subota, 14 Februar 2015 19:39

O zahvalnosti

Autor: Ahmed O. Mešić


وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِن كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ

I kad je Gospodar vaš objavio: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.“ (Kur'an, XIV:7.)

452. bejt

Kada čovjek osjeti jedan (duhovni) miris, a ne izrekne Bogu zahvalnost na tome, -

onda taj čovjek poriče Božije blagodati (što mu je dao taj dar da može osjećati miris) i sam je svoj nos upropastio.

Komentar:

Stih je dovoljno jasan, ali treba opet i uvijek naglašavati da na svakom nimetu – svakoj blagodati, koju čovjek osjeća i uživa, treba neizmjerno zahvaljivati Onome koji sve daje, a može i da oduzme, ko ne bude zahvalan.

Dr. Kjefafi: „Kome bude poklonjena spoznaja, a on ostane nezahvalan na tom daru, on je bezosjećajan i nije dostojan da dobije takvu spoznaju.“

453. bejt

Zato budi zahvalan i budi sluga onima koji su zahvalni (svom Velikom Gospodaru)!

Pred njima budi kao mrtav i budi istrajan, stalan i čvrst (u takvom svom ponašanju)!

Komentar:

O čovječe, uvijek budi zahvalan Uzvišenom Allahu na blagodatima kojima te je obdario i budi ponizan u druženju s onima koji su zahvalni pa ćeš tako postići uzvišen položaj i kod tih ljudi i kod Allaha, dželle šanuhu ve amme nevaluhu ve dželle dželaluhu!

Ne treba naglašavati ni posebno ukazivati kako je stih u originalu melodičan, šaštav, jer u sebi ima 7 glasova š.

Dr. Kjefafi: „Zahvalni (kojima treba biti ponizan) jesu oni Allahovi ljudi kojima je suđeno da osjete blagodat duhovne spoznaje i koji su zahvalni svome Gospodaru na tome.“

952. bejt

Tvoj trud i rad jeste tvoja zahvalnost na blagodati snage i sposobnosti (da radiš, s kojom te je obdario Svemogući Allah, dželle šanuhu),

a tvoja tvrdnja da ne treba ništa raditi nego da treba ljenčariti jeste nijekanje te Božije blagodati koju ti je On dao. 

Komentar:

Budući da je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, čovjeku darovao i poklonio um, snagu i potrebne organe za rad, ako čovjek to i koristi, on je onda i zahvalan na tom daru. Inače, ako je gotovan (tenperver), lijenčina i neradnik, onda će on biti kažnjen na obadva svijeta.

Dr. Kjefafi: „Ovdje pjesnik vješto prelazi sa teme tevekkula i rada na temu o prinudi i slobodnoj volji. Rad i trud je zahvalnost na blagodatima i moći s kojima je čovjek obdaren, a nijekanje tih blagodati (ljenčarenjem i neradom) jeste ustvari prinuda, odnosno prinudom se pokušava opravdati ljenčarenje i nerad.“

953. bejt

Tvoja zahvalnost (Bogu, dželle šanuhu) na snazi i sposobnosti (s kojom te je obdario da možeš da radiš i da se trudiš oko svoga uzdržavanja i napredovanja) povećaće tu tvoju snagu,- a tvoje ljenčarenje, vjerujući da ne treba ništa poduzeti ni raditi, izbiće ti iz ruku tu snagu i sposobnost koju ti je Bog, dželle šanuhu, darovao.

Komentar:

Onaj ko se trudi i radi na dobru on je zahvalan Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu, i djelom, a ne samo jezikom i riječima, pa će mu za to Allah, dželle šanuhu, tu snagu još povećati i omogućiti mu da savlada zla koja mu mogu nanijeti njegov nefs i šejtan. Obratno, onaj ko ljenčari i čeka gotovo da mu dođe, on je kufrani ni-met, nezahvalnik na blagodatima i on će biti zarobljenik svojih strasti i prokletog šejtana.

Ovo je u skladu sa sedmim ajetom sure Ibrahim, koje glasi: Le in šekertum le ezidennekum, ve le in kefertum inne azabi le šedidAko vi budete zahvalni ja ću vam povećati (svoje blagodati), a ako ih budete nijekali i nepriznavali, znajte da je moja kazna zaista žestoka!

1555. bejt

Zahvalnost Istinitome Bogu, dželle šanuhu, je obaveza na vratu svakoga (razumnog bića, čovjeka),

a u zahvalnost ne spada svađanje i polemisanje, niti kiselo (smrkunto, neveselo) lice.

