ponedjeljak, 14 Septembar 2020 19:21

Temelji islamske kulture (I dio)


Istraživači vjeruju da se svaka kultura oblikuje na osnovu posebnih temelja i svjetonazora. Vrsta pogleda na svijet, na čovjeka i na kraj ljudskog života, kao i stav prema prirodi činioci su koji određuju elemente određene kulture. I kulturni ciljevi se također oblikuju na ovoj osnovi i, na kraju, zavisno od vrste i kakvoće ciljeva, odabiru se i koriste postupci i sredstva stizanja do njih. Na osnovu ovog temeljnog načela ovdje je načinjen pokušaj da se, radi derivacije i klasifikacije govora Vođe Islamske revolucije, prvo upoznaju temelji i ishodišta islamske kulture sa njegovog stanovišta. Činjenica na koju je ovdje potrebno ukazati jeste da ćemo pažljivim pregledom izjava Lidera shvatiti da osnova njegove pažnje u iznošenju stavova i područja kulture počiva upravo na objašnjenju ovih temelja. Drugim riječima, sve ono na šta je on ukazivao ili je neposredno u domenu temelja, ili je izneseno radi njihovog objašnjenja i tumačenja. Na taj način moguće je većinu njegovih izjava u različitim područjima i posebno kulturnim područjima smatrati jednom vrstom tumačenja i objašnjenja temelja islamske kulture. Područje koje obuhvata “vlast islamskog pravnika” (velajeti fakih) u islamskoj vlasti i naučni i idžtihadski status “vlasti islamskog pravnika” upravo to i zahtijeva.

U uvodu istraživanja o razlikama između monoteističke i humanističke kulture i položaju ovog pitanja u stanovištima Lidera ponuđena su srazmjerno podrobna objašnjenja. Ovo poglavlje će razjasniti različite dimenzije gledišta Vođe Islamske revolucije ajetullaha Hameneija o ovom pitanju.

Vođa Islamske revolucije je u jednom govoru 2000. godine na opširan i pregledan način koncipirao i objasnio temelje islamske kulture. Ovaj govor će biti donesen bez skraćivanja i prekida. Zbog toga što je u njemu precizno ukazano na temelje i također ukazano na procese i dužnosti pojedinca, ovaj govor može ponuditi cjelovitu predstavu naše namjere.

Ciljevi u islamskoj kulturi

Ovo postizanje moći koje ste vi prisutni ostvarili u različitim područjima razlikuje se od postizanja moći u političkim praksama svijeta. U političkim praksama svijeta ne iznose tvrdnje kako namjeravaju ostvariti spas i dobro za čovjeka, napredak čovječanstva i tome slično niti da ljudima žele donijeti sreću i blagostanje. Kulturni i politički centri svijeta zvanično su objavili da se protive društvima zasnovanim na ideologiji i fundamentalnim idejama. Jasno je da kada “osnova” nije jedna uređena i kodificirana ideja, i mišljenja i ciljevi će također, u istom omjeru, slijediti događaje, napredak u svijetu te želje ljudi i različitih skupina.

Prema tome, niko od naprijed predstavljenih ne može tvrditi da slijedi uzvišene ideale potrebne čovjeku niti to tvrdi. Naravno, mi to tvrdimo. Odgovorni ovog poretka ušli su na ovaj mejdan s nadom da će moći ostvariti i u život provesti nešto od Božanskih ciljeva u koje vjeruju. Od pojave islama do danas nije se ukazala takva prilika. Ovo je izuzetna i posebna situacija koju trebamo cijeniti i gdje god da se nalazimo – u tri grane vlasti, i u svim upravnim sektorima ove zemlje – pokušati uistinu unaprijediti islamske ciljeve i ideale u granicama sposobnosti svih zvaničnika i rukovodilaca poslova zemlje – za šta je potrebna visoka sposobnost. Na toj osnovi svi su odgovorni za određene dužnosti. Šta su te dužnosti? Ja sam u vezi s tim pitanjem napravio neke zabilješke i naravno ne želim u ovom času raspravljati o pojedinostima. Predstavit ću predočeno u vidu jedne liste.[1]

