nedjelja, 16 Mart 2014 08:57

Priča o lovcu

hadži Mujaga Merhemić


(Prema reinterpretaciji hadži hafiza Halid-ef. Hadžimulića, koji je revnosno bilježio dersove kod hadži Mujage. Ovo poglavlje je iz VI sveska Mesnevije, bejtovi 435-466.)

وَمَا هَـٰذِهِ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا إِلَّا لَهْوٌ وَلَعِبٌ ۚ وَإِنَّ الدَّارَ الْآخِرَةَ لَهِيَ الْحَيَوَانُ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ

Ovaj ajeti-kerim, koji smo proučili, nalazi se pri kraju sure Ankebut, u 21. džuzu Kur’an-i azimuššana. U ove tri rečenice, od kojih se sastoji ajet, Allah, dž.š., nas opominje, da se ne bismo zanijeli dunjalukom, pa zaboravili na Ahiret. I kaže nam ovako:

Ovaj dunjalučki život, nije ništa drugo, nego zabava i igra! A život na Ahiretu, na drugom svijetu, to je pravi život! /Jer, ovaj život, na dunjaluku, je kratak i prolazan, a budući život je vječan./

Samo, kad biše ljudi to znali!  /Ali ne znaju i ne shvataju./

Eto, u ovom smislu, po sadržaju ovog ajeta, kretat će se i ovaj naš noćašnji ders iz Mesnevije. Ovaj ders, koji ćemo noćas ponoviti, održao nam je hadži Mujaga 10. novembra 1955. god. Teško je dočarati način hadži Mujaginog kazivanja,  jer je to bila karakteristika njegovog dersa. Tim specijalnim načinom kazivanja, sa starinskim izrazima, koji su bili bliski našem srcu, hadži Mujaga je osvajao slušaoce. Ali, nadamo se, da će nam ova hikaja, koju ćemo sada prevesti, bar donekle približiti onu atmosferu, koja je nekad vladala u hadži Mujaginoj odaji, kad je on, za svojom malom peštahtom, kazivao dersove iz Mesnevije.

Predmet dersa je jedna hikaja iz VI sveska Mesnevije. Naslov toga poglavlja je malo duži, i glasi ovako:

Priča o lovcu, koji se je umotao u travu, a na glavu stavio (poput kape) struk cvijeća – ruža i lala – i tako se prikrio i kamuflirao, da bi obmanuo ptice i navukao ih u zamku.

Tema, koju obrađuje ova hikaja jeste, iskrena tevba.Ta tema, popraćena je sa nekoliko lijepih nasihata i slikovitih primjera. Prvi dio ove hikaje, koji ćemo mi sada prevesti, ima 32 bejta.

Evo kako hz. Mevlana započinje tu hikaju:

1. bejt:

Doletje jedna ptica, na jednu pustu poljanu,

I opazi, kako je tu postavljena zamka, za lov na ptice.

2. bejt:

Nekoliko zrna, kao mamac, bilo je stavljeno na zemlju;

A lovac, koji je tu zamku postavio, sakrio se u zasjedi!

3. bejt:

Umotao se lovac u travu i lišće, očekujući,

Ne bi li naletjela koja naivna ptičica, i pala u tu zamku.

4. bejt:

I zaista, naletje tuda jedna ptica,

Pa, iz radoznalosti, poče oblijetati i trčkarati oko te zasjede.

Komentar:

Ali, ova ptičica nije bila naivna. Ona je bila mudra i pametna. Ona je naslutila, da se tu krije nekakva zamka. Pošto je dobro ispitala teren, uvjerila se u to: opazila je čovjeka u zasjedi!

5. bejt:

(Ostajući na rastojanju, da je čovjek ne bi mogao dohvatiti i uloviti,

ptica pribere svu snagu, pa se odvaži i upita ga):

Ko si ti, što si se u to zelenilo umotao?

Šta tražiš u ovoj bezvodnoj pustinji, u ovoj divljini?

Pouka iz ovih nekoliko bejtova:

Obično se opasnost krije u onim stvarima, koje nas privlače svojom spoljašnjošću. To su zamke, koje mi ne vidimo. A zamke su skoro svuda postavljene, na našem životnom putu. Latet anguis in herba! (Zmija se krije u travi!), tako kažu stari Rimljani.

