petak, 27 April 2018 06:10

Srce čestitih


Uzvišeni Bog u Kur’anu ljudima ukazuje na važnu i sudbonosnu činjenicu da na Dan polaganja računa ništa neće koristiti, niti će biti spasonosno osim zdravog srca:

Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, osim onom ko Allahu srca zdravog dođe. A Džennet će se čestitima približiti.[1]

Prema tome, za dostizanje sreće neophodno je imati zdravo srce, a u čestitih ljudi srca su takva. Ljudsko srce je stepen ljudskog duha i duše koji se nalazi iznad stepena razuma i ono ima mnogo sposobnosti i mogućnosti, a između ostalih sposobnost percipiranja istina, kao što možemo vidjeti u kur’anskom ajetu.

Zar oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate?[2]

Ljudsko srce, također, ima sposobnost prihvatanja vjerovanja i sklonosti ka istinama, kao što stoji u vezi s vjernicima u ajetu:

Njima je On u srca vjerovanje usadio.[3]

Pored toga, srce ima sposobnost poticanja na vršenje određenih djela i obreda:

Eto toliko! Pa ko veliča Allahova obilježja – to je znak čestitosti srca.[4]

Prema tome, čovjekovo srce je simbol njegovog istinskog lica i njegovog dobra i zla, a Bog će s ljudima svoditi račune na temelju njihovih srca:

Ali će vas kazniti za ono što su srca vaša učinila.[5]

Iz izrečenog je jasno da je ljudska čestitost plod zdravlja i ispravnosti srca, a nevaljalost plod odsustva zdravlja i ispravnosti srca, što se u Kur’anu naziva bolest srca ili grubost srca.

Zdravlje srca nasuprot bolesti i grubosti srca

Zdravlje srca podrazumijeva da duša bude čista od zastranjenja u vjerovanju, moralne zaprljanosti i unutrašnjih oštećenja,[6] a u Kur’anu se na dva mjesta jasno govori o tome.

Bolest srca podrazumijeva unutrašnje bolesti i moralne zaprljanosti[7] i u Kur’anu se spominje više od deset puta.

Grubost srca dolazi u značenju okrutnosti i bezosjećajnosti,[8] a u Kur’anu se spominje oko sedam puta.

Znakovi zdravlja srca

Najvažniji znakovi zdravlja srca su:

1. Vjerovanje u Boga

U znakove zdravlja srca spada istinoljubivost i prihvatanje istine, a Uzvišeni Bog je najjasnija Istina i izvor svih istina. Kao posljedica, osobe koje okrenu leđa iluzijama sujevjerja i praznovjerju mnogoboštva i idolatrije te koje vjeruju u Uzvišenog Boga, nose znak zdravlja i čistote srca. Kao što je Uzvišeni rekao o Ibrahimu, a.s.:

Kad je Gospodaru svome čista srca došao.[9]

2. Poštivanje Poslanika, s.a.v.a.

Osobe koje u prisustvu Božijeg poslanika govore polahko i koje iskazuju poštovanje Božijim evlijama i nebeskim predvodnicima jesu osobe čije je srce Bog iskušao bogobojaznošću i koje su zdravlje i čistotu srca potvrdile, kao što stoji u Kur’anu:

One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti.[10]

3. Prijemčivost za savjete

Jedan od znakova zdravlja srca jeste prijemčivost za savjete i uzimanje pouke, kako je Bog rekao nakon uništavanja moćnih naroda:

U tome je, zaista, pouka za onoga ko srce (razum) ima.[11]

4. Poštivanje Božijih propisa

Među znakove zdravlja i ispravnosti srca spada i kretanje u smjeru izvršavanja pohvalnih djela i poštivanje Božijih propisa, kao što stoji u Kur’anu:

Eto toliko! Pa ko veliča Allahova obilježja – to je znak čestitosti srca.[12]

Učinci posjedovanja zdravog srca

Kao što je istaknuto, zdravo srce je dragocjena posuda za prihvatanje svih istina i središte puno svjetlosti koje vodi prema svim dobrima i – kao što smo na početku predavanja ukazali – “zdravlje srca” je jedina vrijednost potrebna za ulazak u vječiti Džennet, jer na Sudnjem danu neće biti koristi ni od kakvih materijalnih dobara i znakova dunjalučke moći.

Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, osim onom ko Allahu srca čista dođe. A Džennet će se čestitima približiti.[13]

Nasuprot tome, Džehennem je stvoren za osobe koje se ne koriste svojim srcem i koje provode život u nemaru i zabludi:

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca (pameti) imaju – a njima ne shvataju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.[14]

Da bismo se spasili ovako nesretnog završetka, ukratko ćemo se posvetiti tumačenju “grubosti srca” i njegovim znakovima.