Značaj misaonih osnova

Općenito, obaveze su na nama. Na nama i kao državi, i kao vlasti, a i kao pojedincu muslimanu. Ali ove obaveze imaju jedan misaoni temelj. Ovo je osobenost islamskog mišljenja i islamske i vjerske škole mišljenja. Ako raspravljamo o tome da treba postojati sloboda ili da u društvu za ljude postoje izbor i slobodna volja, ili da stavimo na raspravu svaku od javnih i općih politika, za svaku od ovih stvari postoje temelji. Ako nas upitaju zašto narod treba imati pravo glasa, iza toga postoji jedna intelektualna i logička argumentacija; jasno je zašto. Sve ono što u području planiranja čini osnovne crte programa, svi ovi osnovni programi su izravno povezani sa izvorom islamskog mišljenja, islamskim svjetonazorom, islamskim učenjem i poimanjem; i to je naše vjerovanje, naše uvjerenje, naša religija. Na osnovu tog razumijevanja i tog učenja mi određujemo svoje dužnosti i želimo djelovati prema njima. Šta je taj misaoni temelj? Kratko i sažeto, trebamo početi odavde i vidjeti šta su glavne crte islamskog razumijevanja i pogleda islama na svemir, na svijet i na čovjeka. Naravno, to nije posebnost isključivo islama. Sve religije – ako nisu iskrivljene – u svojim ispravnim temeljima i glavnom korijenu imaju isti taj pogled. Nama je na raspolaganju zdrav i neizmijenjen islam povezan sa čvrstim izvorima. Moguće je da ostale religije nemaju te pogodnosti.[2]

A. Islamski svjetonazor

Onaj skup spoznaja iz kojih dolaze glavne smjernice našeg djelovanja i dužnosti – znači, islamski svjetonazor i pogled – ima brojna poglavlja, i sva ona imaju uticaja na djelovanje i postupke pojedinca i države. Izabrao sam pet značajnih i uticajnijih tačaka i njih ću izložiti.3

1. Monoteizam – zajednički svjetonazor svih religija

Od ovih pet tačaka jedna je monoteizam (tevhid). Monoteizam znači vjerovanje da ovaj složeni, začudni, zapanjujući i zakoniti kompleks svemira i stvorenog svijeta, sazdanog od sazviježđa, maglina, velikih nebeskih rupa, brojnih planeta, miliona sunčevih sistema pa do malih ćelija dijelova neke forme, nekog tijela i sitnog hemijskog spoja – i toliki poredak postoji u ovom velikom, raznovrsnom i složenom kompleksu da su iz njega izvukli hiljade zakona; naime, kada poredak postane neizmjenljiv, onda se iz njega dobivaju nepogrešivi prirodni zakoni – jeste tvorevina i ustrojstvo jedne ideje, mišljenja, plana i moći i da nije nastao slučajno. Ovo uvjerenje je stvar koju prihvata svaka zdrava svijest i svaki razuman čovjek, koji razmišlja bez naglosti u razmišljanju, bez nestrpljenja u odlučivanju ili predrasuda u prosuđivanju. Sljedeća tačka je da ova ideja, plan, mišljenje i velika, beskrajna i neopisiva moć, koja je stvorila ovaj začudni i zamršeni kompleks, nije neki kip koji su ljudi napravili, ili neki ograničen čovjek koji iznosi tvrdnje o svojoj božanstvenosti, ili neki legendarni i mitološki simbol i znak, nego je to jedinstvena, moćna i besmrtna Bit, koju religije nazivaju “Bog” i upoznaju Ga preko Njegovih djela.

Prema tome, i dokazivanje ove Moći, Volje i inžinjeringa koji stoje iza ove geometrije veliko je i zamršeno, kao i dokazivanje tvrdnje da besprimjerni i neopisivi inžinjer nije poput ovih malih bezvrijednih stvari koje se nalaze oko čovjeka i koje čovjek sobom pravi, ili koje pravi neko njemu sličan, ili neko, poput čovjeka, prolazno biće, nego:

هُوَ اللَّـهُ الَِّى لَ إِلـَهَ إِلَّ هُوَ المَْلِكُ القُْدُّوسُ السَّلَمُ المُْؤْمِنُ المُْهَيمِْنُ العَْزِيزُ الْبََّ ارُ المُْتَكَبُِّ  سُبحَْانَ اللَّـهِ عَمَّا يشُِْ كُونَ