I ovaj lovac, koji se je sakrio u travi, pokušao je da se posluži varkom, da bi došao do plijena. Ali, pošto je otkriven, on mijenja taktiku. On se sad pretvara da je dobar, i da se je povukao u samoću, pobjegavši od hrđavih ljudi!

Ovo je samo jedan primjer pokvarenog i podlog čovjeka, koji, pod plaštom pobožnosti, krije svoje hrđave namjere. Ne treba zaboraviti, da je čovjek – najopasnija zvijer! Nikada i nikome, ne može se slijepo vjerovati. Valja čovjeka proučiti i upoznati!

Da se mi vratimo našoj hikaji!

Lovac odgovara ptici, kad ga je ona upitala: Ko si ti?

6. bejt:

Ja sam jedan pobožni čovjek, koji se je odvojio

od svijeta i povukao u samoću, kaže lovac.

Meni je lijepo na ovom mjestu,

i dosta mi je ovo malo trave i lišća, što ga ima oko mene!

7. bejt:

Ja sam odabrao zuhd i takvaluk, kaže lovac.

Povukao sam se u samoću i prihvatio za Din!

Jer, već vidim, da je edžel preda mnom!

/Približio se kraj života, valja putovati!/

8. bejt:

Smrt mojih bližnjih, mojih komšija i prijatelja, bila mi je

dobar vaščija

/Tj. dala mi je dovoljno savjeta i opomena./

Ti udarci, srušili su moje planove,

razorili moju trgovinu i moj dućan!

/Drugim riječima: šta vrijedi više trgovati i zarađivati,

kad svakog časa dolazi udarac iza udarca./

Komentar:

U prvom polustihu ovog bejta: Smrt mojih bližnjih, dala mi je dobru lekciju, hz. Mevlana aludira na hadisi-šerif: Mevtul džari kefa bike vaizan – Smrt tvoga komšije, dovoljna je, da te pouči i opomene!

Danas je pokucala na njegova vrata, sutra će pokucati na tvoja!

Dalje, nastavlja svoju ispovijest onaj lovac, a ptica ga sluša.

9. bejt:

Kad se najposlije moram zatvoriti u kabur i ostati sam,

onda smatram da je bolje, još za ranije,

prekinuti druženje sa svijetom!

/Jer nema koristi od tog druženja!/

10. bejt:

Kad se na koncu moram okrenuti zemlji i leći u mezar,

onda je bolje, da još sada, okrenem lice svome Rabbu,

Jedinom Gospodaru svijeta.

/Jer se na koncu moramo svi Njemu vratiti!/

11. bejt:

E moj sinko, kaže lovac ptici,

kad najposlije valja usta zatvoriti i zanijemiti,

Onda je bolje, da ih sad, kad još mogu govoriti, manje otvaram!

/Tj. da što manje govorim, a što više šutim!/

Tako kaže ovaj lovac ptici, objašnjavajući joj, zašto se je povukao u samoću i sakrio u travu.

Ovaj dijalog, između ptice i lovca, koristi Hazreti Mevlana, da nam uputi nekoliko iskrenih savjeta. Pa kaže dalje:

12. bejt:

O ti čovječe, koji si naučio oblačiti

zlatom vezeno odijelo i nositi o pasu ćemer,

Imaj na umu, da će tvoja posljednja odjeća

biti – nešiveni ogrtač! /tj. ćefini/

13. bejt:

Na koncu nam valja lice okrenuti zemlji,

/tj. valja leći u zemlju/, iz koje smo i ponikli!

Zašto onda da srce vežemo za ove

lakoumne, nevjerne i nepouzdane ljude?

Ukratko: Postali smo od zemlje, opet se vraćamo zemlji.

Komentar:

Ovim bejtom, pjesnik aludira na jedan ajet u suri Ta-ha. Kaže Allah, dž.š., u ovom ajetu: Esteizu Billahi: Stvorio sam vas od zemlje, u zemlju ću vas vratiti, i iz nje ću vas opet izvaditi, jednom drugom prilikom. /Tj. na dan proživljenja poslije smrti, kad osvane Sudnji dan/

Dalje, kaže Hazreti Mevlana, upućujući nam savjete i ukazujući na naše nedostatke i propuste:

14. bejt:

Naši djedovi, očevi, djeca i rođaci

– to su bića za koja smo mi srce vezali.