Nastanak grubosti srca

Za nastanak grubosti ljudskog srca postoji jako mnogo činilaca, a ovdje ćemo se zadovoljiti pojašnjavanjem njih četiriju, služeći se kur’anskim ajetima:

1. Odsustvo korištenja srca

Uzvišeni Bog je na početku u nutrinu svih ljudi stavio zdravo i čisto srce, ali neki ljudi ovu bogomdanu blagodat ne upotrebljavaju na ispravan način, kao što se ističe u Kur’anu:

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju.[15]

Posljedica činjenice da se srce i svijest ne koriste jeste unutrašnje sljepilo, kao što možemo pročitati u ajetu:

Ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.[16]

2. Uprljanost grijesima

Činjenje grijeha i zaprljanost različitim greškama pojačava unutrašnje sljepilo i uklanja svjetlo srca, kao što kaže Uzvišeni:

A nije tako! Već je ono što su radili srca njihova pomutilo.[17]

Prema tome, osobe koje istrajavaju u činjenju grijeha i koje izbjegavaju prihvatanje istine bit će zahvaćene grubošću srca, kao što možemo u Kur’anu pročitati o Izraelćanima:

Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa.[18]

3. Kršenje zavjeta Bogu

Među činioce nastanka grubosti srca spada i kršenje zavjeta Bogu i okretanje leđa Božijim zapovijedima kao što su namaz, davanje zekata itd, kao što u Kur’anu o tome možemo pročitati u vezi sa Izraelćanima:

Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili.[19]

4. Licemjerje i dvoličnost

Licemjerje i dvoličnost, također, spadaju u bolesti srca i činioce koji povećavaju ovu bolest. Upravo zbog toga, Bog o dvoličnjacima kaže:

Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava.[20]

Znakovi grubosti srca

1. Tvrdoglavost u pogledu istine

Ljudi koji imaju zdravo srce uzimaju pouku i iz najmanjih nesretnih događaja, dok oni koji su zahvaćeni grubošću srca čak i u vrijeme spuštanja Božije kazne istrajavaju u svom nevjerovanju, kao što možemo vidjeti u Kur’anu:

Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su postala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.[21]

2. Nemar prema sjećanju na Boga

Kada pojedinci koji imaju zdravo i čisto srce vide Božije ajete i tragove Njegovog veličanstva, još više Ga spominju i bivaju upućeni, a oni koji su zahvaćeni grubošću srca nemarni su prema spominjanju Boga i nalaze se u otvorenoj zabludi, kao što možemo pročitati u Kur’anu:

Teško onima čija su srca otvrdnula, pa se Boga ne sjećaju, oni su u pravoj zabludi![22]

3. Slijeđenje šejtana

Sljedeći znak grubosti srca jeste slijeđenje šejtana.[23] Kao što je znak grješnosti srca odbijanje svjedočenja,[24] znak pečaćenja srca je nepromišljanje o Kur’anu.[25]

Pokajanje radi povratka zdravlja i čistote srca

Kao što je rečeno, grubost srca je posljedica okaljanosti grijesima i okretanja leđa Bogu i nebeskim predvodnicima. Najmanji grijeh i prva zavjera protiv Poslanika, s.a.v.a., predstavljaju početak zastranjenja srca, a put popravljanja i ozdravljenja srca jeste pokajanje, kao što u Kur’anu možemo pročitati u vezi s dvjema Poslanikovim suprugama:[26]

Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, ta – vaša su srca zastranila.[27]

Sažetak predavanja

– Zdravlje srca podrazumijeva da duša bude čista od zastranjenja u vjerovanju, moralne zaprljanosti i unutrašnjih oštećenja, što predstavlja još jednu od odlika čestitih ljudi.

– Najvažniji znakovi zdravlja i ispravnosti srca su vjera u Boga, iskazivanje poštovanja Poslaniku, s.a.v.a., prihvatanje savjeta i poštivanje Božijih propisa.

– Bolest i grubost srca, kao suprotnost zdravlju i ispravnosti srca, jesu posljedica izostanka ispravnog korištenja srca, zaprljanosti grijesima te kršenja zavjeta s Bogom.

– Najvažniji znakovi grubosti srca su tvrdoglavost pred istinom i nemar prema sjećanju na Boga.

– Najbolji način liječenja grubosti srca jeste pokajanje Bogu.

 

Izvor: Vrline čestitih u Kur’anu, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2012, str. 23-31.

[1] Eš-Šuara, 88-90.

[2] El-Hadždž, 46.

[3] El-Mudžadele, 22.

[4] El-Hadždž, 32. 

[5] El-Bekare, 225.

[6] Vidi: El-Mufredat; Kamuse Kur’an, sv. 3, str. 296; Mizan, sv. 17, str. 148.

[7] Vidi: Kamuse Kur’an, sv. 2, str. 250.

[8] Vidi: El-Mufredat; Kamuse Kur’an, sv. 6, str. 8.

[9] Es-Saffat, 84. Vidi: Mizan, Bejrut, sv. 17, str. 148. Ovi ajeti govore o kakvoći izražavanja vjerovanja Ibrahima, a.s., i nipošto ne ukazuju na nepostojanje vjerovanja kod njega prije ovog događaja, već ukazuju na čistotu i zdravlje njegovog srca i urođeni monoteizam.

[10] El-Hudžurat, 3.

[11] Kaf, 37.

[12] El-Hadždž, 32.

[13] Eš-Šuara, 88-90.

[14] El-Araf, 179.

[15] El-Hadždž, 46.

[16] El-Hadždž, 46.

[17] El-Mutaffifin, 14. Mizan, sv. 20, str. 259.

[18] El-Bekare, 47. Mizan, sv. 1, str. 202.

[19] El-Ma’ide, 13. 

[20] El-Bekare, 10.

[21] El-En'am, 13.

[22] Ez-Zumer, 22.

[23] El-Hadždž, 53.

[24] El-Bekare, 283.

[25] Muhammed, 24. 

[26] Misli se na Aišu i Hafsu. Vidi: Mizan, Bejrut, sv. 19, str. 346.

[27] Et-Tahrim, 4.

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 41 puta

Magazin Ašk