petak, 27 Mart 2015 13:02

Znakovi upute u suri Kāf

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje


Ova sura sadrži toliko temelja vjerovanja a to je dovoljno da se zanemari svako teoretisanje teologa i umovanje razboritih i mudrih.

Sura govori o priznavanju nastanka stvorenja i njihovog povratka Allahu, zatim o Allahovoj jednoći, poslanstvu, vjerovanju u meleke, o podjeli ljudi na: propale, nesretnike i sretnike, uspjele, te o osobinama svake kategorije.

U suri je sadržano potvrđivanje Allahovih svojstava savršenstva, kemala, i negiranje svih mahana i manjkavosti koje bi mogle osporiti Njegovo savršenstvo.

U suri su spomenuta dva kijameta: veliki i mali, dunjalučki i ahiretski.

Zatim se spominje stvaranje čovjeka, njegova smrt i ponovno oživljenje. Govori se o čovjekovom stanju u času smrti i poslije toga, do Dana proživljenja. Sura kazuje u Allahovom obuhvatanju čovjeka sa svih strana, te da On poznaje čak i ono na što čovjeka nagovara njegova duša. Sura kazuje o čovjekovim pratiocima, melekima, koji pobrajaju i svaku njegovu riječ, o čemu će na Sudnjem danu biti obaviješten, kada će imati svog vodiča i svjedoka koji će svjedočiti i potvrđivati sve ono što je čovjek uradio. Kada ga vodič dovede do mjesta određenog, kazat će: Ovaj, pored mene, spreman je![1], tj. ovaj za koga sam zadužen da ga dovedem, evo ga, tu je! Ja sam izvršio nadređeno. A onda će biti kazano: Baci u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju![2], kao što se prestupnik izvodi pred vladara, pa se kaže: „Ovo je taj i taj, doveo sam ga!“ A vladar naredi: „Odvedite ga u pritvor i kaznite ga onako kako je zaslužio!“

O čovjekovom stvaranju i proživljenju u suri Kaf

Razmisli kako ova sura jasno i konkretno govori da će Allah Uzvišeni oživiti ovo isto tijelo koje je griješilo ili pokoravalo se. Zatim će Allah Uzvišeni nagraditi ili kazniti tijelo kao što će i duše koje su boravile u tim tijelima nagraditi za vjerovanje ili kazniti zbog nevjerstva. Allah Svevišnji neće stvoriti neke nove duše pa ih kazniti ili nagraditi, kako to zagovaraju oni koji ne poznaju stvarno oživljenje koje su nagovijestili Allahovi poslanici, a.s.! Oni zagovaraju da će Allah Uzvišeni stvoriti neko novo ljudsko tijelo, ne ovo dunjalučko, pa će to tijelo uživati nagradu ili osjećati kaznu. I smatraju da je duša samo svojstvo tijela, a ne samostalni bitak, pa će time biti stvorena i nova duša kao i novo tijelo. Međutim, ovakva zagovaranja suprotna su istovjetnim nagovještajima poslanika, a.s, i onome na što upućuje Kur'an, sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i druge nebeske objave.

U stvarnosti, ovakva su zagovaranja očito poricanje proživljenja i slaganje s izjavama javnih poricatelja proživljenja. Oni ne poriču Allahovu moć da stvori nova tijela, ne ova dunjalučka, koja će nagraditi ili kazniti, jer svakodnevno svjedoče postepeno stvaranje i razvijanje u ljudskoj vrsti! U svakom trenutku Allah Svemogući stvara nove duše i tijela pored onih koja su smrt okusila. Kako bi se mogli i čuditi onome što svojim očima vide?! No, njima je čudno i nepojmljivo da oni lično, s ovim dunjalučkim tijelima, budu proživljeni i izvedeni pred sud Božiji! Zato su, kako Kur'an prenosi, rekli: Zar kad poumiremo i kad kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni?![3], a u drugom ajetu rekli su: Nezamisliv je to povratak![4]

