petak, 08 April 2016 20:12

Obračunavanje sa samim sobom


Jedno od etičkih i gnostičkih načela jeste načelo obračunavanja. Duhovni putnici i tragaoci za Vječnim svijetom, kao što jutrom sa sobom sklapaju sporazum i dogovor, isto tako neko vrijeme odvajaju kako bi izvršili obračun i ponovo sagledali svoje dnevne djelatnosti. Neraki, Bog mu se smilovao, piše:

“U predajama stoji da razuman čovjek treba podijeliti svoje vrijeme na četiri dijela: jedan dio za šaputanje svome Gospodaru, jedan dio za obračunavanje sa samim sobom, jedan dio za razmišljanje o Božijem djelovanju, te jedan dio u kojem će jesti i piti.”[1]

Obračunavanje znači ponovno razmatranje i sagledavanje prošlosti i zavjetovanje za budućnost. Načelo obračunavanja ostvaruje se ukoliko se ispoštuje sedam drugih načela: (1) načelo procjene i mjere; (2) načelo prihvatanja odgovornosti; (3) načelo opstojnosti djela; (4) načelo bilježenja djela; (5) načelo ponovnog razmatranja; (6) načelo kažnjavanja i odraza djela i (7) načelo pokajanja i nadoknađivanja.

Načelo procjene i mjere spada u red neospornih načela svijeta i jedan je od temelja svijeta stvorenog, a kur’anskim rječnikom rečeno: sve je kod Uzvišenog Boga posebnom mjerom izmjereno i procijenjeno. Uzvišeni kaže:

وَكُلُّ شَيْءٍ عِندَهُ بِمِقْدَارٍ

U Njega sve ima mjeru... (Er-Ra‘d, 8)

Također, Uzvišeni Bog je objavio:

وَإِن مِّن شَيْءٍ إِلَّا عِندَنَا خَزَائِنُهُ وَمَا نُنَزِّلُهُ إِلَّا بِقَدَرٍ مَّعْلُومٍ

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. (El-Hidžr, 21)

Na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

وَكُلَّ شَيْءٍ أَحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُّبِينٍ

Sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali. (Ja-Sin, 12)

Također je objavljeno:

لَّقَدْ أَحْصَاهُمْ وَعَدَّهُمْ عَدًّا

On ih je sve nabrojao i tačno izbrojio. (Merjem, 94)

Odgovornost i predanost obavezi prema Bogu Uzvišenom, svijetu i ljudima božanski je amanet koji je stavljen na čovjekova pleća, a osjećaj odgovornosti je iskonski usađen u čovjekovu nutrinu. Kao što Uzvišeni objavi:

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنسَانُ ۖ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا

Mi smo Nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.

(El-Ahzab, 72)

Načelo opstojnosti jeste jedno znanstveno i filozofsko načelo (i drugi pojmovi poput utrnuća, uništenja, smrti i nepostojanja svi ukazuju na promjenu, izmjenu, premještanje i promjenu boravišta, dok apsolutno utrnuće za postojanje nema smisla, kao što filozofi kažu: “Postojanje se nikada ne preinačuje u svoju suprotnost, odnosno nepostojanje, jer je to zbir dvije suprotnosti”) i Kur’an ga jasno potvrđuje:

وَوَجَدُوا مَا عَمِلُوا حَاضِرًا

I naći će upisano ono što su radili. (El-Kehf, 49)

A u drugom ajetu je rečeno:

فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ۝ وَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ

Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga. (Ez-Zilzal, 7–8)

U Kur’anu nam je objavljen i sljedeći ajet:

يَا بُنَيَّ إِنَّهَا إِن تَكُ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ فَتَكُن فِي صَخْرَةٍ أَوْ فِي السَّمَاوَاتِ أَوْ فِي الْأَرْضِ يَأْتِ بِهَا اللَّـهُ ۚ إِنَّ اللَّـهَ لَطِيفٌ خَبِيرٌ

O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na Nebesima ili u zemlji, Bog će na vidjelo iznijeti, jer Bog je tačan i sveznajući. (Lukman, 16)

