četvrtak, 12 Oktobar 2017 13:08

Kur'an – garant opstanka muslimana

Autor: dr. Muharem Štulanović


Onaj ko hoće da govori o Kur'anu, u nezavidnoj je situaciji. Trebao bi pružiti odgovarajuće informacije o njemu, predstavljajući ga u relativno ograničenom, kratkom prikazu, što u najboljem slučaju može biti samo neznatna inforamacija u odnosu na sve ono što je Kur'an i što bi o njemu trebalo reći.

Kur'an je Allahov govor koji se ne može ograničiti i o kojem sam Uzvišeni Allah, dž.š., kaže u suri El-Kehf:

Reci: „Kad bi more bilo mastilo  da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.“[1]

Također, u suri Lukman kaže:

Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar.[2]

Allah, dž.š., je Svome Poslaniku Kur'an dostavljao tokom dvadeset i tri godine njegovog poslanstva, pa je prirodno da se ne može elaborirati u okvirima jednog kratkog prikaza.

O Kur'anu su napisane biblioteke knjiga, milioni svezaka i tomova sa kojima su popunjene knjižnice muslimanskog istoka i kršćansko-židovskog zapada. Dakle, što god se o njemu još doda, to je samo kapljica više u moru informacija o najraširenijoj i najčitanijoj knjizi na čitavom svijetu.

Kur'an nije objavljen i poslan samo plemenu Kurejš, iz kojeg potječe Muhammed, a.s.

Niti je poslan samo Saudijcima.

Niti samo Arapima.

Nije poslan samo jednoj zemlji.

Niti samo jednom narodu.

Niti samo jednoj rasi.

Nije poslan samo vjernicima.

Niti samo muslimanima.

Nije poslan samo ljudima.

Niti samo Zemljanima.

On je poslan Allahovim stvorenjima u kosmosu.

Prema tome, Allahova Objava (Kur'an) je multidržavnog, multinacionalnog, multirasnog i kosmičko-svemirskog karaktera!

Kur'anu su se praksom odazvali stanovnici nebesa i Zemlje:

Allaha je slavilo ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji.[3]

Allaha slavi ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji.[4]

Njega veličaju sedmera nebesa i Zemlja i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga, ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta.[5]

Allahu čine sedždu svi oni što su na nebesima i Zemlji.[6]

Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i sunce, mjesec, zvijezde, planine, drveće, životinje i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju.[7]

Možemo konstatirati da se Kur'an obraća vjernicima, ali i drugim ljudima. Kur'an se obraća čovjeku, ali i džinima.

Dakle, Kur'an ne korespondira samo sa Zemljanima, nego i sa svemirskim stanovnicima, melekima i džinima.

U suri El-En'am se kaže:

O skupino džinska i ljudska, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati? Oni će reći: „Mi to priznajemo na svoju štetu.“ Njih je život na dunjaluku bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.[8]

U suri El-Džinn, također, se kaže:

Reci: „Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista, Kur'an koji izaziva divljenje slušali, koji na pravi put upućuje – mi smo u njega povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati.[9]

Dakle, čitav kosmos je Allahu pokoran, slavi Ga, veliča i ibadet Mu čini. Samo dio ljudi i džina se ne pokoravaju, ne zato što su u stanju da Allahu, dž.š., prkose, ili da iskoče ispod Njegove kontrole. Ne!!! Nego samo zato što im je Allah, dž.š., dao slobodnu volju da se odrede i prema tome budu nagrađeni ili kažnjeni. To što je dio ljudi i džina nepokoran Allahu, dž.š., ne vjeruje i ne praktikuje islam, u globalnom pogledu, malo je i zanemaarljivo, u odnosu na pokornost i vjeru čitavog kosmosa.

Mi ne tvrdimo da je Kur'an, a.š., kao božansko dobro, kao božanski hajr, ekskluzivno dobro samo za muslimane, nego je Kur'an, a.š., Allahov dar i uputa za svakog čovjeka, za svakog Zemljanina i stanovnika svemira koji ga hoće prihvatiti.

Dolazak Objave Kur'ana i pojava Muhammeda, a.s., značila je derogaciju, dokidanje prijašnjih nebeskih Allahovih objava, čiji su se originali vremenom zagubili, ili toliko iskrivili, ljudskom intervencijom i ubacivanjem ljudskih formulacija, da više ne predstavljaju čistu, monoteističku vjeru u Jednog Boga, nego vid paganstva i nevjerovanja.

Po pravnoj teoriji, svi sljedbenici  ranijih nebeskih objava (židovi i kršćani) trebali su slijediti objavu Kur'ana, jer posljednji zakon derogira prethodne.