To su elementi, koji nas okružuju i u čijem

se društvu mi ugodno osjećamo.

Komentar:

Ali, ti elementi, ti članovi naše porodice, su kasnije došli u naše društvo. A naša stara akreba, naši rođaci od praiskona, to su ona poznata četiri elementa, od kojih je sastavljeno naše tijelo: voda, zemlja, zrak i vatra.

Napomena:

Prema starinskom poimanju i učenju, od ta četiri elementa izgrađeno je naše tijelo. Ta četiri elementa zovu se arapski: Anasiri-erbe’a. Sa ovim terminom, često se susrećemo kod orijentalnih klasika.

Pa kaže dalje Hazreti Mevlana za ta četiri elementa:

15. bejt:

Godinama i godinama, ovo naše tijelo,

družilo se i bilo blisko sa ta četiri elementa!

Komentar:

Prema tome, stari, iskonski rođaci našeg tijela, su ti elementi, od kojih je ono sastavljeno.

Sada dolaze malo teži, misaoni bejtovi, u kojima se ogleda filozofija misticizma. To je rasprava o duši. Razmatranje njene suštine. A to je česta tema u Mesneviji.

16. bejt:

Duša čovječija /ruh/, sadrži

u sebi dva važna faktora: nefs i akl.

Nefs je život, akl – pamet.

Komentar:

Život i pamet, to su dva osnovna elementa, koji sačinjavaju dušu. To su darovi, koje duša, svojim dolaskom, unosi u naše tijelo. U toku života, tj. u toku boravka duše u ovom našem tijelu, razvijaju se u nama i druge sposobnosti, kao što je dar govora, osjećaj, bistrina, memorija itd. Sve su to elementi vezani za dušu. Ali duša, boraveći u tijelu, udalji se od svoga izvora, pa zaboravi na svoje porijeklo i svoj zavičaj. Zaboravi na svijet duša, iz kojeg je potekla, i u koji se opet mora vratiti.

Da to malo bolje objasnimo. Znamo, da je u toku ovozemnog života, duša prisiljena, da boravi u ovom našem tijelu. To je njeno zatočeništvo, njen zatvor. Ona je lišena slobode. Ona je stiješnjena u našem grudnom košu, kao ptica u kafezu. Ne može da poleti, jer joj ne daju rešetke!

Za to vrijeme, tj. za vrijeme boravka u našem tijelu, duša je okružena sa novim elementima, od kojih se sastoji naše tijelo. To su ova već pomenuta četiri elementa.

Premda ti elementi nisu njoj srodni, ipak se ona, tokom vremena, obikne u toj novoj sredini, pa zaboravi na svoj zavičaj – na svijet duša – i na one svoje prave rođake, tj. na svoje srodne elemente.

Kratko rečeno: zanese je Dunjaluk, pa zaboravi na Ahiret!

Zato kaže hz. Mevlana u drugom polustihu ovog bejta:

Duša, ponekad zaboravi na izvor,

iz kojeg je potekla, na zavičaj,

u koji joj se valja opet vratiti!

Ovih nekoliko riječi o duši, bilo je potrebno iznijeti, da bismo razumjeli ovaj bejt, u kojem se Hazreti Mevlana digao visoko, u sfere apstrakcije.

Pošto se tako duša ponijela, i zaboravila na sutrašnjicu, stiže joj ukor:

17. i 18. Bejt

Napomena:

Ova su dva bejta u logičnoj vezi, jer sačinjavaju jednu misao, jednu rečenicu, pa ćemo ih zajedno prevesti.

Pošto je duša zanemarila svoju dužnost, zaboravila na svoj amanet – da mora ostati čista i da se ne smije uprljati, dolazi joj opomena i ukor:

Pamet i savjest, kao njeni rođaci,

njeni srodni elementi, opominju dušu,

pa joj kažu: Ej, bi ve fa!

O ti nesigurna i nepouzdana dušo!

Ti si se, izgleda obiknula u tom tijelu,

i zaboravila na svoj zavičaj i na sutrašnjicu!

Drugim riječima:

O ti čovječe, u kojeg je tako malo povjerenja i pouzdanja!

/Jer, duša je sad u nama! To je nama ukor!/

Ti si našao nekoliko jarančića, za ovo pet-šest dana!

