ponedjeljak, 24 Juni 2013 07:41

Isaov, a.s., govor iz bešike

hfz. Halid Hadžimulić 


Ovom prilikom vam donosimo par bejtova iz Mesnevije, znamenitog pjesnika Dželaluddina Rumija, uz komentar cijenjenog hadži hafiza Halida Hadžimulića. Ovo što je pred vama samo je isječak iz kraćeg dersa koji se održao 1990. godine u Sarajevu povodom tradicionalnog obilježavanja Šebi Arusa.  

U poglavlju koje slijedi hazreti Mevlana protumačio nam je 62. ajet sure Neml. Ajet govori o tome, kako se Allah, dž.š., odaziva i prima dovu onog Svog roba, koji je u nevolji i koji mu se dovom obrati, tražeći Njegovu pomoć.

Naslov je malo poduži i glasi u cijelosti ovako:  Dženabi-Hakk, (Allah, dž.š.), sve što je dao i stvorio, nebo, zemlju, stvari, događaje, sve je stvorio i dao prema potrebama ovog svijeta. Prema tome, kad čovjeku nešto zatreba, (osobito ako je u nevolji), on se obraća Allahu, dž.š., i u dovi za to zamoli, pa mu Allah, dž.š., dadne ono što želi.

U tom smislu, u Kur'anu, a.š., u suri Neml, ima i ovaj ajet:
Allah je onaj, koji se odaziva nevoljniku i otklanja zlo od njega, kad mu se ovaj obrati.

Prema tome, nevolja, bol i patnja, samo su povod da Allah, dž.š., iskaže svoju dobrotu, milost i plemenitost.

1. bejt:

Onaj nijaz hazreti Merjemin, ona njezina skrušenost i poniznost, a uz to njen bol, što je vrijeđaju, i što je tako ponižena, premda je bila potpuno nevina, - Taj njezin dert, taj unutrašnji bol, bio je uzrokom, pa je njeno dijete, Isa, a.s., progovorio iz bešike.

Komentar:

Da se malo podsjetimo na ovaj događaj i na ovaj trenutak, kad je bila pred porođajem. Znamo da je Isa, a.s., rođen bez oca, jer njegova majka, hazreti Merjema, bila je nevina djevojka, čista kao suza, i nije imala dodira sa muškarcem.

Po Allahovom emeru, po Njegovoj volji i odredbi, došao je melek Džibrili-Emin, pojavio se, iznenada, pred njom u liku jednog odraslog zrelog i savršeno građenog muškarca. Zadahnuo je svojim dahom i ona je od toga zanijela. O tome se govori u suri Merjem, u nekoliko ajeta. Da citiramo samo neke od tih ajeta:

- Kad je Merjema zanijela dijete, ( i vidjela, u kakvom je stanju), povukla se u jedno daleko i zabačeno mjesto.

- Porođajni bolovi dotjerali su je do stabla jedne palme. „Kamo sreće da sam prije umrla (da ovo ne dočekam), i da sam potpuno u zaborav pala!“ - govorila je ona. Ona huda nije znala, što se to s njom dešava! Nije znala, da Allah, dž.š., na taj način, preko njenog djeteta, koje treba da se rodi, izvodi i pokazuje veliku mudžizu!

Dalje se u Kur'anu opisuje ovaj njezin teški hal, ovo teško stanje, koje je ona morala da izdrži, kada se rodilo dijete i kada je trebala da izađe pred svijet sa tim djetetom:

- I dođe ona, sa djetetom u naručju, porodici svojoj, i pojavi se pred svijetom. A ljudi je dočekaše sa riječima prijekora: „Mejrema, ti si učinila nešto strašno, nešto nečuveno!“ Dalje je ljudi kore, pa joj kažu:                                                    

-  O ti, sestro Harunova (o ti djevojko, koja si bila uzor čednosti), tvoj otac nije bio rđav čovjek, niti je tvoja majka bila nevaljalica!

