utorak, 26 Septembar 2017 06:38

Kur'an – putokaz i vodič

Autor: h. hfz. Halid ef. Hadžimulić


Svaki čovjek traži pravi put u životu. Traži put koji će ga dovesti do istine, do spasa i sreće.

U takvoj težnji, mnogi provedu čitav svoj vijek, a ipak ne dođu do željenog cilja. Lutaju i ne mogu da nađu pravog puta. Uvijek ih prate novi posrtaji, padovi i razočarenja.

Zašto stradaju ti ljudi na svom životnom putu? Zašto ne mogu da ugledaju svjetlo istine? Zato što su prepušteni sami sebi! Nema ko da im pruži ruku, da ih povede i da ih izvede na pravi put. Ne nailaze na takvu osobu. Neki opet žive u zabludi: misle da su na pravom putu, a u stvari idu krivim putem.

Kakvo razočarenje, kad to otkriju! Ali kasno. Izgubili su godine i godine u beskorisnom lutanju. A izgubljeno vrijeme, ne može se ničim nadoknaditi ni platiti.

Neki opet, putem nauke i razuma, dolaze do saznanja i otkriju poneku istinu, ali, pošto okreću glavu od vjere, lišeni su upute – hidajeta. Sama nauka ne može ih usrećiti. Jer nauka bez vjere je kao tijelo bez duše. Štaviše, nauka bez vjere je opasna za čovječanstvo. Jer čovjek se domogao vanredne sile – atomske energije, pa se umisli da se uzdigao, kao da je postao svemoćan. Ali, u svojoj oholosti, on sam ne može sebe da kontroliše. Mač u njegovoj ruci prijeti da uništi ljudski rod. Jedino bi ga vjera mogla obuzdati. A čovjek se udaljio od vjere.

Osim toga, nauka ne zna šta se krije iza zastora smrti. Vjera nam to otkriva.

Dakle, premda je čovjek obdaren razumom, ipak, razum sam nije dovoljan da ga povede pravim putem i da ga sačuva od zabluda i stranputice. Pored razuma, potrebna je i vjera. I to prava, čista, istinska vjera. Njeno prisustvo je neophodno, da bi život moga o teći normalnim tokom.

Za nas, muslimane, jedina takva prava, čista, iskrena vjera, koja želi dobro svemu čovječanstvu, jeste dini-islam. Ta vjera čuva čovjeka od svih grijeha i zabluda, vodi ga sigurno pravom cilju i jamči mu sreću na obadva svijeta. A propisi te vjere sadržani su u Kur'anu.

Mi muslimani možemo biti sretni što smo sljedbenici te vjere. Sretni smo zato što se rađamo u islamu, što su nam roditelji muslimani, što živimo u sredini koja je islamska i što još od djetinjstva, pod nadzorom roditelja, idemo pravim putem i učvršćujemo korake na tom putu. Sretni smo i zato što imamo Kur'an kao putokaz u životu, kao vodič, kao posljednju Allahovu objavu koja je upućena svima ljudima i čiji su propisi tako savršeni da vrijede za sva vremena, dok je svijeta i vijeka.

Prema tome, u našim je rukama jedno veliko blago, čije vrijednosti nismo svjesni i ne znamo ga cijeniti.

To blago, naš Kitab, Kur'ani-azimuššan, poštujemo, ta'zim mu činimo, držimo ga na uzvišenom mjestu i nosimo ga u srcu, kao najveći amanet.

Ali taj Kitab mi dovoljno ne poznajemo jer ga ne razumijemo, a njegove propise u praksi zapostavljamo. Udaljavamo se od njegove nauke, tražeći u životu nekakv drugi, nazovi savremeniji i praktičniji put. Smatramo da su njegovi propisi zastarjeli, pa ako ih se katkada i pridržavamo, bojimo se da nas drugi ne vide i ne proglase primitivnim i zaostalim. Toliko ne poznajemo Kur'an i toliko ne vjerujemo u njegove spasonosne upute! Tolika je slabost unišla u naša srca!

