ponedjeljak, 19 Mart 2018 19:53

Vrijednost hifza i pozicija hafiza


Uzvišeni Allah počastio je ovaj Ummet time što je srca dobrih ljudi učinio posudama Njegova Govora, a njihova prsa okvirima za čuvanje Njegovih ajeta. Uzvišeni kaže: A to su ajeti jasni, u prsima su onih kojima je razum dat. (El-Ankebut, 49) Također, Uzvišeni Allah je ovom Ummetu olakšao pamćenje Kur'an-i kerima i raširio prsa vjernika za njegovo učenje i djelovanje po njemu. Uzvišeni je rekao: A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku – pa ima li toga ko bi pouku primio? (El-Kamer, 17)

Katade je rekao: „Prije vas su bili narodi koji su svoju knjigu učili gledajući, pa kada bi je odložili na policu ništa iz nje ne bi zapamtili ni shvatili. Vama, o Ummete, Uzvišeni Allah je dao mogućnost pamćenja cijele vaše knjige (hifza) koju nije dao nijednom ummetu prije vas, kojom vas je odlikovao i počastio.“[1]

Imam Ibnu-l-Džezeri kaže: „Osnova prenošenja Kur'ana je hifz srca i prsa, a ne hifz listova i knjiga. Ovo je posebna počast od Uzvišenog Allaha ovom Ummetu. U tome se on razlikuje od sljedbenika Knjige koji je ne uče napamet već samo iz listova i čitaju je samo gledajući, a ne napamet. Pošto je Allah odlikovao hifzom Kur'ana Svoje robove koje je htio, dao je povjerljive imame koji su se posvetili njegovoj autentičnosti i uložili veliki trud u pogledu njegove tačnosti. Oni su prenijeli Kur'an od Vjerovjesnika, s.a.v.s., harf po harf, ne zanemarivši iz njega nijedno hareke ni sukun.“[2]

Imam El-Maverdi ovo ubraja ujedan od aspekata nedostižnosti i neoponašivosti (i'džaza) Kur'ana i njegovu odliku koja ga izdvaja od drugih Božijih Knjiga. Ovaj imam kaže: „U i'džaz Kur'ana spada i to što se on lahko uči/izgovara tako da ga napamet nauče čak i stranci koji ne razumiju arapski. Nijedna druga knjiga ne uči se napamet kao Kur'an... Šta je to drugo nego božanska odlika kojom je On odlikovao Kur'an u odnosu na ostale Svoje Knjige!?“[3]

Poslanik, s.a.v.s., nije izrekao ni jednu riječ u vezi sa ohrabrenjem na hifz Kur'ana, a da tako nije postupao. Među svojim ashabima pravio je razliku u odnosu na hifz tako da je za kakvu delagaciju, imama za namaze postavio bi onoga ko najviše zna Kur'ana; prednost polaganja u kabur ukazao bi onome ko je znao više Kur'ana[4]; kada bi se neko ženio za ženin mehr odredio bi ono što njezin muž nauči napamet od Kur'ana.[5]

El-Buhari navodi kazivanje o jednoj takvoj ženi u svome Sahihu pod naslovom „Poglavlje o učenju Kur'ana napamet“. U tom kazivanju stoji da je Poslanik, s.a.v.s., jednom čovjeku rekao: „Šta znaš iz Kur'ana?“ Čovjek je odgovorio: „Znam tu i tu suru“ – i stao nabrajati sure koje zna. Poslanik, s.a.v.s., opet ga je upitao: „Znadeš li ih napamet?“ „Svakako!“ – odgovorio je čovjek. Onda Poslanik, s.a.v.s., reče: „Idi, udajem je za tebe na osnovu onoga što znaš napamet iz Kur'ana!“[6]

Također imam El-Buhari u svome Sahihu navodi zasebno poglavlje o poziciji hafiza pod naslovom „Poglavlje o zavidnosti hafizu“. U njemu se prenosi od 'Abdullaha ibn Omera, r.a., da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: „Nema zavidnosti[7] osim u dva slučaja: zaviditi čovjeku kome je Allah dao Kur'an pa se on čitav dan s njime druži, i zaviditi čovjeku kome ja Allah dao imetak pa ga on po svu noć i čitav dan troši (na Allahovom Putu).“[8]

U predaji koju El-Buhari bilježi stoji da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Nema zavidnosti osim u  dva slučaja: zaviditi čovjeku koga je Allah podučio Kur'anu pa ga on uči po svu noć i čitav dan. Potom ga čuje njegov komšija i kaže: 'Kamo sreće da je meni dato ono što je dato tome i tome, pa da radim ono što on radi...'“[9]

