utorak, 13 Avgust 2013 17:29

Čovjek u borbi sa nefsom i šejtanom

hfz. Halid Hadžimulić


لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ فِي أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ 

Mi smo stvorili čovjeka u najljepšem obliku. (Sve je pri njemu skladno i savršeno.)

ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ

A onda, (nakon što smo ga tako uzdigli), vraćamo ga i spuštamo u najniže nizine!

إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ فَلَهُمْ أَجْرٌ غَيْرُ مَمْنُونٍ 

Izuzetak su oni, koji vjeruju i dobra djela čine, njima teče stalna i neprekidna nagrada. (I na dunjaluku i na ahiretu.) Oni su sretnici.

(Kur'an, At-Tin:4-6.)

Lijep komentar ovim ajetima dao je rahmetli Čaušević u svom prevodu Kur'ana. On kaže ovako:

Ljudi su stvoreni u vrlo lijepom obliku. Oni su okićeni svojstvima, koja su potrebna za to da se čovjek uzdigne u najveći stepen bogobojaznosti.

Ali da čovjek padne u najniže nizine, uzrok je to, što on nije koristio vrline kojima ga je Allah, dž.š., obdario i okitio.

Allah, dž.š., uzdigao je čovjeka nada sva Svoja stvorenja, a on opet sam sebe ponizuje i hoće da se klanja onim slikama i kipovima, koje on svojom rukom gradi! (str. 938.)

Ova tri ajeta tumači nam i hazreti Mevlana na svoj način, onako kako to najbolje umije i zna.

Naslov poglavlja (Mesnevija, IV džild, 55. poglavlje)

Tumačenje hadisa hazreti Pejgambera, a.s., u kojem kaže:

Allah, dž.š., stvorio je meleke i dao im pamet.

Stvorio je i životinje i u njihovu narav usadio strast i nagon.

Stvorio je i čovjeka i u njega usadio dva oprečna svojstva: pamet i strast!

Pa, u koga pamet nadvlada strast, taj je čovjek viši od meleka.

A u koga strast nadvlada pamet, taj je niži od životinje.

 

Započinjući tumačenje ovog hadisa, hazreti Mevlana u prvom bejtu kaže ovako:

1. bejt

U hadisu, kaže hazreti Pejgamber:

Dženabi-Hakk  – Allah, dž.š., stvorio je ovaj svijet i ljude razdijelio na tri vrste.

2. bejt

Prvoj grupi – prvoj vrsti odabranih ljudi – dao je Allah, dž.š., tri nimeta, tri dara: pamet, znanje i darežljivost.

Ova grupa ljudi, to su meleki u insanskom suretu, oni ne znaju ni za šta drugo osim za sedždu!

Komentar:

Stalno su u ibadetu i na sedždi; druge upućuju na pravi put i čine dobra djela; pokoravaju se Allahu, dž.š., i izvršavaju Njegove naredbe. Od njih ne može poteći nepokornost i grijeh.

3. bejt

U njihovom tabijatu, u njihovoj naravi, nema pohlepe ni strasti.

Oni su okruženi nurom (Allahovim svjetlom), žive u odanosti i ljubavi prema Allahu, dž.š.

4. bejt

Druga vrsta ljudi, nema ni znanja ni pameti.

Oni su kao hajvani (kao životinje); jedu, piju i debljaju.

5. bejt

Ova grupa ljudi, poput hajvana, ne zna ni za šta drugo, osim za ahar i sijeno.

Ti ljudi ne znaju, šta je dobro, a šta zlo. (Ne znaju šta su tegobe i iskušenja, a šta ugled i čast.)

6. bejt

Treća vrsta ljudi, to je sin Ademov, ili jednostavno rečeno – čovjek, sa svim vrlinama i manama.

Njegov hilkat, njegov sastav i narav je: pola melek, pola hajvan (životinja).

Komentar:

Tj. u njemu se nalaze i svojstva  meleka i svojstva životinje. U jednoj njegovoj polovini sja duša i Allahov nur, a u drugoj je ponor mraka, gdje vladaju strasti: pohlepa za materijom, sklonost nepravdi, zulumu i nasilju.

7. bejt

Ona životinjska strana, pohlepa i strast, vuče čovjeka u nizine i ponor;

A ona druga strana, pamet i znanje, uzdižu ga u duhovne visine.

Komentar:

Jer u njemu se stalno vodi borba između razuma i strasti; nekad pobjeđuje razum, a nekad strast. I tako čovjek nikad nema mira; stalno živi u azabu – u patnji i na mukama!

8. bejt

Prve dvije vrste ljudi, tj. ljudi-meleki i ljudi-hajvani, žive u miru i slobodi, ne vode unutrašnju borbu sami sa sobom.