A Kur'an je knjiga koja kao sunce sja, već 1.400 godina. Njegovo svjetlo obasjava naše duše, vodi nas pravim putem i razbija tamu oko nas. To svjetlo ukazuje na pravi put i osvjetljava staze i onima koji su zalutali. Kur'an ih poziva da se vrate sa krivog puta, da razmisle o sebi i o svojoj budućnosti te da nađu sreću u islamu, pravoj vjeri, u kojoj će ujedno naći i mira svojoj duši.

U više ajeta Allah, dž.š., ističe veličinu, značaj i vrijednost Kur'ani-azimušana, kao posljednjeg i najsavršenijeg kitaba, koji je objavljen našem pejgamberu, Muhammedu, a.s. Tako i u ovom ajetu, koji smo citirali u hutbi, a koji se nalazi u početku sure Isra, kaže Allah, dž.š., ovako:

Ovaj Kur'an vodi ljude onome što je najispravnije, i donosi radosnu vijest mu'minima, koji rade dobra djela, da ih čeka velika nagrada.

Šta je to što je najispravnije, a čemu nas vodi Kur'ani-azimuššan? To mora biti nešto najčvršće, najuzvišenije i najsavršenije – krajni cilj svih naših misli, želja, stremljenja i nastojanja!

Tu riječ akvem (nešto što je najispravnije i najjače), tumači imam Nesefija, poznati komentator Kur'ana, pa kaže:

„To je iman i tevhid, čvrsto vjerovanje u Jednog Jedinog Boga, Allaha, dž.š.“

Mi znamo – i za nas u tom pogledu nema dvojbe – da je istinita, prava vjera dini-islam. A prvi princip te vjere jeste tevhid – vjerovati da postoji samo Jedan Bog, Allah, dž.š., Stvoritelj i Gospodar svega svijeta.

Eto, tome najispravnijem vjerovanju, dini-imanu, kao najvišem cilju, vodi Kur'ani-azimuššan one ljude koji traže pravog puta i žele da se spase i izbave iz zabluda.

U drugom ajetu, koje se nalazi u suri Sad (28. ajet), kaže se ovako:

Ova Knjiga koju smo Mi tebi poslali – kaže Allah, dž.š., svome poslaniku Muhammedu, a.s. – to je jedna sretna i blagoslovljena Knjiga! (A objavljena je zato) da ljudi koji su obdareni razumom, razmišljaju o njenim ajetima i da pouku crpe.

Ovim ajetom Allah, dž.š., nam preporučuje i poziva nas da proučavamo Kur'an, jer ćemo na taj način upoznati sadržaj njegovih ajeta i učvrstiti iman u svome srcu.

Dakle, studiranjem Kur'ana pojačava se snaga našeg imana.

Zato treba Kur'an učiti, proučavati i o njegovim ajetima razmišljati.

Kur'an je objavljen nama, živima, da nas opomene i dozove, da nas usmjeri pravim putem, te da nas sačuva od laži, zabluda i obmana. Zato Kur'an i treba da bude naša stalna preokupacija, da uvijek bude pred nama i uz nas, da nam osvjetljava puteve i životne staze; da ga nosimo u srcu i mislima – ukratko, da bude stalno predmet naših studija.

Ako ga tako shvatimo i prihvatimo, onda će nam Kur'an biti svakodnevna radost, u ovom teškom i gorkom životu. Onda će nam biti razgovor u samoći i utjeha u žalosti.

Kako to – pitamo se mi – da Kur'an ima toliku snagu, da može djelovati na čovjeka: da ga može probuditi i dozvati, ukazati mu na njegove zablude i pogreške i povesti ga pravim putem?

Prije svega, treba imati na umu, da Kur'an nije obična knjiga. To je Kitab, posljednja Allahova objava, vodič i putokaz cijelom čovječanstvu. Kur'an je – Kelimetullah – Allahova riječ, koja je tako uzvišena da je nedostižna po stilu i sadržaju. Ne može nijedan čovjek nešto tako, ni slično, sastaviti i napisati. Pred kur'anskom mudrošću padali su najveći umovi i priznavali svoju nesposobnost i nemoć, pred savršenstvom njegovog izraza. To je bilo uzrokom da su mnogi primili islam.

