ponedjeljak, 14 Septembar 2020 19:16

Čestiti ljudi i brak


Bog nam u Kur’anu skreće pažnju na pitanje braka i supružništva, a istovremeno dok supruge opisuje kao Svoje znakove, poziva na razmišljanje o ovoj temi:

وَمِنْ آياَتهِِ أنَْ خَلقََ لكَُم مِّنْ أنَفُسِكُمْ أزَْوَاجًا لتِّسَْكُنُوا إِلَهَْا وجََعَلَ بيَنَْكُم مَّودََّةً وَرحََْةً إِنَّ فِ ذَلكَِ لَياَتٍ لقَِّوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.[1]

Kao što je i jasno, ono na šta se u ovom ajetu ukazuje jeste da brak i biranje bračnog saputnika čovjeku donose mir, jer je to jedini ispravan način zadovoljavanja emocionalnih i nagonskih potreba te osiguravanja i podjele rada i životnih poslova. Pritom, veoma je važno da ne pogriješimo prilikom biranja bračnog saputnika i da ne izaberemo neprikladnu osobu, kako bismo mogli nakon zasnivanja porodice sačuvati njene temelje i spriječiti njeno raspadanje. Prema tome, poznavanje kriterija za izbor supružnika, činilaca učvršćivanja porodice i uzroka propadanja porodičnog poretka neophodno je za zasnivanje zdravog i uspješnog života. Čestiti ljudi kada je riječ o braku i osnivanju porodice obraćaju pažnju na ovu važnu okolnost i nastoje da svoje živote izgrade na Božijim načelima i kriterijima.

U ovom predavanju ćemo, oslanjajući se na kur’anske ajete, analizirati sljedeća tri pitanja:

Prva rasprava: Kriteriji izbora supružnika

Vjernici u okrilju islamskih učenja u svim svojim izborima promišljaju na razini višoj od materijalnih i instinktivnih kriterija. Naprimjer, kada je riječ o braku, prije nego da razmišljaju o zadovoljavanju instinktivnih nagona, oni na brak gledaju kao na sredstvo postizanja sreće i savršenstva. Posljedica takvog pristupa je da kod njih kriteriji kao što su iman, čednost i podobnost imaju prednost u odnosu na vanjske, materijalne, etničke i rasne osobine. Po Kur’anu, osnovni kriteriji su: vjerovanje u jednog Boga te čednost i klonjenje grijeha.

1. Vjerovanje u Boga i klonjenje mnogoboštva i dvoličnosti

Vjera u jednoga Boga i kretanje putem tevhida predstavlja jedini put upute i sreće za ljude, a nasuprot tome širk (mnogoboštvo) i nifak (licemjerje) predstavljaju uzroke svih vrsta grijeha i prljavština. Stoga, Uzvišeni Bog u Kur’anu skreće pažnju na potrebu da se prilikom izbora bračnog saputnika obrati pažnja na ovu istinu:

وَلَ تنَكِحُواْ المُْشِْكَتِ حَتَّ يؤُْمِنَّ وَلمََةٌ مُّؤْمِنَةٌ خَيْرٌ مِّن مُّشِْكَةٍ وَلوَْ أعَْجَبَتكُْمْ وَلَ تنُكِحُواْ المُْشِِكِینَ حَتَّ يؤُْمِنُواْ وَلعََبدٌْ مُّؤْمِنٌ خَيْرٌ مِّن مُّشِْكٍ وَلوَْ أعَْجَبَكُمْ أوُْلَئِكَ يدَْعُونَ إِلَ النَّارِ وَاللهُ يدَْعُوَ إِلَ الْنََّةِ

وَالمَْغْفِرَةِ بإِِذْنهِِ وَیُبیَِّنُ آياَتهِِ للِنَّاسِ لعََلَّهُمْ يَتَذَكَّرُونَ

Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udajite vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.[2]

2. Čistota i klonjenje grijeha

Čestiti ljudi u braku međusobno sklapaju ugovor ljubavi i odanosti, a početkom zajedničkog života vezu temelje na čistoti i zdravlju. Ono što nastavak zajedničkog života dovodi u opasnost i što na budućnost djece baca veo neizvjesnosti i nedoumice jeste okaljanost i nečistota supružnika. Upravo zbog toga, Kur’an o uvjetima sklapanja braka govori sljedeće:

مُصَْناَتٍ غَيْرَ مُسَافِحَاتٍ وَلَ مُتَّخِذَاتِ أخَْدَانٍ

Kada su čedne, i kada javno ne čine blud, i kada tajno ne žive s ljubavnicima.[3]

U islamu suživot sa čestitim osoba ima izuzetnu važnost, čak do te mjere da je Bog Svojom naredbom[4] nečasne osobe prepustio njima samima, a preporučio da čisti međusobno sklapaju brakove:

الخْبَِيثاَتُ للِخَْبِيثِینَ وَالخْبَِيثُونَ للِخَْبِيثاَتِ وَالطَّيِّباَتُ للِطَّيِّبِینَ وَالطَّيِّبوُنَ للِطَّيِّباَتِ

Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene.[5]

I kao uvjet, jasno se poručuje da se brak ne sklapa sa osobama koje su počinile blud ili imaju skrivenog ljubavnika.