Hafiz Ibn Hadžer u svom Komentaru objašnjava intenciju imama El-Buharija u navođenju ovoga hadisa u sklopu „Poglavlja o zavidnosti hafizu“: „Namjera El-Buharija ovime jeste – budući da hadis ukazuje na to da onaj ko nije hafiz Kur'ana zavidi onom  ko je hafiz Kur'ana u pogledu onoga što mu je dato – da je hafiz Kur'ana preči da se raduje svome djelu kad čuje ovu radosnu vijest iz hadisa onoga ko uvijek govori istinu.“[10]

Imam Ibn Kesir kaže: „Ovaj hadis sadrži poruku da je hafiz Kur'ana u zavidnom položaju, što je najljepše stanje, tako da on treba da se najviše raduje onome što ima, a lijepo mu je na tome zavidjeti tj. željeti blagodat koju on ima. Ovo je suprotno pokuđenoj zavidnosti, kada se želi nestanak blagodati kod onoga kome se zavidi.“[11]

Pa čestitka tebi hafize na toj veličanstvenoj blagodati kojom te je Allah počastio i ka kojoj te je uputio; na tome što tvoja prsa sadrže Allahov Govor kome je neistina strana s bilo koje strane; raduj se na tome što ti je Uzvišeni Allah obećao visoke stepene u Džennetu na koje ćeš se uzdizati shodno onome što imaš od Kur'ana. Od 'Abdullaha ibn 'Amra el-'Asa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Učaču Kur'ana će se reći: 'Uči Kur'an i uzdiži se! Uči ga po tertilu (polahko i razgovijetno) kao što si ga učio dok si bio na dunjaluku, jer – tvoje boravište je kod posljednjeg ajeta koji si proučio!'“[12]

Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kur'an će doći na Sudnji dan pa će reći: 'Ja Rabbi, odij ga!' – pa će mu se na glavu staviti tadž (kruna) časti, a Kur'an će onda reći: 'Ja Rabbi, povećaj mu ovaj tadž!' – pa će biti obučen u odjeću časti, a onda će Kur'an reći: 'Ja Rabbi, budi zadovoljan njime!' – pa će Allah biti zadovooljan njime, pa će od njega biti zatraženo: 'Uči i uzdiži se, sa svakim proučenim ajetom povećat će ti se jedno dobro djelo (hasenat)!'“[13]

Ova veličanstvena nagrada nije ograničena samo na onoga ko je hafiz Kur'ana već prelazi i na njegove roditelje koje će Uzvišeni Allah počastiti nagradom za uloženi trud u odgajanju njihova djeteta u pogledu učenja Kur'ana, hifza i postupanja po Kur'anu, te što su ustrajali u ohrabrivanju i podsticanju svoga djeteta da postane hafiz Kur'ana.

Od Mu'aza ibn Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko god uči Kur'an i radi onako kako Kur'an traži, njegovim roditeljima Allah će na Sudnjem danu staviti tadž na glavu čija će svjetlost biti ljepša od sunčeva sjaja kad sija u dunjalučkim kućama! Pa šta onda mislite o onome koji se po Kur'anu vlada (tj. ako je roditeljska nagrada visoka poput sunčeva sjaja, šta mislite o onome koji se vladao po Kur'anu, odnosno koji je tim svjetlom osvjetljavao druge!?“[14]

Kako je lijepo ovo što je rekao imam Eš-Šatibi:

Najbolji sagovornik onaj je čija riječ ne dosađuje,

a njezinim ponavljanjem ljepota se uvećaje

pa, karijo, nje se drži i uvijek poštuj je!

Prijatno tvojim roditeljima u odjeći od  svjetlosne krune i gizde!

Srce onoga ko se okrene od Kur'ana, napusti njegovo učenje i postupanje po njemu  provodeći svoj život u dunjalučkim poslovima te se ne trudi da nauči makar mali dio Kur'ana napamet, obavijeno je tamom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., takvo srce usporedio je sa ruševnom kućom u kojoj se okupljaju pauci, jer je šejtan takvo srce izaprao svojim vesvesama i napunio ga griješenjem tako da je ono postalo poput napuštene i tamne kuće. Od Ibn 'Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: „Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Zaista, onaj u čijim prsima nema ništa od Kur'ana sliči na devastiranu kuću!'“[15]

Nema sumnje u to da musliman mora naučiti nešto napamet iz Kur'ana, pa makar nekoliko ajeta, kako bi mogao ispravno obavljati namaz, a poslije toga nastojat će da nauči više kako bi postigao dodatnu nagradu kod Uzvišenog Allaha. Zato su se ashabi, neka je Allah njima zadovolja, takmičili u učenju Kur'ana napamet, a svoju djecu aktivno su podučavali Kur'anu i pamćenju njegovih sura i džuzeva još od malih nogu.