Ona je šutjela, ništa im nije odgovarala, nego je samo prstom pokazala na dijete. Oni na to, čudeći odgovaraju:

-   Kako da razgovaramo sa djetetom u bešici?

Sad se dešava čudo; dijete im iz bešike progovara:

-   Ja sam Allahov rob, kaže dijete. Allah je meni dao Kitab, i učinio me pejgamberom!

-   Allah me je učinio blagoslovljenim, gdje god budem, i naredio mi da klanjam namaz i dajem zekat, dokle god sam živ.Dalje, dijete iz bešike, braneći majku kaže:

-   I (naredio mi je Allah), da majci svojoj dobar budem; Allah neće dozvoliti da ja budem drzak i nepristojan! (On će me od toga čuvati).

Pa onda dijete završava svoje riječi:

-   I neka je mir nada mnom, na dan kada sam se rodio, na dan kada budemo umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!

Ovako je dijete branilo majku i sebe, i pokazalo mudžizu, još u ranom djetinstvu. 

Sve je ovo bio komentar prvog bejta, koji je u ovom poglavlju samo uvod u one visoke misli i mudrosti, koje će se pojaviti u sljedećim bejtovima.

2. bejt:

Posmatrajte samo ovaj drugi bejt, kako ga je hazreti Mevlana skovao! Govor je opet o hazreti Merjemi, koja se tek porodila i pred kojom, u bešici leži dijete.                               

Dio nje, bez nje,
a radi nje, progovorio je!

Pa kaže hazreti Mevlana nama, kao nasihat, kao opomenu i upozorenje:                                

(Čovječe), svaki dio tvoga tjela, ima sposobnost i dar govora,                                                                                                                                                                     i govori ti potajno, skriveno!

Komentar:

Komentator nas ovdje podsjeća na jedan ajet iz sure Ja-sin, gdje se kaže da će na Sudnjem danu, za ljude griješnike, Allah dž.š. reći:

- Danas, Mi smo im usta zapečatili, a njihove ruke će nam govoriti i njihove noge će svjedočiti o onome, što su radili. (Ja-sin, 65.)

3. bejt:

(O ti, čovječe!) Ruke i noge (na Sudnjem danu), svjedočiće protiv tebe!
Pa dokle ćeš se ti, rukama i nogama služiti, da bi išao po krivom putu!

Komentar:

Dokle ćeš ti čovječe, inkjar činiti – Allaha zaboravljati i ne priznavati, a Njegove nimete omaložavati? Dokle ćeš tako nezahvalan biti? Zašto pružaš ruke i noge prema lošim djelima, zašto srljaš u haram?


4. bejt:

 Ako ti nisi dostojan toga govora i objašnjenja,
 govor toga govornika tebe je vidio i zaspao!

Komentar:

Ako ti, čovječe, nisi vrijedan ni dostojan, da čuješ te riječi, i nisi sposoban, ni duhovno pripremljen, da razumiješ ta upozorenja iz toga nijemog svijeta, - imaj bar na umu, da je snaga govora onoga govornika (koji će sutra na Sudnjem danu, progovoriti), tebe vidjela i onda legla i zaspala! (Da se odmori i da sačuva to, što je vidjela i zapamtila).

5. bejt:

a)  Sve što nikne iz zemlje, sve što se rodi i pokaže svoje lice sve je to, na ovaj svijet došlo,                                                                                                                  zbog nekakve potrebe, (i radi nekakvog cilja, kojem ide).

(Ako je to potreba, kakav je razlog postojanja toga, što je niklo iz zemlje i pojavilo se na  njoj!)

b) Da bi onaj, koji nešto traži
    našao ono što traži!

Komentar: 

Ovdje nas komentator podsjeća na hadisi šerif, u kojem hazreti Pejgamber, s.a.v.s., kaže:

- Ko nešto traži, i u tom traženju je ustrajan, naći će ono što traži!