Komentar:

I u ovom stihu se nalazi lijepa igra riječima, jer je u prvom stihu napisano „gjerden“ vrat, od toga kod nas djerdan, a u drugom riječ napisana istim harfovima, samo sa drugim načinom čitanja sa značenjem činiti. Ali na stranu igra riječi, nego neka pošovani čitalac dobro promisli o značenju ovog stiha i neka nastoji izvršavati kako treba svoju zahvalnost, a zahvalnost je i namaz i post i zekjat i sve druge šeriatske obaveze, pa ih ne treba činiti preko volje, kisela lica, smrknut i ljutiti, jer to onda nije više zahvalnost, nego kritika, zlovolja itd. Da nas Allah, dželle šanuhu, sačuva od takvih raspoloženja prema Allahovim, dželle šanuhu, odredbama! (Prevodilac.)

Merhum Abidin-paša komentariše: „Pod šukrom, zahvalnošću Allahu, dželle šanuhu, misli se izvršavanje pobožnosti, ibadeta koje je On odredio, iskazivanje i priznavanje svoje robovske odanosti prema Njemu, sjećanje Njegovih nebrojenih blagodati s kojima nas je obdario, nastojanje oko rada dobrih i opštekorisnih djela i koliko je čovjeku moguće trpljenje i savlađivanje srdžbe i ljutnje ako nas snađe kakvo zlo ili neprijatnost u životu. Inače pod pojmom šukr, zahvalnost, ne misli se samo izgovaranje riječi 'Hvala Bogu' i tome slično, a ne izvršavati Njegove odredbe, biti nestrpljiv, nezadovoljan i tako dalje, jer je sve to u suprotnosti sa istinskom zahvalnošću.“

1556. bejt

Kada bi se zahvalnost sastojala od toga da lice bude kiselo, neveselo, smrknuto itd.

onda niko ne bi bio zahvalan, nego bi svako bio kao sirće, kiselog lica.

Komentar:

Ovaj časni stih ruži one koji bez strpljenja odmah plaču čim ih snađe kakva nevolja. Zar ljudi misle da je dovoljno samo ponekada reći riječi zahvalnosti, a pri tome ostati slabog srca i pokisle duše? Ko tako misli i zahvaljuje samo jezikom, a ostaje kiselog lica i nevesele naravi onda su njegove riječi zahvalnosti bez vrijednosti i one su kao sirće koje je najkiselija stvar. Prava zahvalnost je pokazivanje strpljenja, sabura, zadovoljstva i mirnoće u duši, a to se sve može postići punom i neokrnjenom ljubavlju prema Gospodaru, dželle šanuhu, i Njegovom određenju.

1557. bejt

Ako sirćetu treba naći puta (i omogućiti ulaz) u naša pluća, (u našu dušu) onda mu reci: pomiješaj se sa šećerom (ili sa medom), pa postani sirkjengjebin – slatko piće!

Komentar:

Ovdje nije dat nikakav komentar od merhum Abdin-paše, a prevodilac misli da stih treba razumjeti tako da čovjek treba da sa svojim lošim raspoloženjem (koje on ne može izbjeći zbog poteškoća koje ga snalaze u životu) pomiješa i dobra raspoloženja, zadovoljstvo sa životom onakvim kakav je on ustvari, i da na svemu tome bude zahvalan svome Stvoritelju i Gospodaru, jer zna da mu je sve to od Njega dato i došlo, bilo zlo bilo dobro. Ako je zlo onda je to na osnovu čovjekove greške, a ako je dobro onda je Milost Svemogućega Allaha, dželle šanuhu.

Dr. Kjefafi kaže da je sirkjengjebin mješavina sirćeta i meda koja se upotrebljava za liječenje safre, bljedila i žutice.

Nije ovo gatanje po zvijezdama ni po pijesku, niti je san, nego je ovo objava Istine (ili Istinitoga), Allah najbolje zna šta je pravo i ispravno!

(Mesnvija, I džilt, bejtovi 452-453; 952-953; 1555-1557)

 

 

Izvor: ŠEBI ARUS, godišnjak Tarikatskog centra, broj 24/25, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 2006., str. 149-152.

Ocijeni
(8 glasova)
Čitano 1656 puta Zadnji put promjenjen ponedjeljak, 16 Februar 2015 17:06

Magazin Ašk