/Tj. za ovo kratko vrijeme tvoga boravka na zemlji./

A okrenuo si glavu od starih drugova i prijatelja.

Komentar:

Ovako naša duša, s vremena na vrijeme, dobiva opomene i upozorenja iz jednog nevidljivog svijeta, iz svijeta duša, a od strane jednog Univerzalnog Uma, tj. Svemoćnog i Sveznajućeg Stvoritelja, koji je opominje, preko naše pameti i savjesti, da se probudi iz gafleta, da ostavi lažne prijatelje, a da se vrati svojim starim, pravim dostovima, koji joj dobro žele.

Pouka:

Eto, upravo je takav ovaj današnji, dunjalučki čovjek, koji živi u gafletu, u vrtlogu savremenog života, u obmanama i iluzijama, zaboravljajući na sutrašnjicu i na tešku odgovornost koja ga čeka.

Čovjek, kao da je podjetinjio – tako se ponaša!

On zatvara oči pred stvarnošću i nastoji da priguši glas razuma i savjesti.

Stanje današnjeg čovjeka, liči zaista na stanje jednog djeteta!

Šta radi dijete? Dijete voli da se igra, da provodi vrijeme u zabavi i igri u carstvu snova.

I odrasli ljudi, danas, provode vrijeme u besposlici, u gafletu, obmanjujući sami sebe.

Odrasli ljudi, ustvari su, velika djeca!

Da bi nam prikazao stanje tih ljudi, Hazreti Mevlana iznosi jedan slikovit primjer:

19. bejt:

Premda se djeca, za vrijeme igre,

ugodno osjećaju i uživaju u igri,

tako da je ne bi nikad ostavili,

ipak, kad se primakne mrak,

povlače se sa igrališta i

odlaze kući na konak.

20. bejt:

Jedno malo dijete, skinulo se,

i ostavilo odjeću u kraj, pa se predalo igri.

Ali iznenada, i neopaženo, privuče se jedan kradljivac,

pa zgrabi cipele i kaput, i odnese ih!

/Osta dijete bez odjeće./

21. bejt:

Dijete se toliko zanijelo u igri,

da je zaboravilo na svoje odijelo!

Kad tamo, nema ni kape ni košulje!

/Došao kradljivac, pa odnio!/

22. bejt:

Noć se primakla, igri došao kraj,

a dijete plače: nema šta obući!

Ne smije da ide kući,

jer će ga babo koriti i istući!

Pouka:

I ovaj Dunjaluk je, kao jedna poljana, kao jedno igralište. A ljudi, zagrijani dunjalučkim poslovima, liče na djecu, zanesenu igrom.

Igri se primiče kraj, a ljudi provode vrijeme u gafletu!

Valja ići na konak, /tj. leći u kabur/, a nema odjeće, takvaluka, nema dobrih djela!

Došao lopov, pa nam ukrao odijelo i cipele, i mi ostali i goli i bosi!

Došao šejtan, pa nas odvukao na krivi put, i mi ostavili ibadete: namaz, post, zekjat, sadaku.

Kako da izdržimo hladnu noć, bez tople odjeće?

Zašto smo se toliko zaboravili, pa dozvolili lopovu, da nam se primakne i da nas pokrade?

Na sve ovo, opominje nas Hazreti Mevlana, pa kaže u slijedećem bejtu:

23. bejt:

O ti čovječe, koji si zanesen Dunjalukom,

a zaboravio si na Ahiret!

Zar nisi čuo i slušao kur’anski ajet:

Ovaj dunjalučki život je kao igra i zabava!

Ti si dozvolio, da ti vjetar odnese tvoju odjeću, i sad si ostao bez pomoći i zaštite; stojiš iznenađen, izgubljen i uplašen pred sutrašnjicom koja te čeka.

Komentar:

Smisao bejta je jasan. Kao da nam Hazreti Mevlana kaže:

O čovječe! Imaj na umu, da je ovaj život kratak i da će tako brzo proći, kao što djeci prolazi vrijeme u igri. A ti si se, jadniče, zanio tim životom i ovom dunjalučkom igrom, pa si  zaboravio na svoje odijelo. Tj. zaboravio si na takvaluk, ostavio si namaz i ostale ibadete, pa sada nemaš zaštite! Noć se primakla, valja leći u kabur, a ti nemaš dobrih djela! I sada, uplašen i izgubljen, stojiš pred tom neminovnom sutrašnjicom. Kuda sad?

