petak, 13 Novembar 2015 20:59

Islamska načela o ženi


Sažetak reformskih načela koja se tiču žene koja je islam obznanio preko Poslanika, s.a.v.s., mogao bi ovako iskazati:

Prvo: Žena je po svojoj ljudskoj prirodi potpuno jednaka muškarcu.

Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ

O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara...[1]

Poslanik, rekao je: Žene su prave sestre muškarcima.[2]

Drugo: Osporio je prokletstva koja su joj bili prilijepili svećenici ranijih vjera. Ademova, kazna, izgnanstvo iz Dženneta, više nije bila isključivo njena, nego njihova zajednička krivica.

Allah, u kazivanju o Ademu, kaže:

فَأَزَلَّهُمَا الشَّيْطَانُ عَنْهَا فَأَخْرَجَهُمَا مِمَّا كَانَا فِيهِ

I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili...[3]

O Ademu, i Havi kaže:

فَوَسْوَسَ لَهُمَا الشَّيْطَانُ لِيُبْدِيَ لَهُمَا مَا وُورِيَ عَنْهُمَا مِن سَوْآتِهِمَا

I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila...[4]

A o njihovom pokajanju veli:

قَالَا رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنفُسَنَا وَإِن لَّمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ

Gospodaru naš, rekoše oni, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiši ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.[5]

Kur'an čak ponekad taj grijeh pripisuje samo Ademu, pa kaže:

وَعَصَىٰ آدَمُ رَبَّهُ فَغَوَىٰ

...Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.[6]

Potom je ustanovio još jedno načelo kojim ženu oslobađa grijeha njene majke Have i koje se, ustvari, podjenako odnosi i na muškarca i na ženu:

تِلْكَ أُمَّةٌ قَدْ خَلَتْ ۖ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَلَكُم مَّا كَسَبْتُمْ ۖ وَلَا تُسْأَلُونَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ

Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.[7]

Treće: Žena svojom pobožnošću i ibadetom može biti nagrađena Džennetom ili kažnjena Džehennemom, potpuno isto kao i muškarac.

O tome Uzvišeni Allah kaže:

مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.[8]

I kaže:

فَاسْتَجَابَ لَهُمْ رَبُّهُمْ أَنِّي لَا أُضِيعُ عَمَلَ عَامِلٍ مِّنكُم مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ ۖ بَعْضُكُم مِّن بَعْضٍ

I Gospodar njihov im se odazva: Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih...[9]

Pogledaj kako Kur'an potvrđuje to načelo sljedećim riječima plemenitim:

إِنَّ الْمُسْلِمِينَ وَالْمُسْلِمَاتِ وَالْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ وَالْقَانِتِينَ وَالْقَانِتَاتِ وَالصَّادِقِينَ وَالصَّادِقَاتِ وَالصَّابِرِينَ وَالصَّابِرَاتِ وَالْخَاشِعِينَ وَالْخَاشِعَاتِ وَالْمُتَصَدِّقِينَ وَالْمُتَصَدِّقَاتِ وَالصَّائِمِينَ وَالصَّائِمَاتِ وَالْحَافِظِينَ فُرُوجَهُمْ وَالْحَافِظَاتِ وَالذَّاكِرِينَ اللَّـهَ كَثِيرًا وَالذَّاكِرَاتِ أَعَدَّ اللَّـهُ لَهُم مَّغْفِرَةً وَأَجْرًا عَظِيمًا

Muslimanima i muslimankama i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat, i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.[10]

Četvrto: Islam se bori protiv zloslutnje i tuge uzrokovane rođenjem ženskog djeteta, kao što je bio slučaj s predislamskim Arapima i mnogim današnjim narodima, pa i zapadnim u šta sam se imao priliku i lično uvjeriti. Allah, kritikujući taj ružni običaj, kaže:

وَإِذَا بُشِّرَ أَحَدُهُم بِالْأُنثَىٰ ظَلَّ وَجْهُهُ مُسْوَدًّا وَهُوَ كَظِيمٌ ۗ يَتَوَارَىٰ مِنَ الْقَوْمِ مِن سُوءِ مَا بُشِّرَ بِهِ ۚ أَيُمْسِكُهُ عَلَىٰ هُونٍ أَمْ يَدُسُّهُ فِي التُّرَابِ ۗ أَلَا سَاءَ مَا يَحْكُمُونَ

I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zakopa? Kako ružno oni prosuđuju![11]

Peto: Zabranio je zakopavanje djevojčica, žestoko osuđujući takav postupak riječima:

وَإِذَا الْمَوْءُودَةُ سُئِلَتْ بِأَيِّ ذَنبٍ قُتِلَتْ

I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena.[12]

I riječima:

قَدْ خَسِرَ الَّذِينَ قَتَلُوا أَوْلَادَهُمْ سَفَهًا بِغَيْرِ عِلْمٍ

Propali su oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju...[13]

Šesto: Naredio je njeno poštivanje, kao kćerke, supruge i majke.

Kada je riječ o poštivanju žene kao kćerke, brojni su hadisi koji na to upućuju:

U jednom od njih Poslanik, s.a.v.s., kaže: Ko odgoji dvije kćeri i o njima brine sve dok ne odrastu, i udaju se, doći će na Sudnji dan, pa ćemo ja i on biti kao ova dva prsta, i sastavio je prste.[14]

O poštivanju žene kao supruge govore brojni ajeti i hadisi. Spomenut ćemo samo neke.

Uzvišeni Allah, kaže:

وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِّتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُم مَّوَدَّةً وَرَحْمَةً

I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost...[15]

Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Najbolja blagodati na dunjaluku jeste dobra supruga koja te obveseli kad je pogledaš i čuva te kad si odsutan.[16]

O poštivanju žene kao majke, ima zaista mnogo ajeta i hadisa.

Allah, kaže:

وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا ۖ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa...[17]

Došao je jedan čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i pitao ga: Ko je najpreči da se s njim lijepo ophodim? Majka, reče Poslanik. Pa onda? Majka. Pa onda? Majka. Pa onda? Otac, reče mu Poslanik.[18]

Došao je drugi čovjek Poslaniku, s.a.v.s.,  i rekao mu: Želim se boriti na Allahovom putu. Poslanik ga upita: Da li ti je majka živa? Jeste, odgovori. On mu reče: Budi pored nje, zaradit ćeš Džennet.[19]

Sedmo: Podsticao je na ravnopravnost žene u obrazovanju. Već smo spomenuli Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Ko odgoji dvije kćeri i o njima brine sve dok ne odrastu, i udaju se, doći će na Sudnji dan, pa ćemo ja i on biti kao ova dva prsta, i sastavio je prste.

Zabilježene su i Poslanikove, s.a.v.s., riječi: Traženje znanja stroga je obaveza svakog muslimana.[20]

Ovaj hadis poznat je među muslimanskim masama s dodatkom – i muslimanke, čija predaja nije vjerodostojna, ali jeste značenje. Naime, islamski učenjaci jednoglasni su u ocjeni da sve što se traži od muškarca u sticanju znanja, traži se i od žene. Hafiz hadisa Es-Sehavi u djelu El-Mekasidul-hasene, na 277. stranici kaže: Pojedini autori su na kraju ovog hadisa dodali '...i muslimanki', što ne stoji niti u jednoj predaji ovog hadisa, iako je samo značenje tog dodatka tačno.

Osmo: Dao joj je pravo nasljedstva kao majki, supruzi ili kćerki, svejedno, bila odrasla ili malodobna osoba, pa čak i ako je postojala kao beba u majčinoj utrobi.

Deveto: Uredio je bračno pravo, dajući ženi prava kao i muškarcu, s tim da je muškarcu povjerio brigu nad porodicom što samo po sebi ne podrazumijeva potčinjavanje niti nepravdu.