U Barnabinom Evanđelju, koje je bilo izvorom ranog kršćanstva sve do Nikejskog koncila 325. godine, kada je Crkva naredila da se zabrani i uništi, a osobe kod kojih se pronađe njegov primjerak ubiju, nalaze se tekstovi koji navješćuju dolazak Poslanika i objavu Kur'ana.

Barnabino Evanđelje se, ipak, sačuvalo u vidu latinske verzije rukopisa koji se nalazi u Hof biblioteci u Beču i engleske kopije koja se nalazi u Britanskom muzeju i Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu. Sa jedne od tih kopija prevedeno je i na bosanski jezik.

U tom Evanđelju se kaže jezikom Isaa, a.s.:

Što se mene tiče. Ja sam došao na svijet da pripremim put za Poslanika Božijeg, koji će svijetu donijeti spas... On će doći sa istinom mnogo jasnijom od one svih proroka.[10]

Dakle, u Evanđelju po Barnabi za objavu Kur'ana kaže se da će doći sa istinom mnogo jasnijom od istine sa kojom su bili zaduženi svi ostali poslanici.

Međutim, kada je došla naviješćena Objava, stari i novi neprijatelji islama u vidu udruženih krstaša, židova, cionista, novih kolonizatora i orijentalista, pokušali su provući tezu da je Kur'an Muhammedovo literarno djelo, djelo koje je on izmislio i čiji je on autor.

To je iftira, laž i potvora koja nema ama baš ni trunke istine!

Savremena nezavisna istraživanja, čak i kršćanskih autora, potvrdila su da se od svih nebeskih objava božanskog karaktera u originalu sačuvala samo objava Kur'ana.

Sami Poslanik, a.s., nikad nije tvrdio da je Kur'an njegovo djelo.

Nelogično je vezivati autorstvo Kur'ana za Poslanika, a.s., kad on to izričito odbija.

Autor knjige Stotka, inače kršćanin, Amerikanac sa zapada, pišući o stotini najgenijalnijih ljudi koji su prodefilovali kroz historiju na prvo mjesto stavlja Muhammeda, a.s. Upravo zbog Kur'ana sa kojim je uspio djelovati na čovječanstvo i njime izvesti historijske društvene promjene, koje su ga  svrstale, po mišljenju autora, na prvo mjesto u historiji svijeta.

Da je Muhammed, a.s., bio varalica, a ne poslanik, ne bi se odricao autorstva takvog jednog djela, koje ga je učinilo poznatim i slavnim čak i u očima nemuslimana.

Čitajući Kur'an, onaj ko ima razuma i logike, naći će mnogobrojne dokaze da Muhammed, a.s., nije mogao biti autor Kur'ana, niti je to mogao biti bilo koji drugi čovjek. Njegov sadržaj i informacije koje donosi prevazilaze ljudske mogućnosti koje su date čovjeku. On ima takav nadnaravni, neponovljivi stil koji ga odlikuje nad svim pjesništvom koje je bilo poznato ranije.

Naime, Arapi su u vrijeme objave Kur'ana  bili na veoma visokom stepenu pjesničkog izražaja. Međutim, oni koji još nisu bili primili islam, u susretu sa recitiranim Kur'anom ostajali su u nevjerici, iznenađeni. Mogli su samo konstatovati da tako nešto nikad ranije nisu čuli i da to, jednostavno, nije ljudski govor.

Mekanski plemići, aristokrati, prvaci i uglednici, krijući se jedan od drugoga, dolazili su slušati učenje Kur'ana od strane Poslanika, a.s., koji ga je učio naglas klanjajući kod Kabe.

Bilo ih je stid jedni drugih da otvoreno, javno slušaju učenje Kur'ana protiv koga su se zdušno i svojski borili i čije su svjetlo pokušali ugasiti i uništiti. Kur'an ih je jednostavno opčinjavao, iako to nisu htjeli priznati. Tek kada bi poslije primili islam, otkrivali bi šta se zbivalo sa njima dok su kao nemuslimani slušali njegovo učenje.

Tako se u siri (biografiji i historiji Poslanika, a.s., i ashaba)[11], a i u komentarima Kur'ana navodi i bilježi slučaj Omera, r.a., koji je jednom pošao da napadne Poslanika, a.s. Došao je u Harem Kabe i zatekao Muhammeda, a.s., kako klanja učeći suru El-Hakka.

Omer je inače bio poznat kao vrlo hrabar, smion, izuzetno snažan, odvažan i opasan čovjek. Bio je strah i  trepet za svoje neprijatelje.