مُصَْناَتٍ غَيْرَ مُسَافِحَاتٍ وَلَ مُتَّخِذَاتِ أخَْدَانٍ

Kada su čedne, i kada javno ne čine blud, i kada tajno ne žive s ljubavnicima.[6]

Pobožni i čestiti supružnici predstavljaju pogodnu pretpostavku za razvoj i odgoj dobre djece, dok se od nečistih osoba može očekivati samo loše, izuzev u rijetkim slučajevima, i to je univerzalno načelo koje vlada u prirodi. Uzvišeni Bog kaže: وَالَْلَدُ الطَّيِّبُ يَْرُجُ نَبَاتهُُ بإِِذْنِ رَبِّهِ وَالَِّى خَبُثَ لَ يَْرُجُ إِلَّ نكَِدًا

U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek neznatno.[7]

Druga rasprava: Činioci učvršćivanja porodične zajednice

Valjanost članova porodice i čvrstina porodične zajednice imaju za posljedicu zdravlje i snagu društva, kao što pokvarenost članova porodice i slabost porodične zajednice imaju za posljedicu slabost i nemoć društva u rješavanju teškoća. Upravo zbog toga, u islamu se uz naglašavanje biranja odgovarajućeg bračnog druga mnogo govori i o činiocima učvršćivanja porodične zajednice nakon sklapanja braka. U nastavku ćemo navesti neke od takvih ajeta.

1.Čuvanje tajni i časti

Čestiti supružnici međusobnim zadovoljavanjem emocionalnih i nagonskih potreba ostaju izvan dometa pokvarenosti i grijeha. Oni čuvaju čast jedni drugima i neotkrivanjem

 

međusobnih mahana jedni druge uljepšavaju, a čuvanjem tajni učvršćuju temelje porodice, tako da zlobnici nemaju prilike da ubace razdor i neslaganje među njih. Sve ove koristi i druge blagodati sadržane su u sljedećoj kur’anskoj rečenici:

هُنَّ لَِاسٌ لكَُّمْ وَأنَتُمْ لَِاسٌ لهَُّنَّ

One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.[8]

2.Lijepo ophođenje i lijep život

Lijepo ophođenje sa ljudima je znak čovjekove čiste prirode i uvažavanja ljudskih prava. U ovom smislu, dobročinstvo prema bračnom drugu ljudskom životu daje neku posebnu radost i svježinu te čovjeka prožima spokojem i snagom. Odraz toga se može primijetiti u lijepom ponašanju djece prema roditeljima i to se ubraja u najvažnije činioce učvršćivanja porodične zajednice, što za posljedicu ima društveni mir. Upravo zbog toga Bog kaže: وعََشُِوهُنَّ باِلمَْعْرُوفِ

S njima se lijepo ophodite!9

Budući da razdvajanje i propadanje porodične zajednice donosi nenadoknadivu štetu za društvo i budućnost djece, u Kur’anu se obećava da trpljenje nedaća predstavlja pretpostavku za spuštanje velikog dobra i blagoslova od Boga:

فَإِن كَرهْتُمُوهُنَّ فَعَسَ أنَ تكَْرَهُواْ شَيئْاً وَيَعَْلَ اللهُ فِيهِ خَيْرًا كَثِيرًا

A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.[9]

Jedan od znakova lijepog ophođenja jeste osiguravanje životnih potrepština u uobičajenoj i odgovarajućoj mjeri, kao što Uzvišeni Bog kaže u Kur’anu:

وعََ المَْوْلوُدِ لَُ رِزْقُهُنَّ وَكِسْوَتُهُنَّ باِلمَْعْرُوفِ

Otac djeteta[10] je dužan da ih lijepo hrani i odijeva.[11]

Naravno, u zadovoljavanju potreba porodice treba izbjeći pretjerivanje i ono treba biti u granicama mogućnosti muškarca, tako da ne potiče od haram i nedozvoljenih poslova, kao što se vidi iz nastavka ajeta: لَ تكَُلَّفُ نَفْسٌ إِلَّ وسُْعَهَا

Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih.