6. bejt:

Dženabi Hak (Allah, dž.š.) ako je već stvorio nebesa,                                                                                                                                                                                  stvorio ih je, radi naše potrebe! 

Komentar:

Stvorio ih je u cilju rješavanja naših problema i otklanjanja naših nevolja. Da bi nam pokazao, kako sve ima svoju svrhu i razlog svoga postojanja, kako je sve vezano jedno s drugim i kako se suprotnosti privlače. Hazreti Mevlana donosi primjere pa kaže:

7. bejt:

Gdje god se pokaže kakva bolest, tamo ide i lijek;
gdje god zavlada siromaštvo i oskudica, tamo se upućuje i hrana i namirnice.

8. bejt:
 
Gdje god se pokaže kakvo teško pitanje, tu je i odgovor!
gdje god ima lađa, tu je i voda!

Pošto je naveo ovih nekoliko primjera, hazreti Mevlana nam sada iznosi jednu svoju misao, koja je karakteristika njegove mudrosti:

9. bejt:

a)  Ne traži vodu, nego ožedni!

(Tj. najprije treba da ožedniš, pa ćeš onda biti prisiljen da tražiš vodu! Jer žeđ izaziva potrebu za vodom!)


b) Kad ti ožedniš,
     provreće voda i ozgo i ozdo!


10. bejt:

Dok se ne rodi djetešce, nježnog glasa,
gdje će poteći mlijeko iz majčinih grudi?

(Tj. ne može mlijeko poteći iz majčinih grudi, dok se za to ne ukaže potreba, rođenjem djeteta!)

11. bejt:

Idi, trči, prema tim brežuljcima i dolinama do kraja,
da ožedniš i da postaneš zalog harareta – žeđi, (u žudnji za vodom)!

12. bejt:

Nakon toga (tj. nakon što osjetiš žeđ i hararet – vrućinu, vatru),                                                                                                                                                        čućeš u zraku, u oblaku, zvuk poput zujanja pčela -  glas grmljevine, (a to je predznak kiše).


13. bejt: 

Tvoja potreba za vodom, (tj. žeđ), nije manja od žeđi biljaka (koje se suše zbog nedostatka vode),
 i ti čovječe, uzimaš vodu, zacrpiš je, i vučeš je, nosiš je, na njivu.

 14. bejt:

 Ti uzimaš vodu i nosiš je na njivu,
 da zaliješ suhe usjeve, povrće i žito – da se osvježe i povrate.

 15. bejt:
       
Za duhovnu sjetvu, čiji su usjevi – đevahir (dragocjenosti),                                                                                                                                                                      oblak Allahovog rahmeta, pun je vode sa vrela Kevser iz Dženneta. 

Komentar:

Pod izrazom đevahir (dragulji), misli se na tajne srca i istine ilmi-gajba (nauke duhovnog svijeta). A pod rječju Kevser misli se na dobra djela, koja će čovjeka dovesti do tog izvora Džennetu.

16. bejt:

a) Strpi se! Budi žedan pa će te, Allah, dž.š., u Džennetu, napojiti onom čistom vodom, koju na                                                                                            Dunjaluku nisi okusio.

b) Kao što se to kaže u ajetu:
Džennetlijama, daće Gospodar njihov, da se napiju čistog pića.

    (Insan, 21.)

 

Zaključak:

Prema tome budi žedan na Dunjaluku, pa ćeš tamo, u Džennetu, uživati slasti čistog napitka, kojim će te tvoj Gospodar, Allah, dž.š., napajati.

 

Izvor: ŠEBI ARUS, Godišnjak Tarikatskog centra, br. 12., Sarajevo, 1990., str. 48-52.

 

Ocijeni
(6 glasova)
Čitano 2584 puta Zadnji put promjenjen nedjelja, 07 Juli 2013 21:54
Više iz kategorije: Plač palme »

Magazin Ašk