Kur'anski propisi su uvijek savremeni, sve što čovjeku treba, sve upute za njegov fizički, duhovni i materijalni život, sve to može naći u Kur'anu. Proučavati kur'anske ajete, to je najljepši i najinteresantniji studij. To je škola koja traje cijelog života i ispunajva čovjeka unutrašnjim mirom, zadovoljstvom i radošću. Studirajući Kur'an, čovjek će uvijek otkriti nešto novo i nepoznato, što prije – učeći Kur'an brzo i bez razumijevanja – nije mogao zapaziti. U Kur'anu su sadržane sve nauke: historija, medicina, geografija, matematika, astronomija, prirodne nauke i mnoge druge. Proučavajući i studirajući kur'anske ajete, čovjek stiče univerzalno obrazovanje.

U Kur'anu su nagoviještena otkrića, do kojih su ljudi mnogo kasnije došli. Pored prošlih događaja, koje Kur'an opisuje i iz kojih mi crpimo pouku za svoj život i vladanje, spomenuti su i događaji koji se još nisu desili, ali koji će sigurno doći – to mi znamo i vjerujemo – jer je Kur'an sušta istina. Znamo iz historije da su se mnogi događaji, koji su u Kur'anu nagoviješteni, već odigrali. Kur'an je otkrio i neke tajne koje mi nikad, svojim ograničenim umom, ne bismo mogli dokučiti. Tako je Kur'an navijestio i otkriće vanredne snage, poput atomske energije, koja je sada stvarnost. Kur'an je ukazao na kretanje i brzinu svjetlosti, kad ljudi o tome nisu imali ni pojma. Iz jednog ajeta se može razumjeti da i na nekim drugim nebeskim tijelima ima života. Ljudi to još ne znaju, ali uporno istražuju. Možda će se to uskoro otkriti, a možda će doći i do susreta čovjeka i tih drugih živih bića u Svemiru.

Nije te tajne mogao poznavati jedan čovjek, sam od sebe, makar on bio i pejgamber, dok mu one nisu otkrivene. To je očiti dokaz da Kur'an nije ljudsko djelo niti je njegov autor Muhammed, a.s. – kao što to protivnici islama, u cilju omalovažavanja Kur'ana, pokušavaju lansirati.

Sve te velike tajne, sadržane su u jednoj Knjizi, koja pored toga što je puna mudrosti, predstavlja vrhunac savršenstva i sklada pisane riječi, ljepote izraza, stila i jezika. Takvim kvalitetima i odlikama, koje su za pero običnog čovjeka nedostižne, Kur'an je uspijevao da osvoji srca ljudi i da mnoge privede u krilo islama.

Protivnici islama pokušavaju da ugase svjetlo Kur'ana. Pokušavali su to i u prošlosti pa to čine i danas. I za vrijeme hazreti Pejgambera to su činili. Oni su kur'anske ajete nazivali lažima, a Pejgamberu upućivali najpogrdnije izraze. To su činili iz mržnje prema islamu, jer drukčije nisu mogli iskaliti svoj gnjev. A nisu imali nikakva dokaza za ono što su tvrdili.

Kad nisu uspjeli u tome da omalovaže Kur'an i Pejgambera, onda su pokušavali imitirati Kur'an, misleći da i oni mogu nešto slično sačiniti. U tim pokušajima ispali su smiješni. Nisu bili u stanju sastaviti nijednu rečenicu koja bi, svojim stilom i sadržajem, bar približno,  sličila jednom kur'anskom ajetu. Toliko su bili nemoćni.

Allah, dž.š., ih je u tome onemogućio da bi pokazao nedostižnost i savršenstvo kur'anskog izraza, što je opet očiti dokaz da Kur'an nije ljudsko djelo. Ljudima nije data takva sposobnost da sastave i napišu nešto slično kur'anskom tekstu.

Pa kad u u tome nisu uspjeli, onda su pokušavali da ubace nešto u Kur'an, makar jednu riječ ili vokal, da bi iskvarili smisao rečenice i unakazili tekst originala. Ali tu su doživjeli još veći poraz. Jer takve stvari, još je lakše otkriti. Utvrđen je, i zna se, ne samo broj sura i ajeta, nego čak i broj harfova i hereketa, koja se nalaze u Kur'anu. A toliki hafizi u islamskom svijetu imaju Kur'an u glavi i znaju gdje se koja riječ nalazi. Prema tome, nemoguće je u Kur'an ubaciti nijedan harf, nijedan znak, vokal ili hareke, a da to ne bude odmah otkriveno.