Dakle, ušavši u Harem čuo je učenje Kur'ana. Stao je i slušao. Nije se mogao oteti dojmu da mu se to sviđa. Omer, r.a., sam pripovjeda o tom događaju kako to bilježi Ahmed sa senedom do njega, r.a.:

„Začudio sam se stilu i kompoziciji Kur'ana. Pomislih: 'Allaha mi, ovo je doista nekakav pjesnik, kao što pripovjedaju Kurejšije.' Međutim, Allahov Poslanik je u tom momentu učio ajete:

On je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete.[12]

(Izgledalo je kao da Allahov Poslanik čita misli Omera, r.a., koji mu je bio za leđima, a da i ne zna za njega, i odgovara mu na njih Kur'anom.)

Omer dalje pripovjeda: „Tad pomislih: 'On je vračar.' A Allahov Poslanik prouči ajete:

I nisu riječi nikakva vračara – kako vi malo razmišljate. Objava je on od Gospodara svjetova.“[13]

(Nova koicidencija i čitanje misli toliko je djelovalo na Omera, r.a., da je počeo shvatati istinu, razumijevajući božansko porijeklo Kur'ana.)

Zatim Omer, r.a., reče: „Tada islam uđe u moje srce.“[14]

Dakle, slušajući ovu suru koju je Poslanik, a.s., učio i ne znajući za njegovu  prisutnost, Omer, r.a., doživljava buđenje prvih klica vjere – imana, nakon što je Kur'an odgovorio na njegova skrivena unutrašnja razmišljanja.

Kur'an nije pjesništvo, što su obični Arapi mogli osjetiti i prepoznati. Poslanik, a.s., nije govorio po hiru svome, nego samo prenosio Objavu od Gospodara svjetova:

On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.[15]

I nikada nije tvrdio da je Kur'an njegovo djelo. Niti je to mogao tvrditi! Niti bi mu bilo dozvoljeno da to učini, a da ne bude odmah osujećen i kažnjen. Kur'an je naprosto zaštićen od strane Allaha, dž.š. Dakle, čak ni Poslanik, a.s., sve da je i htio i želio, nije ga mogao izmijeniti, slagati, dodati ili oduzeti u njegovoj Objavi. Dokaz za to je u nastavku sure koju je Omer, r.a., slušao od Poslanika, a.s., a koja je tako djelotvorno izazvala njegov preobražaj, gdje se dalje govori o Poslaniku, a.s., u vidu zastrašujuće prijetnje:

A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom kaznili, a onda mu žilu kucavicu presjekli i niko ga od vas ne bi mogao od toga odbraniti.[16]

Prema tome, Kur'an je zaštićen od strane Allaha, dž.š. Niko ga ne može uništiti ili njegovu originalnu verziju izmijeniti. To je obećanje koje je Allah, dž.š., dao u pogledu čuvanja Kur'ana.

Mi smo, uistinu, Kur'an objavili i zaista ćemo Mi nad njum bdjeti![17]

Zato u čuvanju Kur'ana i fizičkom opstanku muslimana naših prostora postoji međusobna korelacijska veza. Ako Allah, dž.š., kaže da će čuvati Kur'an, onda će ga sigurno čuvati, jer On je doista Moćan i izvršava svoja obećanja. To onda znači da ako muslimani budu pohranjivali i čuvali Kur'an u svojim grudima, svojim srcima, svojoj memoriji, svojoj praksi, i budu nerazdvojni sa Kur'anom, onda će ih Allah, dž.š., čuvati zajedno sa njim. U tome je šansa muslimana da fizički opstanu na ovim prostorima čuvani od Svemogućeg Allaha zajedno sa Kur'anom.

 

Izvor: Adabi učača i učenja Kur'ana (Itkan, Sujuti); Vrijednost učenja pojedinih sura i ajeta (Tergib ve terhib, Munziri); Tedžvid, napisao, preveo i priredio dr. Muharem Štulanović, IPA Bihać & Medresa „Džemaludin Čaušević“ Cazin, Bihać, 2004, str. 3-16.

[1] Kuran, XVIII:109.

[2] Kur'an, XXXI:27.

[3] Kur'an, LIX:1.

[4] Kur'an, LXII, 1.

[5] Kur'an, XVII:44.

[6] Kur'an, XIII:15.

[7] Kur'an, 22:18.

[8] Kur'an, VI:130.

[9] Kur'an, LXXIII:1-2.

[10] Evanđelje po Barnabi, str. 53.

[11] Vidi: Safijjur-Rahman el-Mubarekfuri, Zapečačeni džennetski napitak, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 1998, str. 95.

[12] Kur'an, LXIX, 40-41.

[13] Kur'an, LXIX, 42-43.

[14] Vidi: Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tejsirul-Alijjil-kadir lihtisari tefsir Ibn Kesir, Bejrut, 1978, IV, 419.

[15] Kur'an, LIII:3-4.

[16] Kur'an, LXIX:44-47.

[17] Kur'an, XV:9.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 99 puta

Magazin Ašk