Da bi nam ukazao na izlaz iz te teške situacije, Hazreti Mevlana daje nam slijedeći savjet:

24. bejt:

Prije nego što padne noć, ti potraži sebi odijelo!

Nemoj gubiti vrijeme u besposlenim razgovorima!

25. bejt:

/Vraća se opet Hazreti Mevlana na dijalog između lovca i ptice./

Kaže lovac ptici:

Ja sam izabrao sebi mjesto

boravka u ovoj pustinji i u ovoj samoći.

Ja sam vidio i uvjerio sam se,

da me svijet potkrada i raznosi moju odjeću.

/Tj. upropasti mi moje slobodno vrijeme, svojim besposlenim razgovorima./

Smisao bejta:

O vi mumini, koji živite u pustinji ovoga svijeta! Pazite da vam lopovi ne pokradu vaš imetak! Tj. pazite, da vas ovi dunjalučki ljudi ne odvedu na krivi put, pa da izgubite svoj kapital - svoj iman!

Pa nam onda Hazreti Mevlana iznosi, kolike štete i gubitke trpimo, lutajući za dunjalukom i za ovim obezglavljenim svijetom:

26. bejt:

Pola života prođe nam u lutanju

za praznim željama, u društvu lažnih prijatelja!

Pola života prođe nam, trpeći bolove i podnoseći udarce,

koji nam dolaze od naših neprijatelja!

27. bejt:

Ovi lažni prijatelji, koji nas okružuju,

upropastiše nas i raznesoše našu odjeću:

Jedan nam odnese džubbe, drugi – ćullah!

A mi, zaneseni dunjalučkom igrom,

baš kao mala djeca, i ne znamo da smo pokradeni,

da smo ostali bez odjeće! /Toliko nas je gaflet poklopio!/

28. bejt:

I gle, najedanput,

primiče se posljednja noć našeg života!

Edžel je tu! Smrt čeka pred vratima! /Vidiš li ti to, čovječe?/

Drugi polustih je na arapskom jeziku. Iz toga vidmo, kako Hazreti Mevlana perfektno vlada arapskim, kao i svojim maternjim, perzijskim jezikom.

Ostavi tu igru, koja te je upropastila!

Ne vraćaj se više u to kolo!

29. bejt:

Pazi! /Pamet u glavu! Trgni se!/

Još ti preostaje jedna jedina šansa, a to je tevba!

/tj. iskreno pokajanje, povratak u krilo vjere./

Uzjaši na tog ata, i stigni onog lopova,

koji ti je ukrao odijelo!

Otmi od tog hrsuza svoje odijelo,

i ne ostavljaj više toga ata /tj. tevbe/.

30. bejt:

At tevbe, to je jedan čudan at!

On će te, za tren oka, iznijeti

iz ovih nizina u nebeske visine!

Komentar:

Ovdje je riječ o iskrenoj tevbi, a to znači: Proći se svih grijeha, i odlučno prihvatiti za din! I ne obazirati se više na krivi put, kojim je čovjek dotle išao! Iskrena tevba – to je najodlučniji korak u pravcu dobra, to je prekretnica u životu čovjeka.

To je posljednja šansa za spas duše!

31. bejt:

Ali toga ata, koji te je spasio

iz dunjalučkih nizina i podigao

u visine – tog ata dobro pazi!

Čuvaj ga od onog lopova,

koji ti je ukrao odijelo!

32. bejt:

Budi na oprezu i pazi, da ti onaj

koji ti je ukrao odijelo, ne ukrade i tog ata!

Pazi dobro toga ata, i stalno bdij nad njim!

Jer, ako ti onaj lopov,

ukrade i tog ata, onda si propao!

Onda nema više nade ni spasa!

Drugim riječima: Ne napuštaj tevbu, ne vraćaj se više na krivi put!

IN-NE NEĐ-MES TU -NE-REM-LES TU-NE-HAB

VAH-JI-HAK-VALLA-HU-A-LEM BIS-SA-VAB

 

 

Izvor: Behar, časopis za kulturu i društvena pitanja, godina XXII, broj 116., Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske PREPOROD, Zagreb, 2013., str. 22-26.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 2137 puta Zadnji put promjenjen nedjelja, 16 Mart 2014 09:16

Magazin Ašk