ponedjeljak, 17 Juli 2017 13:47

Zar se Boga ne bojimo?

Autor: Esad Bajić


Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Milostivom i Samilosnom na mnoštvu blagodati kojima nas svakog trenutka obasipa! Neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, časne ashabe i sve one koji časno slijede put Istine do Sudnjeg dana.

Dosta smo hutbi tokom ove i protekle godine posvetili pojmu takvaluka koji se u Božijoj objavi jako često susreće. Kazali smo kako odmah nakon Fatihe u prvim ajetima sure Bekare Uzvišeni obavještava vjernike da je Kur'an knjiga koja je uputa onima koji su muttekini. Kazali smo da je smisao propisa posta dosezanje punih deredža takvaluka, a onda smo govorili i o samom značenju riječi takva i vidjeli kako je njeno značenje i tumačenje široko. Najčešće se prevodi kao bogobojaznost, ali se u objašnjenjima može koristit i izraz svijest o Bogu, svjesnost, budnost, sve ono što u sebi sadrži izvjesnost da Bog postoji i pokornost i istrajnost u onome što nam je propisao u dužnosti i obaveze. Biti bogobojazan znači imati stalno na umu Boga, Božije propise i ponašati se u skladu sa tim. Dobar dio, možda i najveći dio tegobe koja se danas osjeća u ljudima proizvod je nesrazmjera teorije i prakse, vjere i djelovanja po vjeri. Vjera traži djelo vjere. Vjera u Boga traži namaz, post, zekat, rad, red, istinoljubivost, krjepost... traži kompletnu brigu o obavezama koje iz vjere proističu. Briga o obavezama otkriva duh pokornosti i jača temelje bogobojaznosti, vjerovanja i ćudoređa. Bez djela nema pokornosti, bez pokornosti nema bogobojaznosti. Kur'an nas često upućuje da vidimo sudbine naroda prije kako bi smo, između ostalog bolje vidjeli i svoje stanje i svoju sudbinu. Poslušajmo opomene prijašnjih poslanika njihovim narodima u kojima ih opominju i ukazuju im da su im djela u suprotnosti s vjerom, na određeni način ih bude, opominju, podsjećaju.  O Nuhu, a.s., Kur'an kaže:

إِذْ قَالَ لَهُمْ أَخُوهُمْ نُوحٌ أَلَا تَتَّقُونَ ۝ إِنِّى لَكُمْ رَسُولٌ أَمِينٌ

Kad im brat njihov Nuh reče: „Zar se Boga ne bojite? Ja sam vam, uistinu, Poslanik pouzdani.” (Eš-Šu‘ara, 106–107)

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: „O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?“ (El-Muminun, 23)

O Hudu, a.s., objavljuje:

إِذْ قَالَ لَهُمْ أَخُوهُمْ هُودٌ أَلَا تَتَّقُونَ۝إِنِّى لَكُمْ رَسُولٌ أَمِينٌ

Kad im brat njihov Hud reče: „Zar se Boga ne bojite? Ja sam vam, uistinu, poslanik pouzdani...” (Eš-Šu‘ara, 124–125)

O poslaniku Salihu, a.s., je isto tako objavio:

إِذْ قَالَ لَهُمْ أَخُوهُمْ صَالِحٌ أَلَا تَتَّقُونَ۝ إِنِّى لَكُمْ رَسُولٌ أَمِينٌ

Kad im brat njihov Salih reče: „Zar se Boga ne bojite? Ja sam vam, uistinu, poslanik pouzdani.” (Eš-Šu‘ara, 142–143)

A kada je Lutov, a.s., narod zanijekao poslanike Božije, u Kur'anu je rečeno:

إِذْ قَالَ لَهُمْ أَخُوهُمْ لُوطٌ أَلَا تَتَّقُونَ ۝ إِنِّى لَكُمْ رَسُولٌ أَمِينٌ

Kad im brat njihov Lut reče: „Zar se Boga ne bojite? Ja sam vam, uistinu, poslanik pouzdani.” (Eš-Šu‘ara, 161–162)

Također je o Poslaniku Šuajbu, a.s., objavljeno:

إِذْ قَالَ لَهُمْ شُعَيْبٌ أَلَا تَتَّقُونَ ۝ إِنِّى لَكُمْ رَسُولٌ أَمِينٌ

Kad im Šuajb reče: „Zar se Boga ne bojite? Ja sam vam, uistinu, poslanik pouzdani.” (Eš-Šu‘ara, 177–178)

Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali, i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: „Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?“ (El-Mu'minun, 31-32)

Upitaj: „Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?”

„Allahova!” – odgovorit će, a ti reci: „Pa zašto onda ne dođete sebi?”

Upitaj: „Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?”

„Allah!” – odgovorit će, a ti reci: „Pa zašto se onda ne bojite?”

Upitaj: „U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?”

„Od Allaha!” – odgovorit će, a ti reci: „Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?” (El-Mu'minun, 84-89)

Draga braćo, vidimo u ovim kur'anskim ajetima „razgovor“ koji često i sa sobom, a i sa drugima, vodimo u našem vaktu. Deklarativno 90% Bošnjaka danas na ova pitanja odgovara isto ovako.

Ko je Bog? Allah!

Kome ćemo se vratiti? Allahu!

Ko je najmoćniji? Allah!

No, draga braćo, Allah nas pita nakon tih odgovora, zašto ne dođemo sebi, zašto jedno govorimo, a drugo radimo? Zašto nismo bogobojazni, zašto dopuštamo da budemo zavedeni, zašto govorimo da treba biti istinoljubiv, a ovoliko lažemo i varamo, zašto govorimo da treba biti čedan, a ovoliku golotinju imamo, zašto govorimo da treba pomagati nemoćnog i pravedan biti, a ovoliko korupcije, štele, protekcije? Zašto mi se čini da nekad jedva čekamo da se neko ko klanja pet vakata i drži se povučeno koliko može od ovih društvenih razvrata – da se nazove ekstremistom i nazadnim muslimanom. Mislimo li da ćemo zbog tog što pripadamo većini biti spašeni na Sudnjem danu? Mislimo li da će nas piva, mini suknje, kladionice, zakidanje tuđeg hakka uvesti u Džennet? Mislimo li da ćemo zbog tog što Zapad podstiče tzv. muslimanska društva, gdje je važno samo muslimansko ime i ništa više, izmijeniti Božije propise i da će na Sudnjem danu Bog za ovakve reći, ovo su pravi muslimani uđite u Džennet?

Kada govori o kurbanima, o kojima već sada treba početi razmišljati, Kur'an kaže: Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići vaš takvaluk – iskreno učinjena dobra djela vaša! (El-Hadždž, 37)

Dobra djela naša, draga braćo! Kad smitimo govor, teoriju, ovo-ono, razne koprene kojima se šminkamo na dunjaluku, ostaje pitanje imamo li i kakva su nam (ne)djela?

Molim Allaha da nas učini od onih koji će Ga susresti s dobrim djelima! Amin!

(Grabovci, 28. avgust 2015/13. zu-l-kade 1436. h.g.)

Izvor: www.medzlis-konjic.com

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 132 puta Zadnji put promjenjen ponedjeljak, 17 Juli 2017 13:52

Magazin Ašk