petak, 25 April 2014 14:07

Povodi objave Kur'ana


Kur'an se u odnosu na povode objave može podijeliti u dva dijela:

1. Dio koji je objavljen bez posebnih povoda, a to je veći dio kur'anskog teksta, obuhvaća ajete koji se odnose na vjerovanje, događaje iz prošlosti, priče o Božijim poslanicima itd. Ovaj dio Kur'ana nema posebnih povoda objave osim onih općih zbog kojih je objavljen Kur'an kao posljednja Božija knjiga, posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, alejhisselam.

2. Dio koji je vezan za posebne povode, obuhvaća ajete koji se odnose na ibadet, ophođenje i poslovanje, halal i haram, lično i građansko pravo, međunarodne ugovore ... Poznavanje toga je nužno za pravilno shvaćanje i interpretiranje kur'anskog teksta.

Izučavanje i istraživanje povoda objave kur'anskih ajeta već odavno je preraslo u posebnu naučnu disciplinu. Iz tog područja napisana su mnoga djela. Među prvima koji je ovim ajetima posvetio posebnu pažnju bio je Ali b. Abdullah el-Medini (umro 234/848. god.), učitelj Imami Buharije. Poslije njega istaknuto mjesto u ovoj oblasti zauzima Ebu Hasan Ali b. Ahmed el-Vahidi (umro 468/1075. god.), zatim el-Dža'beri, Ibni Dževzi, lbni Hadžer el-Askalani i es-Sujuti (umro 911/1505. god.). Njegovo djelo napisano pod naslovom Lubabun-nukuli fi esbabin-nuzuli doživjelo je više izdanja, a nalazi se i na marginama komentara Kur'ana poznatog pod imenom Tefsirul-Dželalejn (Komentar dvojice Dželala).

U novije vrijeme povodima objave Kur'ana više prostora su u svojim djelima posvetili Muhammed Ebu Šehbe, Abdullah Mahmud Šehata, Muhammed Ali es-Sabuni i drugi.

Kod nas su povodi uglavnom marginalno proučavani. Nešto o tome u Glasniku IVZ-e iz 1936. god. napisao je Muhammed Tufo u okviru postavljene teme o temeljima tefsirske nauke i Mehmed Handžić u djelu »Uvod u tefsirsku i hadisku nauku«.

Značaj povoda objave u odnosu na pravilno razumijevanje Kur'ana

Kur'an nije objavljen odjedanput. Njegovo objavljivanje trajalo je dvadeset i tri godine. Razloge ovoj postupnosti treba tražiti i u povodima objave Kur'ana. Jedan nemali dio kur'anskog teksta objavljen je kao odgovor na mnogobrojna pitanja koja su tokom objave postavljana Poslaniku.

Poznavanje povoda objave Kur'ana je veoma važan preduslov za pravilno razumijevanje i tumačenje kur'anskog teksta. Povodi otklanjaju ono što tekst čini nejasnim. Oni nam pomažu da otkrijemo šta je u tekstu uslovno, a šta trajno, šta je kao rješenje konkretne situacije, a šta kao pravilo i princip. Da bismo bolje shvatili važnost i značaj poznavanja povoda objave Kur'ana navešćemo ovdje samo neke primjere:

1. Nekima se za vrijeme Poslanika, koji nisu znali povod objave ajeta:  Lejse alellezine amenu ve amilussalihati džunahun fima taimu ... (el-Maide, 93), činilo da nije zabranjeno uživanje alkoholnih pića. Međutim, povod objave ovog ajeta ukazuje da se ajet odnosi na one koji su pili alkohol prije ove zabrane.

Prenosi se da su neki ashabi, kada je objavljeno: Vino, i kocka, i kumiri, i strelice za gatanje - odvratne su stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite, da biste postigli ono što želite (el-Maide, 90), rekli:

„A šta je sa onima koji su pili alkohol i umrli prije njegove zabrane?“ Tada je objavljeno da je Allah njima oprostio.

Ovo je pitanje veoma slično pitanju koje su ashabi postavili Poolaniku, a odnosi se na namaz onih koji su umrli prije promjene Kible. Tada je objavljeno da Allah neće dozvoliti da propadnu namazi njihovi.

2. Urve ibni Zubejr je, kada je objavljeno: Fela džunaha alejhi en jettavvefe bihima ...  (el-Bekare, 158), rekao Aiši, radijallahu anha, neznajući povod objave ovog ajeta, da onaj koji Ka'bu hodočasti neće učiniti nikakav grijeh ako ne obiđe Safu i Mervu.

- Ružno je to što si rekao sestriću moj! – rekla je Aiša. Da je to tako onda bi ajet glasio: Fela džunaha alejhi ella jettavvefe bihima. Međutim, ajet je objavljen zbog onih koji su još u predislamskom dobu na Safi i Mervi hodočastili kipove Isaf i Nailu. U islamskom periodu neki od njih su izbjegavali, kada bi došli na hadž, da obiđu Safu i Mervu, čuvajući se grijeha; pa je tim povodom objavljen ovaj ajet.

3. Nekima se, kojima nije bio poznat povod objave ajeta: Ve lillahil-mašriku vel-magribu fe ejnema tuvvelu fe semme vedžhullahi ...  (el-Bekare, 115), činilo da se čovjek u namazu može okrenuti na bilo koju stranu. Međutim, povod objave ovog ajeta ukazuje da se ajet odnosi na one koji su namaz klanjali pod oblačnim nebom i koji su pogriješili u određivanju Kible; pa je tim povodom objavljeno da je Allahov istok i zapad. Kuda god se okrenete, pa tamo je Allahova strana.

4. Mervan b. Hakem je, nepoznavajući povod objave kur'anskog ajeta: Vellezi kale li validejhi uffin lekuma ...  (el-Ahkaf, 17), smatrao da se ajet odnosi na Abdurahmana, sina Ebu Bekrova. Međutim, Aiša, kćerka Ebu Bekra je ovu tvrdnju porekla i objasnila povod objave ovog ajeta, dodajući da u Kur'anu nema ništa što se na njih odnosi izuzev ajeta koja govore o njenoj nevinosti.


Izvor: dr. Jusuf Ramić, Povodi objave Kur'ana, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1990., str. 5-8.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 1846 puta

Magazin Ašk