Načelo bilježenja djela: Mnogi ljudi, usljed nemara, mjesecima i godinama ne svode svoje račune – kao da ništa nisu učinili. Oni svoja prijašnja djela zaboravljaju, smatraju ih nestalim, zaboravljajući da je Uzvišeni Bog za svakog čovjeka otvorio knjigu, da je određene meleke zadužio da vode tu knjigu koja će na Sudnjem danu biti otvorena i razmotrena, kao što Uzvišeni kaže u sljedećim ajetima:

وَكُلَّ إِنسَانٍ أَلْزَمْنَاهُ طَائِرَهُ فِي عُنُقِهِ ۖ وَنُخْرِجُ لَهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ كِتَابًا يَلْقَاهُ مَنشُورًا ۝ اقْرَأْ كِتَابَكَ كَفَىٰ بِنَفْسِكَ الْيَوْمَ عَلَيْكَ حَسِيبًا

I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati; čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš sam sebi račun svoditi!

(El-Isra, 13–14)

وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ ۝كِرَامًا كَاتِبِينَ ۝ يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ 

A nad vama bdiju čuvari, cijenjeni pisari, koji znaju šta radite. (El-Infitar, 10–12)

Ova knjiga će sa svim pojedinostima biti predočena čovjeku kako ne bi ostalo prostora za bilo kakvo osporavanje ili sumnju. U četvrtom ajetu sure Et-Tarik Uzvišeni, nakon što se kune nebom i Danicom, kaže:

إِن كُلُّ نَفْسٍ لَّمَّا عَلَيْهَا حَافِظٌ

Nema čovjeka nad kojim čuvar ne bdije.

U Kur’anu je također rečeno:

مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ

On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan pratilac pripravni. (Kaf, 18)

إِذْ يَتَلَقَّى الْمُتَلَقِّيَانِ عَنِ الْيَمِينِ وَعَنِ الشِّمَالِ قَعِيدٌ

Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane... (Kaf, 17)

أَمْ يَحْسَبُونَ أَنَّا لَا نَسْمَعُ سِرَّهُمْ وَنَجْوَاهُم ۚ بَلَىٰ وَرُسُلُنَا لَدَيْهِمْ يَكْتُبُونَ

Zar oni misle da Mi ne čujemo njihove skrivene misli i šapate njihove? Čujemo itekako, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju. (Ez-Zuhruf, 80)

وَكُلُّ شَيْءٍ فَعَلُوهُ فِي الزُّبُرِ ۝ وَكُلُّ صَغِيرٍ وَكَبِيرٍ مُّسْتَطَرٌ

I sve što su uradili u listovima je; i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno. (El-Kamer, 52–53)

وَتَرَىٰ كُلَّ أُمَّةٍ جَاثِيَةً ۚ كُلُّ أُمَّةٍ تُدْعَىٰ إِلَىٰ كِتَابِهَا الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ۝ هَـٰذَا كِتَابُنَا يَنطِقُ عَلَيْكُم بِالْحَقِّ ۚ إِنَّا كُنَّا نَسْتَنسِخُ مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

I vidjet ćeš sve narode kako na koljenima kleče; svaki narod bit će prozvan prema svojoj Knjizi: “Danas ćete naknadu dobiti prema tome kako ste postupali! Ovo je Knjiga Naša, o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapisuje sve što ste radili.”

(El-Džasije, 28–29)

Ovi ajeti koje smo odabrali kao primjere pokazuju da sva djela koja čovjek čini bivaju bilježena posredstvom meleka i na Sudnjem danu ti spisi o čovjekovim djelima će biti razmatrani.

