utorak, 02 Juni 2020 11:41

Spoznaja Boga


Gazali spoznaju Boga smatra najuzvišenijom naukom. Prema njegovom mišljenju, znanje zbog kojeg je Božiji poslanik ljude pozvao na daleka, duga i iscrpljujuća putovanja jeste upravo ovo znanje.[1] Gazali poput većine muslimanskih učenjaka[2] vjeruje da ne treba tragati za razumijevanjem Božije suštine i Biti, jer je Božija Bit takva da se o Njemu ne može postaviti svako pitanje. Nužno biće je uzvišenije od toga da se za Njega postavljaju pitanja kao što su gdje i kada. Nema količine, On je iznad pitanja zašto i kako. Razum je u potpunosti smeten kada je u pitanju Njegova suština. U vezi Boga i Njegovih djela ne može se pitati zašto. Božija čistota i ljudska nemoć su zastori, koji su razumijevanje ove stvari učinili nemogućim. Bog je izvan naše imaginacije i nagađanja.[3] Međutim, Gazali se ne slaže sa Nasirom Husrevom i Ahmedom Hamiduddinom Kermanijem (umro u 11. hidžretskom stoljeću) kada je u pitanju Božija transcendencija i odbijanje pripisivanja Bogu bilo kakvih atributa (tenzih), jer oni naginju ka apsolutnoj transcendenciji. Kermani je u tome do te mjere pretjerivao da je bio isključiv i smatrao neispravnim pripisivanje egzistencije Bogu.[4] Gazali u svojem nauku o Bogu govori o Božijoj Biti, svojstvima i djelima te smatra da pretjerivanje u Božijoj transcendenciji uzrokuje vjerovanje u lišenost Boga atributa (ta’til).[5] Gazalijevu metodu spoznaje Boga su prihvatali neki poput Muhjiddina Arebija. Ibn Arebi u savjetima upućenim Fahruddinu Raziju ukazuje na tu činjenicu i posredno mu savjetuje da primjeni Gazalijevu metodu.[6] U svom učenju o Bogu Gazali se opširno bavi ključnim pitanjima kao što su: dokazivanje Boga, Božija egzistencija i esencija, viđenje Boga, Božija Bit, svojstva i djela, Božija imena itd., od kojih ćemo neka ukratko spomenuti onoliko koliko to dozvoljava ova tema.

Dokazivanje Boga Gazali je prije Dekarta,[7] Molbranša[8] i sličnih, oslanjajući se na to da je vjerovanje u Boga utkano u čovjekovo biće smatrao da Božije postojanje nema potrebu za dokazivanjem;[9] međutim s ciljem očuvanje tradicije onih koji su se bavili učenjem o Bogu povremeno je govorio o dokazivanju Božijeg postojanja. S obzirom da pitanje dokazivanja postojanja Boga Gazali posmatra iz perspektive epistemiologije, zaključuje da postojanje ili nepostojanje Boga nije moguće propitati na temelju empirizma niti je moguće o Njemu govoriti afirmativno ili negacijski na osnovu metode eliminacije i dodavanja. Stoga, on u cilju dokazivanja postojanja Boga uspostavlja argument i uz pomoć racionalnih kategoričkih silogizama prve forme pokušava dokazivanjem potrebe svijeta za Vladarem svijeta dokazati postojanje Boga. Gazali kaže: “Ni jedna pojava (hadis, muhaddes) nije neovisna od Onog koji daje postojanje (muhdis); svijet je pojava, dakle svijet u svom postanku nije neovisan od Onoga Koji mu daje postojanje. Drugim riječima, svijet je pojava, a svaka pojava ima potrebu za darovateljem pojavnosti, dakle svijet ima svoga Darovatelja pojavnosti.[10] Da bi odbranio ovaj silogizam Gazali analizira veliku i malu premisu i dodaje: Potreba svijeta za onim što mu daruje pojavnost je očigledna stvar, jer svaka pojava se pojavljuje u posebnom vremenskom razdoblju, a u skladu sa razumom njegovo pojavljivanje je moguće prije ili poslije tog određenog vremenskog razdoblja, a razlog što je do njegovog pojavljivanja i nastajanja došlo u određenom trenutku jesu određenje i izbor. Prema tome, treba postojati Onaj koji daruje pojavnost da bi mogao vršiti izbor i kako bi svijet stvorio u tom nekom određenom trenutku. Argument kojim se dokazuje da je svijet vremenita pojava je sljedeći: Svijet nije lišen kretanja i mirovanja. Samo kretanje i mirovanje su pojave koje su nastale[11], a ono što nije lišeno pojavljivanja i samo je nužno vremenita pojava. Druga metoda koju Gazali koristi za dokazivanje postojanja Boga jeste induktivni argument (argument postojanosti stvorenog).[12]

