utorak, 26 Avgust 2014 17:11

Kur'an i razum

Autor: Esad Bajić


Plemeniti Kur’an je više puta rečenicom „A zar razuma nemate?“ pozvao ljude da koriste svoju pamet i razum. Izraz koji upućuje na razum i razmišljanje u Kur'anu časnom upotrijebljen je 49 puta.

Islam je utemeljen na razumu, promišljanju i racionalizmu. Istina je da na svijetu ne postoji ni jedna religija ili vjera koja poput islama odaje priznanje ljudskom razumu i intelektu. Islam poziva čovjeka na upotrebu i korištenje razuma i intelektualnih sposobnosti i negativno gleda na slijepo slijeđenje i oponašanje. U nekim religijama ćemo naći otvoren poziv za zanemarivanje i potiskivanje razuma i razmišljanja promovirajući ideju slijepe poslušnosti, tipa: „Zatvori oči i slijedi me.“ Islam nas uči da ispravno ubjeđenje i vjerovanje počiva samo na jasnom i razumnom dokazu.

Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov ...? (Kur'an, Hud:17)

Reci: Ovo je put moj, pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja i svaki onaj koji me slijedi. (Kur'an, Jusuf:108)

U osnovi, Kur'an časni se u svojoj poruci obraća ljudima koji koriste svoj razum i koji zaista razmišljaju, ne bojeći se protuargumenta: ... zar se opametiti nećete? (El-Bekare,44); ... za one koji imaju pameti. (El-Bekare,164); ... i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili. (El-Bekare,73); Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Ali Imran,118); Zašto ne razmislite? (El-En'am,50).

Reci: Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje. (Kur'an,Saba':46)

Protivnici islama, u svojoj borbi, usmjerili su pažnju upravo na ovu jaču stranu islama i vrše propagandu protiv iste tvrdeći da je islam došao kako bi zaglupio ljude i za to pokušavaju pronaći potvrdu u riječima koje izgovaraju vjernici i djelima koja čine neki od nas pozivajući se na islam.

Pokušaj preobražaja prednosti u slabost predstavlja jedno od najvažnijih sredstava kulturne borbe, a učeni neprijatelji i nemarni prijatelji imaju najznačajniju ulogu u tom preobražaju i promjeni. Na primjer, često smo imali priliku da vidimo kako neprijatelji islama rade sljedeće:

- Poslanika, koji je poslat “kao milost svim svjetovima”, predstavljaju kao osobu koja je s mačem ostvarila pobjedu, crtaju karikature i druge slične stvari kojima Poslanika, a.s., žele prikazati kao ubicu, teroristu, čovjeka bez milosti, opasnost za čovječanstvo; među sljedbenicima islama ne pišu o onima istinskim sljedbenicima koji odražavaju pravi sunnet Poslanika nego nalaze nakaze među nama i daju im epitet „istinskih muslimana“.

- Realizacija Božijih propisa, koji imaju za cilj očuvanje dostojanstva čovječanstva i koji osiguravaju sreću na ovom i na onom svijetu, predstavlja se kao nešto što je protivno ljudskim pravima. Pokrivena muslimanka se prikazuje kao nazadna, jadna, neemancipovana i neobrazovana jedinka, a skoro nage žene u javnosti se predstavljaju kao ideali emancipovanosti, jednakopravnosti i uspjeha. Ovog ljeta može se vidjeti kako ženske osobe koje obuju obuću koja odgovara njihovim stopalima i tijelu nisu u modi, „seljanke su“, a one koje nabadaju na štiklama od 10 i 15 centimetara lomeći kičmu i čineći nasilje svakom mišiću svoga tijela, one su napredne i savremene i njima pripada budućnost.

- Prihvatanje Božijih zapovijedi i potčinjavanje propisima vjere ubraja se u konzervativizam, zaostalost i nazadnost. Neprihvatanje nepravde i borbu protiv imperijalizma predstavljaju kao zaostalost u odnosu na vrijeme i nesposobnost razumijevanja uvjeta u kojima se živi te se prikazuje kao opasnost po napredak čovječanstva.

- Odbrana nezavisnosti, časti, domovine, vjere i ideala se kvalifciraju kao nasilje. Pogledajmo samo koliko se svijet upire da časnu borbu muslimana u Palestini prikaže kao terorizam?

Upotreba konotativnih riječi i posezanje za mutešabihatima (nejasnim ajetima ili riječima) oduvijek je bila praksa pobornika zablude i ljudi bolesna srca. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja - slijede one što su manje jasni.(Kur'an, Ali ‘Imran:7)

Ljubav naspram razuma ili osjećanje nasuprot racionalizma, nasilje, sloboda, tolerancija i popuštanje, jesu riječi kojima se danas često manipulira u pokušaju da se ljudi zavedu s pravog puta.