U slučaju da nagrada ili kazna bude vezana za neka druga tijela, to onda nije njihovo proživljenje niti povratak, nego početno stvaranje. Tada riječi Svemoćnoga: Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga, u kojoj se sve čuva![5] ne bi imale nikakva smisla. Allah Uzvišeni objavio je ove riječi kao odgovor na pitanje koje se može postaviti pojašnjavajući da je On moćan da razdvoji i sabere rastvorene dijelove čovječijeg tijela koji su se izmiješali sa zemljom i razložili u supstance koje se zasebno ne mogu prepoznati. Allah Uzvišeni zna šta će zemlja uništiti od njihovih tjelesa, kostiju i kose. Kako su mu poznati ti sućušni dijelovi čovječijeg tijela, On Uzvišeni moćan je sabrati ih nakon njihovog razlaganja i iznova ih sjediniti u tijelo. Allah Svevišnji savršenstvom Svoje mudrosti, Svoje moći i Svoga znanja potvrđuje istinitost proživljenja. A dileme i sumnje poricatelja proživljenja temelje se na tri stvari:

1. sjedinjenje dijelova čovječijeg tijela sa zemljom, tako da je nemoguće razlučiti i prepoznati dijelove jednog čovjeka od dijelova drugog;

2. Allahova moć ne može se povezati s tim;

3. nema nikakve koristi od ponovnog proživljenja. Mudrost je htjela da ljudska vrsta živi vječno, skupina iza skupine. Kada god izumre jedna generacija naslijedi je druga, i tako unedogled. Međutim, da izumre cijeli ljudski rod, a zatim da bude oživljen, to zaista nema nikakve mudrosti!

Principi dokazivanja proživljenja

Dokazi o istinitosti proživljenja u Kur'anu zasnivaju se na tri principa:

1. potvrđivanje savršenstva Allahovog znanja, kao što se navodi u ajetu koji odgovara na pitanje: Ko će oživiti kosti, kad budu truhle?! Reci: „Oživit će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio. On dobro zna sve što je stvorio!“[6] Na drugom mjestu, rekao je: Čas će oživljenja zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti, Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući.[7] I također je objavio: Mi znamo što će od njih zemlja oduzeti![8]

2. potvrđivanje savršenstva Allahove moći, kao u riječima Uzvišenog: Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične?[9] ili u ajetu: Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prstiju njegovih ponovo,[10] ili u drugom ajetu: ... zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može.[11]

Allah Uzvišeni spominje obje Svoje osobine u ajetu: Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući.[12]

3. potvrđivanje savršenstva Allahove mudrosti, kao u riječima Uzvišenog: Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali[13], ili u Njegovim riječima: Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih.[14] Na drugom mjestu pak stoji: Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati?[15], ili: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti? I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti![16], ili u drugom ajetu: Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao s onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju![17]

Zbog svega ovoga proživljenje je potvrđeno i razumom, pored njegove potvrde Objavom, kao što savršenstvo Gospodara Uzvišenog, te savršenstvo Njegovih imena i osobina potvrđuju i nužno obavezuju proživljenje. A Allah Uzvišeni čist je od svega onoga što iznose i govore poricatelji proživljenja, kao što je On, Uzvišeni, čist od svih mahana i nedostataka.

Allah Uzvišeni obavještava nas isto tako da su poricatelji proživljenja, nakon što su odbacili istinu, postali izbezumljeni i izgubljeni: Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su[18], tj. sve su pomrsili i nikako da se priberu.

Zatim Allah Uzvišeni poziva poricatelje proživljenja da promatraju nebeski svijet: kako je sagrađen, podignut, usklađen, lijep i cjelovit. Zatim da pogledaju u zemaljski svijet: kako je Zemlju uredio pogodnom za sve što je njenim stanovnicima potrebno. On je kopno brdima učvrstio, a onda po njemu razasuo mnoga dobra i dao da naraste mnogovrsno korisno bilje različitih boja, osobina, kvaliteta, oblika i veličina.