Ovim argumentom pomoću pojava (posljedice) stižemo do onoga koji daruje pojavnost pojavama odnosno Boga (uzrok). Gazali je više puta u svojim djelima navodio ovaj argument[13] i zbog važnosti ove teme o tome je napisao zasebno djelo (El-hikmetu fi mahlukatillahi azze ve dželle). Pored svega navedenog čudno je što Ibn Arebi kaže: “Gazali poriče spoznaju Boga preko spoznaje svijeta.”[14] Međutim, tačno je da je Gazalijev pogled onakav kako je to spjevao mudri Ebu-l-Kasim Firdevsi: Od bezvrijednog trunja do uspravnog Arša Sve, u potpunosti, svjedoči Božije postojanje. Zbog toga, Gazali poziva na putovanja u svijetu i unutar sebe, te govori o epistemiološkim i teološkim prednostima upoznavanja sa tajnama stvaranja, a materijalni svijet smatra ogledalom skrivenog svijeta i tvrdi da je u njemu moguće vidjeti manifestacije Božije biti, svojstava i djela.[15] Treći Gazalijev dokaz jeste kondicionalna propozicija koja je danas poznata kao Paskalova kondicionalna propozicija. Ovaj dokaz je prvo došao u Kur’anu, a nakon toga ga susrećemo u govorima hazreti Alija, a.s.,[16] hazreti Sadika, a.s.,[17] i hazreti Ride, a.s.[18] Potom, u poglavlju Borzuje Tabib u djelu Kelila i Dimna od Nasrullaha Manešija, u djelima Gazalija i Ibn Arebija i na kraju u djelima francuskog učenjaka Paskala.[19] Revelacijsko ishodište ovog oštroumnog zapažanja jeste 52. ajet kur’anske sure Fussilet: Reci: “Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete – ko je onda u većoj zabludi, od onoga koji je u protivrječju dalekom od istine?”[20] Dijalektička argumentacija koja je skrivena u ovom ajetu jeste sljedeća: Ukoliko je ovaj govor (Kur’an) objava – što i jeste – a vi ga poreknete, ko je onda u većoj zabludi od vas? A ako nije objava – a jeste – njegovim prihvatanjem ništa nećete izgubiti. Prema riječima Allame Tabatabaija, u skladu sa ovim ajetom sama mogućnost istinitosti tvrdnje da je Kur’an objava (što također znači i prihvatanje Boga) dovoljna je za otklanjanje vjerovatne štete,[21] a njeno napuštanje nema razumnog opravdanja.[22]

Gazali se u djelima Ihjau ‘ulumi-d-din, Kimija-jee se’adat, Mizanu-l-amel i Erbein okreće ovom dokazu pod uticajem hazreti Alija, a.s. koji je jednom bezbožniku rekao: “Ukoliko je ono što si ti rekao tačno obojica smo spašeni, a ako je ono što sam ja rekao tačno ja sam spašen, a ti si posrnuo.”[23] Imam Ali, a.s., smatra da je djelovanje po onome što zahtijeva mogućnost postojanja Boga i proživljenja uvjet racionalne predostrožnosti i spasa. Gazali u knjizi Erbein prenosi: Zvjezdoznanac i liječnik zamišljaju Da nema proživljenja mrtvih, a ja im kažem: Ako je ispravan vaš govor – ja nisam na gubitku, A ako je ispravan moj govor – vi ste na gubitku.[24]

 

Izvor:  Behruz Refi‘I, Pod nadzorom: Hudžetu-l-islama ‘Ali Reze A‘rafija, Stavovi islamskih mislilaca, sv.3., s perzijskog preveli Sedad Dizdarević, Lutfi Akbaš, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2012.



[1] Misli se na slijedeći hadis: “Tražite znanje pa makar i u Kini!”. Pogledati: Ihja, 3/9-10 i 4/308-310. Hazreti Džafer Sadik, a.s., tumačeći ovaj hadis rekao je: “To je nauka spoznaje samoga sebe, a u njoj je spoznaja Boga“ (Misbahu- š-šeri’a ve miftahu-l-hakika, pripisuje se Imamu Sadiku, prijevod i tumačenje Hasan Mustafavi, str. 257). Mulla Sadra se u svom komentaru časnog Kur’ana (4/287-290) slaže sa Gazalijom.