El-Buhari u svome Sahihu preneosi od Ibn 'Abbasa, r.a., da je rekao: „Kad je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s, ja sam imao deset godina, a već sam učio muhkem sure.“

U drugom rivajetu stoji: „Sakupio sam muhkem sure u vrijeme života Allahovog Poslanika, s.a.v.s.“ Potom ga je neko upitao: „A koje su to muhkem sure?“ Odgovorio je: „To su mefessal (kraće) sure.“[16]

Mufessal sure su od sure El-Hudžurat do sure En-Nas.[17]

Zato požuri da iskreno i s razmišljanjem naučiš napamet ono što ti je lahko iz Knjige tvoga Uzvišenoga Gospodara kako bi zadobio visoki položaj na Sudnjem danu i postigao zadovoljstvo Rahmana!

Imam Eš-Šafi je rekao: „Ko nauči Kur'an napamet – poveća se njegova vrijednost; ko zna fikh – oplemeni se njegov ugled; ko poznaje hadis – utvrde se njegovi dokazi; ko savlada gramatiku – raznježi se njegova narav; a ko ne očisti svoju dušu – ni znanje ga neće očistiti!“[18]

 

Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Pristup Kur'anu, priručnik za kiraet, s arapskog preveo dr. Almir Fatić, El-Kalem, Sarajevo, 2010, str. 68-73.

[1] Imam Ibnu-l-Munadi, Mutešabihu-l-Kur'ani-l-'azim, 23.

[2] Imam Ibnu-l-Džezeri, En-Nešru fi-l-kira'ati-l-'ašr, 1/6.

[3] Imam Ebu-l-Hasan el-Maverdi, E'alamu-n-nubuvve, 69.

[4] Misli se na situacije iz života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada su u jedan kabur ukopavana dvojica ljudi. Dakle, prvo je polagao tijelo onoga ko je znao više Kur'ana napamet (nap. prev.).

[5] Dr. Fehd er-Rumi, Hasa'isu-l-Kur'ani-l-kerim, 167.

[6] Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Feda'ilu-l-Kur'an (str. 135) kaže: „Ovaj čovjek znao je napamet iz Kur'ana ono što je znao, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., naedio mu je da poduči tu ženu Kur'anu i to je bio njezin mehr“ – tj. jer on nije imao drugog imetka za mehr.

[7] Postoje dvije vrste zavidnosti: stvarna i metaforička. Stvarna znači kad neko želi da nestane  neka blagodat kod drugoga. Ovo je, prema konsenzusu imama, zavidnost koja je haram. Metaforička zavidnost je zavidnost bez zlobe, a to je kada neko želi istu blagodat koju drugi posjeduje ne želeći da ona nestane kod njega. U stvarima pokornosti Allahu ova vrsta zavidnosti je pohvalana, a najviše u slučaju ova dva svojstva koja se navode u hadisu. Šerhu-n-Nevevi 'ala Sahihi Muslim, 6/97.

[8] Sahihu-l-Buhari, Kitabu feda'ili-l-Kur'an, br. 4737.

[9] Isto, br. 4738.

[10] Fethu-l-Bari Šerhu-l-Buhari, 9/73.

[11] Ibn Kesir, Feda'ilu-l-Kur'an, 129.

[12] Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasenun-sahihun; v.: Sunenu-t-Tirmizi, Kitabu feda'ili-l-Kur'an, 5/163, br. 2914. Također ovaj hadis prenosi Ebu Davud, Kitabu istihbabi-t-tertil“, br. 1464.

[13] Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasenun-sahihun; Sunenu-t-Tirmizi, br. 2915.

[14] Ebu Davud, Sunen, Kitabu-s-salati, be. 1453; El-Hakim u Mustedreku (1/567) kaže da ovaj hadis ima vjerodostojan sened.

[15] Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasenun-sahihun: Sunenu-t-Tirmizi, br. 2913, Kitabu feda'ili-l-Kur'an, 5/162; El-Hakim, Mustedrek, 1/544 – koji ga smatra vjerodostojnim.

[16] Sahihu-l-Buhari, Kitabu feda'ili-l-Kur'an, „Babu ta'limi-s-sibjan“, 4749.

[17] Ibn Kesir, Feda'ilu-l-Kur'an, 150. Imam Es-Sehavi u svome djelu Džemalu-l-kurra' (1/35) veli: „El-Mi'un sure u Kur'anu su sure koje imaju stotinu ili približno toliko ajeta; el-mufessal sure nazvane su tako zato što se učestalo spajaju jedne s drugima, a također se nazivaju i muhkem sure jer u njima nije bilo derogacije.“

[18] Ibn 'Abdi-l-Berr, Džami'u-l-'ilmi ve fadlih, 2/169.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 197 puta

Magazin Ašk