To je doista dovoljan znak i pouka. Kada Allahov predani rob razmisli o svemu tome, on prihvati pouku i kroz to se prisjeti onoga o čemu su kazivali poslanici, a.s., vezano za Allahovu jednoću i Dan proživljena. Pomni posmatrač Allahovih nebeskih i zemaljskih znakova prvo primjeti znakove, a zatim se podsjeti i pouku primi. No, ovo će doživjeti samo istinski rob koji je svoje srce i tijelo predao Allahu Uzvišenom.

Allah Uzvišeni zatim poziva poricatelje proživljenja da razmisle o osnovnoj materiji svoje opskrbe, hrane, plodova, odjeće i vrtova. Nije li to voda koju Allah Uzvišeni blagoslovljenu spušta sa neba pa daje da uz pomoć njenu izniknu vrtovi različitog voća i plodova: i bijelog, i crvenog, i crnog, i žutog, neki slatkog, a neki kiselkastog okusa?! I još mnogo, mnogo toga, različitih vrsta i oblika. Spuštajući kišu Allah Uzvišeni iz zemlje izvodi raznovrsne žitarice različite po kvaliteti, koristi, osobinama, veličini i oblicima. Onda, između svih plodova, izdvaja palmu kao poseban znak i pouku koju će primjetiti svaki promatrač.[19] Allah vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća![20]

Poslije toga, Uzvišeni iznosi zaključak: ... tako će biti i oživljenje![21], tj. kao što iz zemlje izvodimo plodove, bilje, žito i voće, tako ćemo i vas izvesti i oživiti nakon što ste se u zemlju raspali.

Potom Allah Uzvišeni prelazi na potvrđivanje vjerovjesništva, govoreći o tome na jednostavan i najljepši način koji isključuje svaku sumnju i dilemu. On navodi da je izaslao poslanike Nuhovu narodu, Semudu, Adu, Lutovom narodu i faraonu, ali ih oni u laž ugoniše. Zbog toga ih je Allah Svemoćni na različite načine kaznio potvrđujući prijetnju kojom su ih upozoravali njihovi poslanici ako ne povjeruju. Ovo je potvrda vjerovjesništva tih poslanika kao i potvrda vjerovjesništva onoga koji to o njima prenosi, iako to on nigdje nije naučio od nekoga ili iz neke knjige pročitao, a iznosi tako precizne i opširne vijesti o prethodnicima, koje se slažu s navodima sljedbenika Knjige.

Ovako nešto ne može biti upitno i sporno, osim kod oholih koji poriču i očitu nužnu istinu, pa kažu da se od toga ništa nije desilo ili konstatuju da je spomenute narode uništila katastrofa kao što se to dešavalo i drugim narodima!

Međutim, onaj ko ovako postupi u dubini svoje duše zna da se uzdiže nad istinom i poriče očevidne i potvrđene činjenice koje se stoljećima prepričavaju i prenose s generacije na generaciju. Njegovo je poricanje poput negiranja postojanja nekih poznatih vladara, učenjaka ili nekih dalekih zemalja.

 

Izvor: Ibn Kajjim el-Dževzijje, Riznica znanja, Bookline d.o.o., Sarajevo, 2006., str. 98-104., prijevod djela: Ismet Purdić

[1] Kāf, 23.

[2] Kāf, 24.

[3] Es-Saffat, 16.

[4] Kāf, 3.

[5] Kāf, 4.

[6] Ja-Sin, 78-79.

[7] El-Hidžr, 85-86.

[8] Kāf, 4.

[9] Ja-Sin, 81.

[10] El-Kijama, 4.

[11] El-Hadždž, 6.

[12] Ja-Sin, 81.

[13] Ed-Duhan, 38.

[14] Sa'd, 27.

[15] El-Kijama, 36.

[16] El-Mu'minun, 115-116.

[17] El-Džasija, 21.

[18] Kāf, 5.

[19] Autor govori o ajetima iz sure Kāf, pogledaj ajete 9-11.

[20] En-Nahl, 65.

[21] Kāf, 11.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1797 puta

Magazin Ašk