utorak, 11 Juli 2017 13:34

Hvalospjev Muhammedu, a.s.

Autor: Ahmed Mešić


Druga priča iz prvog kitaba Mesnevije govori o jednom caru koji je želio da uništi vjeru Isa, a.s., a u tome mu je glavni saveznik bio njegov vezir. Cijelu ovu priču Mevlana je ispjevao kako bi na njenom kraju ispjevao i Na't (hvalospjev) Muhammedu, a.s. Poslušajmo ga!

U Indžilu bio je hvalospjev Mustafi,

tom prvaku vjerovjesnika i tom moru čistoće!

Komentar: Ovaj stih bit će razrađen u stihovima koji slijede. Poznato je kod islamskih vjernika da su nebeske knjige koje su objavljene prije islama donosile radosnu vijest o dolasku Muhammeda, a.s., i obavještavale o njegovom poslanstvu. To spominje Kur'ani-kerim (Časni Kur'an). Tako je Allah, dž.š., objavio:

Kada je Isa sin Merjemin rekao: „O Izraelićani, ja sam Allahov poslanik vama, onaj koji potvrđuje ono što je u vašim rukama (Tevrat), i onaj koji donosi radosnu vijest da će doći poslije mene poslanik čije je ime Ahmed.“ Kad im je donio dokaze za to, oni rekoše: „Ovo je očita čarolija.“ (Kur'an, LXI:6)

Tamo je bila spomenuta njegova ljepota i njegov opis,

spomenute su njegove borbe, njegov post i njegova ishrana.

Komentar: Merhum Abidin i ovdje donosi dosta opširan komentar. Na prvom mjestu citira tekst iz Kur'ana u kome se kaže da je u Indžilu bilo navedeno i najavljeno da će doći poslanik po imenu Ahmed. Zatim merhum Abidin izlaže kako je original Indžila izgubljen i izmijenjen, odnosno kako je nastalo nekoliko prepisa te knjige pa su nakon par stoljeća priznate četiri verzije koje su i same međusobno nesaglasne te da je u tim prevodima na grčki jezik navedena riječ koja znači isto što i Ahmed, ali da su ti podaci izostavljeni.

O ovome vidi detaljno u djelu „Biblija, Kur'an i nauka“ od dr. Morisa Bikaja, izdanje Starješinstva IVZ u Sarajevu.

Neki kršćani su, da bi stekli Božije zadovoljstvo,

kada bi prilikom čitanja Indžila došli do tog imena i opisa

ljubili časno ime

i stavljali na čelo taj lijepi njegov opis.

Komentar: Jasno je da će se postići mnogobrojne prednosti i na ovom i na budućem svijetu (duhovne, a ne materijalne prednosti i privilegije) ukoliko se ukazuje poštovanje prema časnim i odabranim osobama kao što su Božiji poslanici.

Zato je ta grupa ljudi bila pošteđena od smutnji

o kojima smo govorili i od straha (koji su drugi preživjeli i doživjeli).

Komentar: Zato što su poštovali Muhammeda, a.s., oni nisu potpali pod utjecaj onog pokvarenog vezira i bili su pošteđeni svađa i borbi koje su opisane u ranijim stihovima Mesnevije.

Oni su bili zaštićeni od zala svojih emira i vezira,

jer su se nalazili pod zaštitom imena Ahmed (alejhis-selam).

Njihov porod se opet namnožio

jer je Ahmedov nur njima bio pomoćnik. On im je bio prijatelj.

Komentar: Čak ni svi islamski vjernici ne poznaju dovoljno veličinu i ugled koji Allahov poslanik Muhammed, a.s., uživa kod Allaha, dž.š., iako svakodnevno izgovaraju: Allahumme salli Muhammedin ve ala ali Muhammed. Zato treba nastojati da se što bolje i detaljnije – koliko je to ljudima uopće moguće – upozna život, rad i poslanstvo Muhammedovo, a.s., a naročito njegov uzvišen položaj kod Svemogućeg Boga, dž.š. To se može postići učenjem i studiranjem Kur'ana, a.š., i zbirke njegovih izreka i postupaka (Buharija, Muslim...).

Druge grupe kršćana

su omalovažavale ime Ahmed.

Komentar: Uz ovaj stih merhum Abidin navodi jednu zgodu iz života Muhammeda, a.s. Jednog dana je Ebu Džehl, jedan od najvećih neprijatelja Muhammeda, a.s., rekao: „O Muhammede, nisam vidio ružnijeg čovjeka od tebe!“ Na to je Božiji Poslanik odgovorio: „O Ebu Džehle, koji pregoniš, prelaziš dozvoljene granice ponašanja! Pravo si rekao!“ U to vrijeme tu se nalazio i hazreti Ebu Bekr Siddik koji je rekao: „O Sunce duhovnog svijeta, o Miljeniče Uzvišenog Allaha! Nisam vidio ljepšeg čovjeka od tebe niti ga mogu vidjeti!“ Ponos svijeta – Muhammed, a.s., opet je odgovorio: „O Ebu Bekre, koji si se oslobodio ništavnog dunjaluka, ispravno si rekao!“ Prisutni ashabi su se iznenadili i začudili ovakvim odgovorima Allahovog Poslanika pa su rekli: „O fahri alem ve nebijji muhterem, kako je moguće da su ispravno rekli i Ebu Džehl i Ebu Bekr, kada su njihove izjave sasvim suprotne jedna drugoj?!“ Božiji Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: „Tome se ne čudite, jer ja sam kao jedno čisto ogledalo pa ko god pogleda mene u tom ogledalu vidi sebe. Prema tome Ebu Bekr, koji je po svojoj vanjštini i po svojim unutarnjim osobinama vrlo lijep, uredan, čist, čestit, pošten, požrtvovan za istinu, on u meni vidi svoju ljepotu. Zato su njegove riječi ispravne. Što se tiče Ebu Džehla, on je po svojoj prirodi ružan čovjek i kad me pogleda, ne vidi mene, nego sebe, svoju ružnoću pa je prema tome i on ispravno rekao.“

Prema tome, ko želi biti lijep, pohvalnog vladanja i ponašanja, treba slijediti put Božijeg Poslanika, a.s., pa će u tome, s Allahovom pomoći, uspjeti. Neka nam Allah, dž.š., u tome pomogne!

