utorak, 10 April 2018 11:21

Čestiti ljudi i čišćenje duše (tezkije)


Uspjet će samo onaj ko je očisti, a propast će onaj ko je okalja![1]

Spasenje i uspjeh čovjeka ovise o pročišćenju duše, jer u ljudskoj prirodi u obliku potencijala postoje urođene uzvišene sklonosti, koje se uz pomoć čišćenja i pročišćavanja unutrašnjosti od prljavština i poroka razvijaju i aktiviraju, tako da postaju izvor lijepih i dobrih djela.

Drugim riječima, ljudska duša sa svojim urođenim odlikama koje joj je Bog odredio je poput jakog izvora te joj čistoća i uklanjanje prepreka s puta omogućuju razvoj ljudskih vrlina i savršenstava, što će čovjeka dovesti do božanskih savršenstava i časti i što će mu darovati spas. Nasuprot tome, kaljanje ovog čistog izvora prljavštinama grijeha i ružnih djela pretvorit će ljudsku dušu u močvaru koja neće donijeti ništa drugo osim smrti, propasti, ništavila, beznađa i nedaća.

Ova činjenica postaje sasvim jasna kada se obrati pažnja na prethodni ajet. Sintagma zekkaha (onaj ko je očisti) dolazi od riječi zeku i zeka’ u značenju izrastati i povećavati, a u vezi sa ljudskom dušom dolazi i u značenju čistota i neokaljanost možda zbog toga što čišćenje od prljavština uzrokuje njen rast i razvoj.[2]

Riječ dessaha dolazi od riječi desse u značenju skrivanja i uvlačenja radi pokrivanja. Kada Kur’an govori o običaju zakopavanja žive ženske djece kod predislamskih Arapa, on kaže:

Ili da je u zemlju sakrije?[3]

Prema tome, tezkije dolazi u značenju čišćenja i razvoja, a tedessa u značenju prljanja, pokrivanja i propadanja.[4] S druge strane, felah označava postizanje cilja i spasenje, a nasuprot tome je hejbat u značenju nestizanja do cilja, beznađa i propasti.

Činioci pročišćenja duše

Sada kada je značenje pojma pročišćenje duše postalo jasno, red je da pojasnimo činioce pročišćenja duše. Veliki broj činilaca može učestvovati u pročišćenju, pročišćavanju i čišćenju duše tako da svi ibadeti, dobra djela, sadake i tome slično mogu predstavljati pretpostavku za čišćenje duše.[5]

Ovdje ćemo, koristeći se kur’anskim ajetima, predstaviti dva veoma važna činioca.

1. Odgovor na nadahnuće iskonske prirode (fitret)

Uzvišeni Bog kaže:

I duše i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da shvati u čemu je njena nevaljalost, a u čemu čestitost; uspjet će samo onaj ko je očisti.[6]

Na osnovu ovih časnih ajeta veoma dobro se može zaključiti da je Bog ljudskoj duši darovao urođeno nadahnuće tako da može razlučiti čisto od nečistog i u stanju je da percipira razliku između ljepote čestitosti i ružnoće nevaljalosti.

Na osnovu veze između ovih ajeta da se zaključiti kako je ovo urođeno nadahnuće poput poziva unutrašnjeg poslanika i potvrdan odgovor na njega ubraja se u najvažnije činioce pročišćenja duše, jer sve dok nije moguće zamisliti nevaljalost i čestitost, neće biti moguće potvrditi ljepotu jednog i ružnoću drugog te čovjek neće biti motiviran da izabere bolji put. To je tako u prilikama kada je mogućnost zamišljanja i potvrđivanja omogućena preko božanskog nadahnuća duše i fitreta.[7]

Možda dodavanje prisvojne zamjenice njen riječima nevaljalost i čestitost u časnom ajetu: ...pa je nadahnu da shvati u čemu je njena nevaljalost, a u čemu čestitost... ukazuje na suptilnu činjenicu da je Bog čovjeka, osim što ga je nadahnuo sposobnošću razlučivanja nevaljalosti i čestitosti, nadahnuo i spoznajom ružnoće nevaljalosti i ljepote čestitosti. To znači da je pored toga što mu je upotpunio stepen zamišljanja darovao i stepen potvrđivanja.

2. Potvrdan odgovor na poziv Božijih poslanika

Uzvišeni Bog kaže:

On je neukima poslao Poslanika, jednog od njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.[8]

Pod pročišćenjem se misli na ukrašavanje pohvalnim djelima i lijepim moralom, a to predstavlja plod slušanja nebeskog zova Božijeg poslanika i njegovo slijeđenje.

Također, činjenica istaknuta u suri Abese je da stajanje u prisustvu Božijeg poslanika i slušanje njegovih riječi predstavlja pretpostavku za čišćenje, i to u ajetu u kojem Uzvišeni kaže:

A šta ti znaš – možda on želi da se očisti?[9]

Također, poslanje Musaa, a.s., faraonu se spominje kao put i sredstvo za njegovo pročišćavanje:

Idi faraonu, on se osilio, i reci: “Da li bi ti da se pročistiš?”[10]

Činioci upropaštavanja duše

Kao što su činioci pročišćenja duše mnogobrojni i raznovrsni, činioci upropaštavanja duše su, također, mnogobrojni i različiti. Svi grijesi i nepokornosti, koristoljublja, osionosti i neposlušnosti predstavljaju pretpostavku za upropaštavanje duše. U vezi s tim, pojasnit ćemo dva važna činioca: materijalizam i pohlepu, koji predstavljaju korijen svih ostalih činioca.