3. Skrbništvo muškarca

U islamskoj kulturi osiguravanje životnih potrepština je obaveza muškarca. S obzirom da se uz svaku “obavezu” potvrđuje neko “pravo”,[12] vođenje porodice je prepušteno muškarcu. Osim što su fizičke i duhovne odlike muškarca prikladne za skrb o porodici, one predstavljaju jedan od najvažnijih činilaca učvršćivanja porodičnog poretka:

الرِّجَاَلُ قَوَّامُونَ عََ النسَِّاءِ بمَِا فَضَّلَ اللهُ بَعْضَهُمْ عََ بَعْضٍ وَبمَِا أنَفَقُواْ مِنْ أمْوَالهِِمْ

Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.[13]

Treća rasprava: Pretpostavke za raspad porodične zajednice

Raspad porodične zajednice dolazi kao posljedica pohlepe, skrnavljenja svetosti i zaprljanosti haramima. Čestiti ljudi čine sve da budu što dalje od ovih ružnih pojava. U časnom Kur’anu je navedeno mnogo zapovijedi i preporuka koje se odnose na udaljavanje i izbjegavanje ovih pošasti, od kojih ćemo neke spomenuti u nastavku:

1. Vođenje brige o tuđoj sreći

Gledanje u tuđe bogatstvo, u tuđe živote i u uživanje ljudi posvećenih Ovom svijetu raspaljuje plamen zavisti, pohlepe i požude u ljudskim srcima, a njihove živote vuče u vatru i čovjeku uskraćuje sreću i na Ovom i na Onom svijetu. Upravo zbog toga Bog kaže:

وَلَ تَمُدَّنَّ عَينْيَكَْ إِلَ مََا مَتَّعْناَ بهِِ أزَْوَاجًا مِّنهُْمْ زهَْرَةَ الْيََاةِ الدُّنيَا لِنفْتِنَهُمْ فِيهِ وَرِزْقُ رَبِّكَ خَيْرٌ وَأبْق

I nikako ne gledaj dugo ljepote Ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.[14]

2. Činjenje ružnih djela i raskalašenost

Zadovoljavanje nagonskih potreba na ružan i nedopušten način ima za posljedicu nastanak različitih vrsta fizičkih i psihičkih oboljenja, kao i nenadoknadivih šteta za pojedinca i zajednicu, pored toga što je jedna od najvažnijih prepreka na putu stvaranja toplog porodičnog okrilja. Upravo zbog toga islam savjetuje da se prema suprugama ponaša prikladno – od čega su izuzete pokvarene i raskalašene supruge – kao što stoji u časnom Kur’anu: وَلَ تَعْضُلوُهُنَّ لَِذْهَبُواْ ببَِعْضِ مَا آتيَتُْمُوهُنَّ إِلَّ أنَ يأَتِْینَ بفَِاحِشَةٍ مُّبَينَِّةٍ

I (zabranjuje vam se) da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile.[15]

 

U Kur’anu se muškarcima preporučuje da budu čestiti i da se čuvaju bluda, kako bi se uspostavila ispravna i čista porodična zajednica, kao što možemo u Kur’anu pročitati o tome:

وَأحُِلَّ لكَُم مَّا وَرَاءَ ذَلِكُمْ أنَ تبَتَْغُواْ بأِمَْوَالِكُم مُّصِْنِینَ غَيْرَ مسافحین

A ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite.[16]



[1] Er-Rum, 21.

[2] El-Bekare, 221.

[3] En-Nisa’, 25. Isti uvjet važi i za muškarce. Vidi: En-Nisa’, 5.

[4] Načinite istraživanje tako što ćete iz 3. i 26. ajeta sure En-Nur izvući vjerski propis. (Vidi: Mizan, sv. 15, str. 81 i 97; Nemune, sv. 14, str. 422).

[5] En-Nur, 26.

[6] En-Nisa’, 25. Isto važi i za muškarce. Vidi: El-Ma’ide, 5.

[7] El-Araf, 58.

[8] El-Bekare, 187. Mizan, sv. 2, str. 45; Nemune, sv. 1, str. 650. 9 En-Nisa’, 19.

[9] , 19. Nemune, sv. 3, str. 320.

[10] Ova rečenica dolazi radi podsticanja osjećanja kod oca i pojašnjenja njegovih obaveza. (Nemune, sv. 2, str. 133).

[11] El-Bekare, 233.

[12] Nemune, sv. 2, str. 110.

[13] , 34.

[14] Ta-Ha, 131. Mizan, sv. 14, str. 238; Nemune, sv. 13, str. 341.

[15] , 19. Nemune, sv. 3, str. 320.

[16] En-Nisa’, 24. Nemune, sv. 3, str. 334. Ovu raspravu moguće je nastaviti aktualiziranjem tema kao što su odbijanje poslušnosti i sukob (Vidi: En-Nisa’, 30. i 128.), zatim sujevjerje, sihr i magija (Vidi: El-Bekare, 102), ružno mišljenje itd.

Izvor: Vrline čestitih u Kur’anu, urednik Munib Maglajlić ; s perzijskog preveo Sedad Dizdarević. – Sarajevo : Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 21 puta

Magazin Ašk