[2] Pogledati: Et-Ta’likat, Ibn Sina, Izdavač Abdurahman Bedevi, str. 554; Šerhu Mevakif, 1/143-144; Et-tearrufu li mezhebi ehli tesavvuf, Ebu Bekir Muhammed Kolabadi, str. 39 i 65

[3] Pogledati: Kimija-jee se’adat, 1/51.

[4] Pogledati: Nakd va barrasi barhi az asar va nazarate, Ahmed Hamiduddin Kermani, Gulamhusejn Dinani, Zbornik radova povodom smrti alame Tabatabaija, str. 354-357.

[5] El-džami‘u-l-avam ‘an ‘ilmi-l-kelam, Gazali, str. 72.

[6] Pogledati tekst savjeta upućenih Raziju u djelu Džamiu-l-esrar va menbeu-l-envar, str. 490-491.

[7] Sejre hekmat dar urupa, Muhammed Ali Forugi, 1/22-23.

[8] Ibid, 2/23.

[9] Pogledaj: Ihja, 1/105 i 3/114.

[10]Zanimljivo je što Gazali poput savremenih Evropljana veliku premisu stavlja ispred male, za razliku od muslimanskih logičara koji malu premisu stavljaju naprijed, jer je to prirodniji slijed za izvođenje zaključaka, u skladu s riječima Stenlija Džonsa (Muhtesare manteke suri, Muhammed Hansari, str. 147).  

[11] Ihja, 1/107; El-mednunu bihi, str. 97-99; zanimljivo je da se argument o vremenskoj pojavnosti svijeta prije Gazalija i njemu sličnih navodi u govorima Imama Džafera Sadika, a.s. Vidi: Usuli Kafi, 1/101.

[12] Toma Akvinski, poznati kršćanski teolog srednjega vijeka i Etin Žilson, kršćanski teolog dvadesetog stoljeća, smatraju da za dokazivanje postojanja Boga nije moguće uspostaviti deduktivni argument. Međutim, Gazali se s tim ne slaže. Po njegovom mišljenju, odličnici među gnosticima prvo spoznaju Boga, a onda preko spoznaje Boga spoznaju pojave. To je kretanje od uzroka ka posljedici, kao što stoji u Kur’anu: “A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” (Fussilet, 53) i “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega” (Ali ‘Imran, 18). Gazali smatra da je ova metoda veoma teška i složena te čak odvraća i od navođenja ove vrste argumentacije. (Ihja, 4/317).

[13] Pogledaj: Ihja, 4/317-319; El-hikmetu fi mahlukatillahi azze ve dželle, Gazali, str. 352.

[14] Mulla Sadra ukazujući na ove Ibn Arebijeve napomene nastoji pomiriti njega i Gazalija te stoga kaže: “Gazali misli na dokazivanje biti, a ne dokazivanje svojstava i djela.” (Tefsire Kur’ane Kerim, 4/111-112).

[15] Pogledati: Kimija-je se’adat, 1/41-45, 47-50; El-mednunu-s-sagir, str. 125.

[16] Usuli Kafi, 1/96-100.

[17] Ibid, str. 101.

[18] Pogledati: Et-tefsiru-l-kebir, Fahruddin Razi, 17/90; Također, Tefsiru-l-Kur’ani-l-Kerim, Sejjid Abdullah Šibr, str. 453.

[19] Abdurahman Bedevi u djelu Duveru-l-Arab fi tekvini-l-fikri-l-urubijji, str. 27-28 tvrdi da je Paskal svoju poznatu kondicionalnu propoziciju uzeo od Gazalija. Također, pogledati: El-menhedžu-l-felsefi inde Gazali ve Dikart li-l-vusuli ile-l-hakikati, Sejjid Muhammed Akil ibn Ali Muhrebi, str. 327.

[20] Fussilet, 52.

[21] Odnosno za preduzimanje potrebnih aktivnosti s tim ciljem. (Op. prev.)

[22] El-mizan fi tefsiri-l-Kur’an, Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai, 17/403-404.

[23] Ihjau ‘ulumi-d-din, 1/381; Kimija-je se’adat, 2/113; Mizanu-l-amel, str. 23-24; Kitabu-l-erbein, Gazali, str. 181.

[24] Erbein, str. 181; Ibn Arebi u Futuhatu-l-Mekkijje, 1/312 gornji stih navodi na sljedeći način:

 Zvjezdoznanac i liječnik, obojica zamišljaju

Da nema proživljavanja tijela, a ja im kažem:

 Ako je tačan vaš govor, ja nisam na gubitku,

 A ako je tačan moj govor, vi ste na gubitku.

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 240 puta

Magazin Ašk