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je rekao:

“O robovi Božiji, čuvajte se dana kada će djela ispitana biti, u kojem će potresa biti i u kojem će djeca posijedjeti.[2] Znajte, o robovi Božiji, da u vama samima imate čuvare koji na vas paze, a u udovima vašim uhode koji vas prate,[3] i bilježnike istinite koji pamte djela vaša i broj udaha vaših. Tmina noći neće vas od njih skriti, niti će vas zaključana vrata od njih zakloniti. Uistinu je sutra blizu danu tome.”[4]

Načelo ponovnog razmatranja djela spada u red krajnje osjetljivih tema Sudnjega dana od kojih niko nema kuda pobjeći. Uzvišeni Bog kaže:

وَقِفُوهُمْ ۖ إِنَّهُم مَّسْئُولُونَ

I zaustavite ih, oni će biti pitani... (Es-Saffat, 24)

Ovo pitanje je toliko važno da će čak i Božiji poslanici biti pitani:

فَلَنَسْأَلَنَّ الَّذِينَ أُرْسِلَ إِلَيْهِمْ وَلَنَسْأَلَنَّ الْمُرْسَلِينَ

I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat ćemo, doista, i poslanike...

(El-A‘raf, 6)

Sudnji dan ima pedeset postaja, a boravak na svakoj postaji traje hiljadu godina, i na svakoj od njih ljudi će biti pitani o nečemu. Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže:

“O ljudi! Svedite račun sa sobom prije negoli vam račun sveden bude, jer je na Sudnjem danu pedeset postaja i boravak na svakoj od njih će trajati hiljadu godina kako vi računate. Potom je proučio ajet: ...u danu koji pedeset hiljada godina traje...[5]

Samo obračunavanje je toliko precizno da će čovjek biti pitan čak i za odluke i namjere koje je tajio u svome srcu. Uzvišeni kaže:

وَإِن تُبْدُوا مَا فِي أَنفُسِكُمْ أَوْ تُخْفُوهُ يُحَاسِبْكُم بِهِ اللَّـهُ

Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Bog će vas za to pitati... (El-Bekare, 284)

Jedno od imena Uzvišenog Boga je “Onaj Koji brzo svodi račune”, a jedno od imena Sudnjeg dana je “Dan polaganja računa” i oba ova imena ukazuju na važnost računanja i obračunavanja. Uzvišeni u jednom ajetu kaže:

وَمَن يَكْفُرْ بِآيَاتِ اللَّـهِ فَإِنَّ اللَّـهَ سَرِيعُ الْحِسَابِ

A onima koji u Božije znakove ne budu vjerovali Bog će brzo račun svesti... (Ali ‘Imran, 19)

U drugom ajetu je rečeno:

إِنَّ الَّذِينَ يَضِلُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّـهِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ بِمَا نَسُوا يَوْمَ الْحِسَابِ

One koji skreću s puta Božijeg čeka teška patnja zato što su zaboravili na Dan polaganja računa. (Sad, 26)

Pa teško li se onima koji taj dan zaborave, jer vječitu nesreću i propast donosi zaboravljanje dvoga: Boga i Dana polaganja računa.

رَبَّنَا لَا تُؤَاخِذْنَا إِن نَّسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili pogriješimo! (El-Bekare, 286)

Načelo kažnjavanja je jedno od neospornih načela svijeta stvorenog i jedna od neminovnosti časne vjere islama. Svaka akcija će imati reakciju, a svaka kretnja svoj odjek. Kao što reče pjesnik:

Prema kaznama za djela nehajan ne budi,

iz pšenice pšenica, iz ječma ječam rudi.

Uzvišeni Bog je u više navrata naglasio činjenicu da niti jedno djelo neće proći bez naknade: kazne ili nagrade. On je rekao:

ثُمَّ تُوَفَّىٰ كُلُّ نَفْسٍ مَّا كَسَبَتْ وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ

Kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.

(El-Bekare, 281)

I opet kaže:

كُلُّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ رَهِينَةٌ

Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio. (El-Muddessir, 38)

Načelo pokajanja također je jedno od islamskih načela usmjerenih prema izgradnji čovjeka. Pokajanje je sredstvo pomirenja i povratka Bogu Uzvišenom, te nadoknade propuštenog. U suštini, načelo obračunavanja bez mogućnosti pokajanja je beskorisno, pa zbog toga Uzvišeni Bog Svojim robovima opetovano naređuje pokajanje i povratak Njemu, te im obećava milost i oprost.