Zato su oni bili omalovaženi i poniženi smutnjama,

koje je počinio onaj pokvareni vezir,

pokvaren i u svojoj duši i u svojim postupcima.

Komentar: Jasno je da će takvi ljudi biti poniženi i na budućem svijetu.

Njihova vjera i njihovo pravo (kao nauka) postali su iskrivljeni,

jer su se oslanjali na poslanice, pisma, dekrete

(koje im je podijelio vezir), a koje su davale pogrešna objašnjenja.

Komentar: U tekstu koji prethodi ovom dijelu Mesnevije detaljno je navedeno šta su ta uputstva sadržavala.

Ime Ahmed učinilo je tako veliko prijateljstvo

(onima koji su ga poštovali),

pa treba pomisliti kakav će tek čuvar i pazitelj (čovjeku)

biti njegov nur – svjetlo uzvišene vjere islama.

Komentar: Islamski vjernici i oni koji su spoznali pravu istinu (o Allahu, dž.š., i Muhammedu, a.s.) stalno se sjećaju i spominju to uzvišeno svjetlo (Nuri dželil) i to Sunce koje ne zalazi (Šemsi bi gurub) pa ih to čuva od vršenja nevaljalih djela i potiče na vršenje vjerskih dužnosti, čime stiču nadu da će na budućem svijetu biti spašeni.

Ovdje se može podsjetiti na kur'anski ajet koji govori o tome kako pravi vjernici pođu da učine neko ružno djelo pa se sjete Allaha, dž.š., i onda odustanu od toga. Razlog tome je da je sjećanje i spominjanje Allaha, dž.š., i Muhammeda, a.s., zapravo čovjekov čuvar i pazitelj, da ne bi učinio ružno djelo.

Pa kada je samo ime Ahmed bilo kao jedna utvrđena tvrđava,

kakva li će onda veličanstvena biti zaštita od strane njegova zata –

njegove ličnosti koja je Er-ruhul-emin – Povjerljiva duša.

Komentar: Kada je, dakle, samo njegovo ime bilo u stanju da pruži zaštitu ljudima kao kakva najtvrđa tvrđava, onda je normalno da njegova uzvišena ličnost, njegova vjera islam, budu kudi-kamo veća i bolja zaštita od te tvrđave.

Merhum Abidin-paša je uz ovaj bejt napisao poduži komentar, u kojem pita ko je u stanju i mogućnosti da pobroji sve svijetle osobine Allahovog Poslanika. Nakon svog komentara, u kome čitaoca podsjeća na blagodati koje je donio Muhammed, a.s., s velikom radošću navodi ajete iz Kur'ana, a.š., u kojima govori o visokom položaju Muhammeda, a.s., i vjere islama kod Uzvišenog Allaha, dž.š., što je, pak, neizvodivo sve to ovdje navesti.

Ovom prilikom navest ćemo samo jedan takav ajet kojeg hatibi cijelog svijeta svakog petka sa minbera uče, podsjećajući vjernike na visoki ugled Allahova Poslanika, s.a.v.s. To je 56. ajet sure El-Ahzab koji glasi: Allah i Njegovi meleki zaista donose salavat na Pejgambera. O vjernici, donosite i vi salavat na njega i pozdravljajte ga selamom!

Es-salatu ves-selamu alejke ja Resulallah!

Neka poštovani čitatelj samo pomisli kako i Allah, dž.š., donosi salavat na Vjerovjesnika i neka iz toga izvuče odgovarajući zaključak o veličini, značaju i ugledu Allahova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kod samog Allaha, dž.š.

Poslije toga je onaj krvnički i nepopravljivi šah

zapao u neprilike zbog nesreće koju je izazvao vezir.

Komentar: Normalno je da je loše postupanje moralo donijeti i loše posljedice i slabljenje cjelokupne zajednice.

Iz ove priče i njenog kraja trebamo uzeti pouku. Naime, ljudi su uvijek izloženi raznovrsnim životnim smutnjama kao što su i sljedbenici Isaove vjere bili ugroženi smutnjama pokvarenog vezira. Ovaj ders nam pokazuje kako i gdje trebamo tražiti zaštitu od svih tih smutnji. Oni su je nalazili ljubeći ime Ahmeda Muhammeda kad god bi na njega naišli u Indžilu. Mi ne čitamo i ne moramo čitati Indžil. Mi trebamo učiti Kur'an, jer u njemu imaju imena i Ahmed i Muhammed pa zato trebamo ljubiti, dakle, poštovati Kur'an, a.š., i u njemu tražiti i nalaziti zaštitu od svih, a naročito vjerskih zabluda, jer smo i na tom planu izloženi razornim utjecajima. Zato ja ljubim Kur'an kad god ga uzmem u ruke pa činite to i vi!

 

Izvor: Šebi arus, godišnjak Tarikatskog centra, br. 13, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 1991, str. 74-79.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 193 puta
Više iz kategorije: « Božiji odgovor

Magazin Ašk