Uzvišeni Allah, kaže:

وَلَهُنَّ مِثْلُ الَّذِي عَلَيْهِنَّ بِالْمَعْرُوفِ ۚ وَلِلرِّجَالِ عَلَيْهِنَّ دَرَجَةٌ ۗ

...One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, samo muškarci imaju prednost pred njima za jedan stepen...[21]

Deseto: Regulisao je pitanje razvoda braka čime je spriječena samovolja muškarca kojem je postavljena granica koju ne smije prekoračiti, a to je tri puta. Kod predislamskih Arapa nije bilo ograničavanja broja niti vremena trajanja razvoda braka. Sam period postrazvodnog pričeka davao je priliku supružnicima da se vrate čistoti i zajedničkom životu.

Jedanaesto: Ograničavanje višeženstva na četiri žene, koja je kod Arapa i drugih naroda koji su dopuštali višeženstvo bila, sve do tada, neograničena.

Dvanaesto: Staratelji su preuzimali odgovornost nad maloljetnim djevojčicama, što je podrazumijevalo zaštitu, odgoj i brigu o ženi i unapređenje njenog imetka. To nipošto nije moglo biti starateljstvo koje bi značilo posjedovanje i porobljavanje. S punoljetstvom žena stiče sva prava materijalnog raspolaganja, potpuno isto kao i muškarac. Onaj ko pomno proučava šerijatsko pravo neće naći nikakve razlike između muškarca i žene u vezi s pitanjem materijalnog raspolaganja, kao u slučaju kupoprodaje, opoziva kupoprodaje, izbora, plaćanja unaprijed, zamjene novca, prava preče kupovine, zakupa i iznajmljivanja, zaloga, podjele, opunomoćenja, udruživanja u poslu, zastupništva, nagodbe, dioničarstva, ostavljanja na čuvanje, poklona, uvakufljenja, oslobađanja ropstva i slično.

Zaključak

Iz dvanaest spomenutih načela uviđamo da je islam ženi dao odgovarajuće mjesto u tri osnovna segmenta društva, a to su:

Humani: Islam je priznao njenu ljudsku prirodu i učinio je potpuno ravnopravnom muškarcima u vezi s tim pitanjem, a upravo to je bilo sporno i osporavano u većini ranijih civiliziranih društava.

Društveni: Njen plemenit društveni položaj dao joj je mogućnost obrazovanja shodno životnoj dobi, od ranog djetinjstva pa sve do kraja života. Respekt prema ženi povećao se shodno njenoj starosnoj dobi: od djetinjstva, preko braka i materinstva pa sve do starosti, kada se zahtijeva iskazivanje još više ljubavi, nježnosti i poštovanja spram žene.

Pravni: Nastupanjem punoljetstva i zrelosti data joj je potpuna poslovna samostalnost. Nikome nije dato ekskluzivno pravo nadziranja žena u vezi s tim pitanjima: ni ocu, ni mužu, niti porodičnom starješini.

Izvor: dr. Mustafa es-Siba'i, Žena između šerijatskog i svjetovnog prava, (grupa prevodilaca), Kuća mudrosti, Zenica, 2004, str. 30-37.

[1] Sura En-Nisa, ajet 1.

[2] Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i drugi

[3] Sura El-Bekara, ajet 36.

[4] Sura El-A'raf, ajet 20.

[5] Sura El-A'raf, ajet 23.

[6] Sura Ta-Ha, ajet 121.

[7] Sura El-Bekara, ajet 134.

[8] Sura En-Nahl, ajet 97.

[9] Sura Ali Imran, ajet 195.

[10] Sura El-Ahzab, ajet 35.

[11] Sura En-Nahl, ajeti 58 i 59.

[12] Sura Et-Takvir, ajeti 8 i 9.

[13] Sura El-En'am, ajet 140.

[14] Muslim

[15] Sura Er-Rum, ajet 21.

[16] Hadis sa sličnim riječima bilježe Muslim i Ibn-Madže.

[17] Sura El-Ahkaf, ajet 15.

[18] Hadis bilježe Buharija i Muslim.

[19] Hadis bilježi Taberani.

[20] Hadis bilježi Bejheki.

[21] Sura El-Bekara, ajet 228.

Ocijeni
(5 glasova)
Čitano 1344 puta

Magazin Ašk