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّـهِ ۚ إِنَّ اللَّـهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا

Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Božiju milost! Bog će, uistinu, sve grijehe oprostiti...” (Ez-Zumer, 53)

Obračunavanje sa samim sobom u predajama

U predajama je, također, posvećena posebna pažnja obračunavanju sa samim sobom, a u ovom slučaju bit će dovoljno navesti sljedeća dva primjera:

Božiji poslanik, s.a.v.a., u jednoj od svojih oporuka Ebu Zerru Gaffariju je rekao:

“O Ebu Zerre! Svedi račun sa samim sobom prije negoli ti račun bude sveden, jer će ti to sutra olakšati polaganje računa. I procijeni sam sebe prije nego budeš procijenjen i pripremi se za Izlaganje veliko na Dan kada će sve izloženo biti i pred Bogom ništa skriveno neće ostati... O Ebu Zerre! Čovjek neće biti bogobojazan sve dok ne svede račun sa samim sobom strožije nego što ortak svodi račun sa ortakom svojim, da bi znao odakle mu je jelo, odakle mu je piće, a odakle mu je odjeća: da li su stečeni na dozvoljen ili nedozvoljen način? O Ebu Zerre! Za onoga kome nije važno odakle je imetak stekao, neće biti važno ni Bogu kuda će ga u Vatru uvesti.”[6]

Časni Poslanik, s.a.v.a., u drugoj predaji kaže:

“Svedite račun sa sobom prije negoli vam račun sveden bude, procijenite sami sebe prije negoli procijenjeni budete i pripremite se za Izlaganje veliko.”[7]

 

Izvor: Muhammed Reza Mahdevi Kani, Koraci ka samoizgradnji, svezak 2, (preveli s perzijskog Elvir Musić, Samed Jelešković, Refik Razić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2012, str. 31-37.

[1] Džami‘u-l-se‘adat, sv. 3, str. 99.

[2] Aluzija na 17. ajet sure El-Muzzemmil: Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?!

[3] Ovaj dio govora Zapovjednika pravovjernih odnosi se na jednog od svjedoka Sudnjega dana koji će svjedočiti u čovjekovu korist ili na njegovu štetu, jer tog dana će, osim Uzvišenog Boga, Njegovih poslanika, Izvršitelja oporuke, meleka i zemlje, o čovjekovim dobrim ili lošim djelima, odnosno u njegovu korist ili na njegovu štetu, svjedočiti i njegovi udovi. Časni Kur’an o tome jasno govori u ajetu: ...na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili. (En-Nur, 24) U suri Fussilet od 19. do 21. ajeta Bog kaže: A na Dan kada Božiji neprijatelji u Vatru budu potjerani, oni prvi bit će zadržani, da bi ih sustigli ostali, i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onome što su radili. “Zašto svjedočite protiv nas!” – upitat će onikože svoje. “Bog, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, dao je i nama da govorimo” – odgovorit će. “On vas je prvi put stvorio i Njemu se vraćate.”

Rumi o ovome kaže:

Na Zbirištu sve skriveno otkrit će se

Sam svaki grješnik razotkrit će se,

Ruka i noga jasno svjedočit će,

o neposluhu njegovu prema Bogu,

Ruka će reći: “Tako sam krala!”

Usna će reći: “Tako sam pitala!”

Oko će rijet: “Namignuh kom ne sm’jeh!”

Uho će reći: “Osluhnuh što je grijeh!”

Pa, u laž pade on od glave do pete,

a u laž ga utjeraše udovi njegovi.

(Mesnevija, sv. 5, str. 939)

[4] Nehdžu-l-belaga, Fejzu-l-islam, govor 156.

[5] Biharu-l-anvar, bejrutsko izdanje, sv. 7, str. 126; Rawdatu Kafi, str. 143, hadis 108; El-Me‘aridž, 4.

[6] Vesa’ilu-l-ši‘a, sv. 11, str. 379, Abvabu džihadi nafs va ma junasibuhu, hadis 7.

[7] Muhasebetu-l-nefs, str. 13.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 539 puta

Magazin Ašk