Mi, sami, u svom svakodnevnom govoru vrlo često ne vodimo računa o riječima kojima nazivamo određene pojave u našem društvu, pri tom ne vodeći računa kako će se korištenje tih riječi odraziti posebice na našu omladinu. Umjesto riječi UKRAO, UZEO TUĐE mi vrlo često kažemo SNAŠ'O SE. Onaj koji odbije mito, štelu i korupciju naziva se „naivnim“ što bi se kazalo glupim, umjesto MORALNIM, POŠTENIM . Žena koja se dobro skine, našminka i namiriše i izađe takva na ulicu se „SREDILA“ i sl. Ako bismo ovakve i slične pojave nazivali kur'anskim izrazima, pa umjesto „Vidi jest se snašao!“ kazali: „Vidi što se baca svojim rukama u propast!“ mnogo bi lakše percipirali istinsku stvarnost i bili svjesni stvarnog stanja stvari i pojava u nama samima i društvu oko nas.

Većina izazvanih smutnji nastaje upotrebom dvosmislenih i nejasnih riječi i značenja, tako da analiza ovih činjenica može pomoći osvješćivanju ljudi naspram smutnji. Primjer upotrebe dvosmislenih riječi i zabrane njihovog korištenja imamo u kur'anskim ajetima: O vjernici, ne recite: “Ra‘ina”, nego recite: “Unzurna”, i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka. (El-Bekare, 204)

Riječ ra‘ina je među muslimanima imala isto značenje kao i unzurna, odnosno „Daj nam malo vremena i pogledaj malo nas“, međutim, među Jevrejima Medine imala je dva druga značenja. Prvo, to je bila uvreda i kletva u značenju “Poslušaj, Bog te učinio gluhim!” i drugo, u značenju “Učini nas glupim!” - u smislu izrugivanja.

U suri Nisa također se ukazuje na neprikladno korištenje ove riječi od strane Jevreja:

Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Čuj, ne čuli te!” i “Ra ina!” (En-Nisa, 46)

Prema tome, riječ raina je spadala u nejasne i dvosmislene riječi, koje su se koristile u oprečnim značenjima, tako da su omogućavale zloupotrebu i vrijeđanje, nasuprot riječi unzurna, koja je imala jasno značenje i nije se mogla zloupotrebljavati.

Muslimani i vjernici su, u skladu sa svojom čistom nutrinom, u razgovorima sa Poslanikom koristili ovu riječ i tokom druženja, kada bi od njega tražili da malo sačeka i da im da priliku da bolje shvate kur’anske ajete i njegove riječi, upotrebljavali su riječ raina, odnosno „Daj nam malo vremena!“ Međutim, dvoličnjaci i Jevreji, koji su tražili izgovor i povod kako bi ismijavali Poslanika i vjernike, zloupotrebljavali su ovu riječ i obraćajući se Poslaniku ovom riječi oni su ga vrijeđali, a također su i širili negativnu propagandu o tome kako su muslimani zaostali i jadni - tako da svome Poslaniku govore: „Učini nas glupim!”

Razlog zbog kojeg je riječ ra‘ina zabranjena, s jedne strane, bilo je sprječavanje vrijeđanja Božijeg Poslanika, a s druge strane, to je bila zabrana širenja propagande protiv vjernika.

Vjernici su obavezni onemogućiti neprijatelje u svakoj vrsti manipulacije i pogrešnog tumačenja. Ne trebaju im omogućiti nikakav izgovor da protiv muslimana pokrenu propagandni rat i da to iskoriste kao argument koji su dobili od muslimana, pomoću kojeg će drugima pružiti ružnu sliku o islamu.

Treba napomenuti da uskraćivanje povoda i izgovora neprijateljima, u ajetu koji smo ranije naveli, ne znači da će neprijatelji odustati od neprijateljstava ukoliko ne bude povoda i izgovora, ili da će postati prijatelji. Ne oni neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. (Kur'an, El-Bekare:120) I to treba imati stalno na umu. Razlog zbog kojeg je zabranjeno davati neprijateljima povod i izgovor jeste i u tome da sve dok se oni ne budu bavili unutarnjim pitanjima muslimana, neće biti uspješni na planu uticaja i neće moći napraviti velike probleme. Samo u slučaju da im vjernici daju argument svojim djelovanjem i ukoliko nađu slabu tačku unutra, dobit će priliku da načine rascjep u redovima vjernika.

Neke od osobina vjernika, koje se na više mjesta u Kur’anu spominju su: postojanost, čvrstoća, suprotstavljanje i ustrajnost na putu vjere, očuvanje ideala i ustrajavanje na temeljima vjere, tako da se ne boje nikakve propagande i ne povlače se ni pred kakvom galamom: Neće se ničijeg prijekora bojati. (El-Maide, 54)

Oni se suprotstavljaju različitim napadima i uvredama, spremno dočekuju salve ucjena, a istovremeno se suprotstavljaju i čuvaju borbene redove čvrstim i postojanim:

Bog voli one koji se na putu Njegovom bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (Kur'an, Es-Saf:4)

 

Izvor: rijaset.ba

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 1243 puta

Magazin Ašk