subota, 01 Avgust 2015 21:04

Islamska koncepcija života


Islam obuhvata život u svim njegovim vidovima: ne stoji kao prepreka između čovjeka i njegove opravdane želje za životom, ne gleda čovjekov zemaljski život kao dolinu suza kao kaznu za praroditeljski, nasljedni grijeh, ne posmatra život kao kratkotrajnu priliku za zadovoljenje materijalnih potreba. Islam proglašava život Božjim darom tako da čovjek može postići Božiju naklonost i najviši stepen, koristeći mogućnosti svoja tijela i svoje duše. To je prilika da pokažemo koji će se od nas ljepše vladati; poslije ove nema druge prilike:

(Uzvišen je) onaj čije je djelo smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati. (Kur'an, LXVII:2)

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati. (Kur'an, XVIII:7)

Ashabi su uvažavali ovaj svijet kao Božiju oblast u kojoj ih je On stvorio najprije kao ljudska bića, a onda kao muslimane da služe kao Njegovi zastupnici.

Ja ću na Zemlji zastupnika postaviti. (Kur'an, II:30)

On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio. (Kur'an, II:29)

Mi smo sinove Ademove doista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti kao mnogima koje smo stvorili. (Kur'an, XVII:70)

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postavili, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. (Kur'an, XXIV:55)

Allah je dao ljudima pravo da uživaju zemaljska dobra ali ne nepromišljeno (ludo) ili/i rasipnički:

I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. (Kur'an, VII:31)

Reci: „Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove svoje stvorio, i ukusna jela?“

Reci: „Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu, su samo za njih“. (Kur'an, VII:32)

Vjerska dužnost muslimana je upućivati ljude na pravi put, eliminisati mane iz ljudskog društva, braniti nemoćne i zavesti pravdu i mir na Zemlji.

O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi. (Kur'an, IV:135)

Muhamed Asad je divno sažeo islamsku koncepciju života u svojoj knjizi Islam at the crossroads („Islam na raskrsnici“) kao dobro uravnoteženu harmoničnu cjelinu, koja se ne može dijeliti na fizičko i duhovno. On kaže:

Islam nas uči da ne pridajemo pretjeranu vrijednost zemaljskom životu kao što to čini savremena zapadna civilizacija. Moderni Zapad voli život isto onako kao što proždrljivac voli svoju hranu: on je ždere ali nema poštovanja prema njoj. Na drugoj strani, islam posmatra zemaljski život mirno i s poštovanjem, kao prolaznu etapu na našem putu prema višem životu. Ali upravo zato što je to nužna etapa, čovjek nema pravo da prezire ili čak nipodaštava vrijednost svoga zemaljskog života. Naš put kroz ovaj svijet je nužni, pozitivni dio u Božijem Planu. Ljudski život je dakle, od izvanredne vrijednosti; ali ne smijemo nikada zaboraviti da je to čisto instrumentalna vrijednost. U islamu nema mjesta za materijalistički optimizam modernog Zapada koji kaže: „Moje je kraljevstvo samo od ovog svijeta“ – niti za kršćanstvo potcjenjivanje života: „Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta“. Islam uzima srednji put. Kur'an nas uči da se Allahu molimo ovako: „Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu“.

Otuda pravilno shvatanje ovog svijeta i njegovih dobara nije ni u kojem slučaju prepreka za naša duhovna nastojanja. Materijalni prosperitet je poželjan, iako nije cilj sam za sebe. Svrha svih naših praktičnih aktivnosti uvijek treba da bude stvaranje i održavanje takvih ličnih i društvenih uslova kako bi mogli biti od pomoći za razvoj moralne snage u ljudima. U vezi s ovim principom, islam vodi čovjeka svijesti o moralnoj odgovornosti u svemu što čini, bilo to veliko ili malo. Dobro poznato naređenje iz evanđelja „Bogu božje, caru carevo“ – nema mjesta u temeljnoj strukturi islama, jer islam ne dopušta diferencijaciju između moralnih i praktičnih uslova našeg života. Tu može biti samo jedan izbor – izbor između Dobra i Zla – i ništa između toga dvoga. Stoga je nužno intenzivno insistiranje na akciji kao neophodnom elementu moralnosti. Svaki pojedini musliman mora se osjećati lično odgovornim za sve ono što se događa oko njega i tražiti da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćati u svako doba i u svakom pravcu.

Potvrda ovog stava nalazi se u Kur'anu:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. (Kur'an, III:110)

 

Izvor: Islamska misao, revija za islamistiku, teologiju i informatiku, broj 2, godina I, Starješinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, januar 1979., str. 12.

Ocijeni
(6 glasova)
Čitano 2225 puta

Magazin Ašk