i patnja, samo su povod da Allah, dž.š., iskaže svoju dobrotu, milost i plemenitost. 1.      bejt:                                                                                                                                               Onaj nijaz hazreti Merjemin, ona njezina skrušenost i poniznost, a uz to njen bol, što je vrijeđaju, i što je tako ponižena, premda je bila potpuno nevina, - Taj njezin dert, taj unutrašnji bol, bio je uzrokom, pa je njeno dijete, Isa, a.s., progovorio iz bešike. Komentar:                                                                                                                                                Da se malo podsjetimo na ovaj događaj i na ovaj trenutak, kad je bila pred porođajem. Znamo da je Isa, a.s., rođen bez oca, jer njegova majka, hazreti Merjema, bila je nevina djevojka, čista kao suza, i nije imala dodira sa muškarcem. Po Allahovom emeru, po Njegovoj volji i odredbi, došao je melek Džibrili-Emin, pojavio se, iznenada, pred njom u liku jednog odraslog zrelog i savršeno građenog muškarca. Zadahnuo je svojim dahom i ona je od toga zanijela. O tome se govori u suri Merjem, u nekoliko ajeta. Da citiramo samo neke od tih ajeta:                                                                                         - Kad je Merjema zanijela dijete, ( i vidjela, u kakvom je stanju), povukla se u jedno daleko i zabačeno mjesto.                                                                  - - Porođajni bolovi dotjerali su je do stabla jedne palme. „Kamo sreće da sam prije umrla (da ovo ne dočekam), i da sam potpuno u zaborav pala!“ - govorila je ona. Ona huda nije znala, što se to s njom dešava! Nije znala, da Allah, dž.š., na taj način, preko njenog djeteta, koje treba da se rodi, izvodi i pokazuje veliku mudžizu!                                                                             Dalje se u Kur'anu opisuje ovaj njezin teški hal, ovo teško stanje, koje je ona morala da izdrži, kada se rodilo dijete i kada je trebala da izađe pred svijet sa tim djetetom:                                                      - I dođe ona, sa djetetom u naručju, porodici svojoj, i pojavi se pred svijetom. A ljudi je dočekaše sa riječima prijekora: „Mejrema, ti si učinila nešto strašno, nešto nečuveno!“ Dalje je ljudi kore, pa joj kažu:
Objavljeno u Kur'an u Mesneviji

Magazin Ašk