Četvrti pokušaj protivnika islama bio je da se iskrivi kur'ansko učenje, da se pogrešno prevedu kur'anski izrazi i značenja, da se izvjesne stvari prikažu u drugom smislu, u drugom svjetlu, ili da se prešute neke važne stvari, koje ljudima ne konveniraju, a da se druge istaknu, koje nekome pogoduju.

Namjera je očita: prikrivanje istine! Boje se ljudi istine, jer je ona kao sablja oštra.

Peti je pokušaj da se prikaže Kur'an kao Muhammedovo djelo, premda se u toliko brojnim ajetima ističe da je Kur'an Allahova  riječ, uputa i posljednja opomena cijelom čovječanstvu.

Sve takve pokušaje omalovažavanja Kur'ana i iskrivljavanja njegovog teksta, Allah, dž.š., je unaprijed osudio na neuspjeh, a na ljude koji to pokušavaju izlio Svoju srdžbu. Mi vidimo kako završavaju takvi ljudi, koji se usude barnuti u Kur'an; oni na ovom svijetu dožive poniženje i poraz, a na budućem još će gore proći.

Allah, dž.š., prijeti teškom kaznom onima koji su u prošlosti, prije islama, iskrivili prethodne kitabe, Tevrat i Indžil, pa su se zato njihovi originali izgubili. A ujedno opominje i one koji bi to pokušali da učine sa Kur'ani-azimuššanom.

Pa kaže u 79. ajetu sure El-Bekare:

Teško onima koji pišu jednu knjigu svojom rukom (i iz svoje glave), pa onda govore (zavodeći svijet): „Ovo je od Boga!“ A to čine da bi dobili neku neznatnu korist ili materijalnu dobit. Teško njima zbog onog lažnog teksta, što su ga napisale njihove ruke! (Teško njima zbog one mizerne dobiti koju iz toga postižu.)

Otuđuju ono, što je najvrjednije, a kupuju ono što će ih u propast odvući.

Naš Kitab, Kur'ani-azimuššan, ostao je do dana današnjeg netaknut, u svome originalu, onakav čist i savršen, kakav je objavljen prije četrnaest vijekova. Ostao je netaknut i čist jer stoji pod zaštitom Svemoćnog Stvoritelja, Allaha, dž.š., koji je obećao da će ga čuvati i braniti od svakog pokušaja iskrivljavanja.

To obećanje i jamstvo sadržano je u poznatom ajetu, koji često citiramo:

Mi smo objavili ovu opomenu (tj. Kur'an) – kaže Allah, dž.š. – i Mi ćemo ga čuvati.

Dakle, brigu oko čuvanja Kur'ana preuzeo je na sebe Allah, dž.š. To je najsigurnije jamstvo za očuvanje kur'anskog originala. Zato se Kur'an i održao kroz minulih četrnaest vijekova. Da je prepušten nama u ruke, mi ga ne bismo mogli očuvati.

I danas taj Kitab stoji pred nama, kao opomena i putokaz cijelom ljudskom rodu, i osvjetljava nam puteve i staze u životu. Pa kad imamo to blago, na nama je da ga cijenimo i poštujemo, da ga i sami čuvamo i branimo, koliko možemo, koliko znamo i umijemo. A to ćemo najbolje postići proučavajući Kur'an i držeći se njegovih propisa. Onda ćemo biti u stanju odgovoriti svakom onome ko pokuša omalovažiti Kur'an ili ko se usudi napasti na Kur'an.

Mi možemo biti sretni što smo muslimani, što imamo Kur'an kao svoj Kitab, uputu i putokaz u životu i što, kao mu'mini, uživamo zaštitu kod Allaha, dž.š., kao najbolji ummet.

Da nas Allah, dž.š., podrži i ojača u imanu, te da nas učuva na Pravom putu. A da otvori oči onima koji lutaju pa da i oni uvide gdje je istina, da je priznaju i da se koriste njenim uputama. Amin!

 

Izvor: h. hfz. Halid ef. Hadžimulić, Hutbe, Udruženje „Hadži Mujaga“, Sarajevo, 2015, str. 72-82.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 124 puta

Magazin Ašk