On je Allah – nema drugog boga, osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji svakoga osigurava, Onaj Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim![3]

Sve religije se slažu u ovom dijelu svjetonazora: drevne religije, ibrahimovske religije, religije prije ibrahimovskih religija, čak i ove aktualne indijske politeističke religije. Ako neko pogleda Vede, čisti monoteistički irfan izvire iz riječi Veda, što je pokazatelj da je njihov izvor bio bistar i pitak. Prema tome, monoteizam je glavni stub pogleda, stanovišta i shvatanja islama na osnovu kojeg želimo pokrenuti ovu vlast, ovaj poredak i ovaj pokret.[4]

2. Islamski humanizam

Drugi temelj je poštivanje čovjeka, koje možemo označiti kao humanizam. Naravno, humanizam sa islamskog stanovišta se u potpunosti razlikuje od evropskog humanizma 18. i 19. stoljeća: ono je jedno, a ovo je nešto sasvim drugo. I ono se naziva humanizam, ali su slični samo u imenu. Humanizam islama nije u osnovi isto što i evropski humanizam; riječ je o nečemu posve različitom.

ألَمَْ ترََ وْا أنََّ اللَّـهَ سَخَّرَ  لكَُم مَّا فِ السَّمَاوَاتِ وَمَا فِ الْرَْ ضِ

Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na Nebesima i na Zemlji?[5]

Onaj ko pogleda Kur’an, Nehdžu-l-belagu i vjerska djela veoma će dobro razumjeti da se, sa stanovišta islama, sav ovaj točak svoda stvaranja okreće oko ose čovjekovog bića. I to je humanizam. U mnogim ajetima se navodi da je Sunce vama na raspolaganju, da je Mjesec vama na raspolaganju, da je more vama na raspolaganju, ali u Kur’anu postoje i dva ajeta koji pojašnjavaju ovo što govorimo. Prvi je: Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na Nebesima i na Zemlji? Šta znači to da se koristite? Znači, vi ste zapravo trenutno potčinjeni svima njima i ne možete uticati na njih, ali potencijalno tako ste kreirani i postojeći svjetovi i svemir su tako sazdani da su vama potčinjeni. Šta znači potčinjeni? Znači, u vašoj su ruci i vi ih možete koristiti na najbolji način. Ovo je pokazatelj da ovo biće, kojem je Bog stavio na raspolaganje nebo, Zemlju, zvijezde, Sunce i Mjesec, treba, sa stanovišta Božijeg stvaranja, biti veoma poštovano. I upravo ovo poštovanje je pojašnjeno u ajetu:

وَلقََدْ كَرَّ مْناَ بنَِ آدَمَ

Mi smo sinove Ademove, uistinu, odlikovali.[6]

Ovo odlikovanje Ademovih sinova – Mi smo sinove Ademove, uistinu, odlikovali – poštivanje je koje obuhvata i fazu propisivanja zakona, i stvaralačku fazu. Urođeno poštivanje i zakonima propisano poštivanje, sa svime onim što je u islamskoj vlasti i u islamskom poretku za čovjeka određeno, to su, dakle, temelji koji su u potpunosti ljudski.[7]

3. Proživljenje

Treća temeljna tačka u islamskom svjetonazoru je pitanje kontinuiteta života nakon smrti; znači, život ne okončava sa umiranjem. U islamu – naravno, i u svim Božanskim religijama – ovo shvatanje je jedno od načela svjetonazora i od velikog je značaja. Kao što smo istakli, sva ova načela utiču na ustrojavanje odnosa u životu, na uređenje temelja islamske vlasti, na upravljanje društvom i upravljanje svijetom. Nakon smrti, mi ulazimo u novu fazu. To ne znači da čovjek nestaje; to je prelazak i odlazak u jednu novu fazu. I poslije, u toj fazi je pitanje polaganja računa, Sudnjeg dana i sličnih pojava.[8]

4. Neograničena sposobnost čovjekovog traganja za savršenstvom

Četvrta osnovna značajka ovog svjetonazora je neograničena sposobnost čovjeka da raspolaže svim stvarima koje su potrebne za njegov potpuni razvoj. Čovjek ima mogućnost da se uzdigne do najviše tačke života kontingentnih bića, dok ostala bića nemaju tu mogućnost. U časnom ajetu:

لقََدْ خَلقَْنَا الِْنسَانَ فِ أحَْسَنِ تَقْوِيمٍ

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem,

“najljepši sklad” ne znači da je ljudsko tijelo stvoreno tako da je, naprimjer, njegova glava u skladu s njegovom rukom, s njegovim okom, s njegovim tijelom. To nije isključivo čovjekova osobenost; takva je i svaka životinja. “U skladu najljepšem” znači: čovjeka smo stvorili u najboljem odmjeravanju; dakle, to je takvo odmjeravanje da njegov razvoj nema kraja i granice na kojoj se zaustavlja – ide dotle da u svijetu egzistencije nema svoda višeg od njega, znači da čovjek može ići iznad meleka i uzvišenih bića. Ako čovjek želi da ostvari ovo putovanje, to nije moguće, osim uz korištenje mogućnosti materijalnog svijeta. I to je dio neupitnih pojava, jer je rečeno:

خَلقََ لكَُم مَّا فِ الْرَْ ضِ جَِيعًا

On je sve što postoji na Zemlji za vas stvorio.[9]

Prema tome, usavršavajuće i uzdižuće kretanje čovjeka nije u vakuumu, nego uz korištenje potencijala materije: dakle, zajedno putuju. Znači, procvat čovjeka ide zajedno s procvatom svijeta materije i svijeta prirode. To ostavlja traga na njegov procvat, a on utiče na njihov procvat i ostvaruje zadivljujuća napredovanja.[10]

5. Svijet se kreće prema vladavini Istine

Posljednja tačka koju ćemo u ovoj oblasti iznijeti o islamskom svjetonazoru jeste da se sa stanovišta islama svijet kreće prema vladavini Istine i prema dobru i ovome nema povratka. Kao što smo već jednom ukazali – a i sada možemo samo ukazati, jer nemamo mogućnosti za opširno pojašnjenje – svi poslanici i Prvaci vjere su dolazili da čovjeka usmjere na onaj glavni put i da, kada izađe na njega, može bez ikakve smetnje ispoljavati sve svoje sposobnosti. Poslanici i Prvaci vjere su izgubljene ljude iz ovih planina, litica, polja, pustinja i šuma redovno usmjeravali i upućivali prema ovom glavnom putu. Čovjek još nije stigao na početnu tačku tog Pravog puta. To će se ostvariti u vrijeme Imama Mehdija, a.s. Međutim, sva ova nastojanja su utemeljena na uvjerenju da je kraj Ovoga svijeta kraj na kojem pobjeđuje dobro. Moguće je da se ranije dogodi, moguće je da se kasnije dogodi, ali će se nedvojbeno dogoditi. Sigurno je tako da će na kraju dobro pobijediti pokvarenost, snage dobra će pobijediti snage zla. Ovo je još jedna tačka iz islamskog svjetonazora u koju nema nikakve sumnje.12



[1] Izvod iz obraćanja na susretu sa državnim dužnosnicima Islamske Republike Iran. (2. 12. 2000.)

[2] Izvod iz obraćanja na susretu sa državnim dužnosnicima Islamske Republike Iran. (2. 12. 2000.) 3 Isto.

[3] El-Hašr, 23.

[4] Izvod iz obraćanja na susretu sa državnim dužnosnicima Islamske Republike Iran. (2. 12. 2000.)

[5] Lukman, 20.

[6] El-Isra’, 70.

[7] Izvod iz obraćanja na susretu sa državnim dužnosnicima Islamske Republike Iran. (2. 12. 2000.)

[8] Isto.

[9] El-Bekare, 29.

[10] Izvod iz obraćanja na susretu sa državnim dužnosnicima Islamske Republike Iran. (2. 12. 2000.) 12 Isto.

Izvor: Temelji islamske kulture : izbor iz govora vođe islamske revolucije : (1989-2009) / Sejjid Ali Hamenei ; s perzijskog preveo Sabahudin Šarić. – Sarajevo : Fondacija Mulla Sadra u BiH, 2014

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 119 puta

Magazin Ašk