1. Materijalizam

Uzvišeni Bog kaže:

Uspjet će onaj ko se pročisti, i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi! Ali, vi više život na Ovom svijetu volite.[11]

Iz ovih časnih ajeta jednostavno se može izvući zaključak da kao što pročišćenje ima za posljedicu spasenje i uspjeh, materijalizam ima za posljedicu upropaštavanje duše, prljanje grijesima i nemar prema Bogu. Do ove zbilje se, s jedne strane, može doći na osnovu suprotstavljenosti pročišćenja te sjećanja na Boga biranju ovosvjetskog života i, s druge strane, na osnovu suprotstavljenosti ovosvjetskog života Onom svijetu, na šta je ukazano u narednom ajetu: ْ

A Onaj svijet je bolji i trajniji.[12]

Stoga, jasno je da se osoba koja je obuzeta materijalizmom udaljava od sjećanja na Boga i svih dobrih i bogougodnih djela, a kao rezultat toga ne posvećuje se namazu i spominjanju Boga, niti razmišljanju o poputnini za Onaj svijet.

2. Pohlepa ili šuhhe nefs

Uzvišeni Bog ensarije, koji su kada je riječ o pribavljanju životnih potrepština davali prednost muhadžirima u odnosu na sebe i koji su se čuvali pohlepe, spominje kao one koji su postigli spas i kaže:

I daju drugima prednost nad sobom, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti.[13]

Sintagma šuhhe nefs iz ovog ajeta ima značenje škrtosti popraćene pohlepom.[14] Nakon ovog objašnjenja moguće je izvući zaključak da ako uzdržavanje i čuvanje od šuhhe nefs ili pohlepe osigura spasenje (onako kako stoji u časnom ajetu), onda šuhhe nefs i pohlepa predstavljaju činilac i sredstvo upropaštavanja duše. Prema tome, čednost i udaljavanje od pohlepe predstavljaju jedan od znakova čestitih i pročišćenih ljudi, kao što pohlepa predstavlja jedan od pokazatelja nevaljalih i prezrenih ljudi.

3. Hvalisanje čistotom

U Kur’anu se vjernici pozivaju da se paze jedne vrste pročišćenja. Ta vrsta pročišćenja duše je ona vrsta koja se naziva hvalisanje čistotom, odnosno smatrati sebe pročišćenim i hvalisati se time.

Neki od nevaljalaca ne samo da se ne posvećuju istinskom pročišćenju, pročišćavanju i čistoti duše već se samoljubivo i nadmeno hvališu. Ustvari, oni smatraju da su pročišćeni i da posjeduju čistu dušu, tako da se neki smatraju bliskima Bogu i govore:

Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi[15], ili pak smatraju da ne zaslužuju tešku kaznu i s tim u vezi govore:

Vatra će nas doticati samo nekoliko dana.[16]

Bog ovu vrstu pročišćenja i samohvalisanja kudi: ْ

Zato se ne hvališite čistotom svojom.[17]

U drugom ajetu kaže:

Zar ne vidiš one koji sebe hvališu čistotom? Međutim, Allah očisti onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti.[18]

Naravno, jasno je da čišćenje svake osobe dolazi od Boga, u skladu sa Božijom mudrošću i pojedinačnim sposobnostima, i upravo zbog toga na kraju ajeta stoji rečenica: Nikome se neće nepravda učiniti.[19]

Učinci pročišćenosti

Osobe koje su svoju unutrašnjost pročistile bit će uspješne i u vjerovanju u Boga i u izvršavanju pohvalnih djela. Njihovo boravište će biti vječni Džennet, kao što je Uzvišeni Bog rekao:

Edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu očistili.[20]

Sažetak predavanja

– Jedna od najvažnijih odlika čestitih ljudi jeste zalaganje na putu pročišćenja duše, kako bi na taj način postigli spas.

– Najvažniji činilac pročišćenja duše jeste prihvatanje urođenog nadahnuća, kao i prihvatanje poziva Božijih poslanika.

– Glavni činioci upropaštavanja duše su materijalizam i pohlepa.

– Osobe koje bez podnošenja muke pročišćenja i poboljšanja duše sebe smatraju čistim od svih vrsta prljavština i nedostataka obuzete su hvalisanjem čistotom i Bog ih je ukorio.

– Istinski pročišćenim osobama obećan je vječni Džennet.

 

Izvor: Vrline čestitih u Kur’anu, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2012, str. 15-22.

[1] Eš-Šems, 9-10.

[2] Vidi: Mu’džem mekajisu-l-luga; Sihah; Akrebu-l-mevarid; El-Mufredat; Kamuse Kur’an, sv. 3; Nemune, sv. 27, str. 47.

[3] En-Nahl, 59. Vidi: Sihahu-l-luga; Mudžem mekajisu-l-luga; Nemune, sv. 27, str. 47.

[4] Vidi: Mizan, Bejrut, sv. 20, str. 339. 

[5] Vidi: Et-Tevbe, 103.

[6] Eš-Šems 7-9. 

[7] Mizan, Bejrut, sv. 20, str. 338.

[8] El-Džumua, 2.

[9] Abese, 3. 

[10] En-Naziat, 17-18

[11] El-Ala, 14-16.

[12] El-Ala, 17.

[13] El-Hašr, 9.

[14] Vidi: Akrebu-l-mavarid ve-l-mufredat.

[15] El-Maide, 18.

[16] El-Bekare, 80.

[17] En-Nedžm, 32.

[18] En-Nisa’, 49.

[19] Mizan, Bejrut, sv. 4, str. 379-383.

[20] Ta-Ha, 76.

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 229 puta

Magazin Ašk