A čovjek, sin Ademov, sa pozitivnim i negativnim svojstvima, je sušta suprotnost i jednima i drugima, i melekima i životinjama.

9. bejt

A opet čovjek, obični čovjek, tj. ljudski rod – bešer, zbog ispita pred kojim se nalazi, (zbog stalnih iskušenja kroz koja prolazi), razdijeljen je i rastrgan;

On je po obliku, po vanjskom izgledu, čovjek; ali, u stvari, u njemu su sadržane tri vrste živih bića: i melek i hajvan i insan.

10. bejt

Prva grupa, oni potpuni i savršeni ljudi, koji su prožeti nuranijjetom i ruhanijjetom, tj. u kojima blista nur (ono unutrašnje duhovno svjetlo), i čija se je duša visoko uzdignula, ta grupa ljudi je poput meleka: čista, nevina i bezgriješna.

Takav je bio Isa pejgamber, koji je još za života uzdignut na nebo i svrstan u red meleka.

11. bejt

Po vanjskom obliku, izgleda kao i svaki drugi čovjek; ali u suštini, u duši, on je kao melek Džibril; oslobođen i čist od svih mana i poroka: u njemu nema ni srdžbe, ni prohtjeva, ni svađe sa drugima, ni besposlenih razgovora.

Tako je on odgojen, i do tolikog se je stepena uzdigla njegova duša.

12. bejt

Takvim ljudima, koji su naravi meleka, nije potrebna stalna borba sa sobom, disciplina i asketizam (odricanje i ustezanje). (Oni su navikli na to, to je njihov način života, jer su se unaprijed mnogo čega odrekli.)

Kao da ih čovjek nije rodio, tako su čista srca i čiste duše!

13. bejt

Druga vrsta ljudi, poprimila je svojstva životinja, njihovu narav i tabijat:

vladaju se po nagonu, predajući se tjelesnim prohtjevima i strastima. (Oni su ugušili u sebi glas razuma i savjesti.)

14. bejt

Ona lijepa svojstva meleka i u njima su nekad bila, ali oni su ih odbacili!

Tijesna im je bila ta kuća, i ta svojstva su iz njihova srca isčezla!

15. bejt

Mrtva je ona osoba koja nema duše! (Osoba koja je lišena onog pravog duha – duše u punom smislu te riječi – ta osoba postaje bezosjećajna i mrtva, makar ona tjelesno i dalje živjela.)

Ako je jedna osoba lišena lijepih kvaliteta, melekskih osobina i vrlina, onda je ta osoba kao hajvan, kao i ostale životinje! (Živi da jede, a ne životom duše.)

16. bejt

Jer jedna duša, jedna osoba, koja nema ovih kvaliteta, hrđava je i niska.

Ova riječ je istinita! To je rekao jedan veliki sufija (jedan od duhovnih velikana).

Komentar:

Pod sufijom, misli hazreti Mevlana, vjerovatno na svog učitelja Šemsuddina Tibriziju, od kojeg je primio ovu nauku i etiku.

17. bejt

Ovakav čovjek životinjske naravi, više trpi i vuče tereta, nego i sama životinja.

Na ovom svijetu, od njega potiču samo niski poslovi! (Lukav je, podmukao, grub, nasrtljiv, bezosjećajan i bez milosti.)

18. bejt

Obmane, hile, prevare i podvale koje mogu poteći od tako niskog čovjeka,

to ne može izvesti ni jedna druga životinja, pa ni zvijer! (Jer pokvaren čovjek, u svojim prevarama, služi se razumom koji životinja nema.)

U sljedećim bejtovima, ocrtava nam hazreti Mevlana šta sve čovjek, putem razuma, može učiniti i dokle može doprijeti.

 19. bejt

Čovjek je naučio i zna tkati platno, krojiti odjeću, izvezenu i zlatom ukrašenu;

(naučio je i zna) vaditi biser iz morskih dubina – sa dna mora!

20. bejt

Uloživši razum i trud, ljudi su se usavršili u svim naukama:

u matematici, astronomiji, medicini, filozofiji;

21. bejt

Ali ove nauke i ove znanosti, vezane su samo za dunjaluk – za ovaj prolazni svijet.

Učenjaku koji se bavi samo ovim znanostima nema puta na sedmo nebo!

Komentar:

Tj. na budućem svijetu i u vječnom životu, gdje ne vladaju ovi materijalni uslovi i zakoni, te nauke nemaju prođe, i od njih nema koristi onome ko se je na dunjaluku samo tim naukama bavio.

22. bejt

Sva ova savremena nauka, sve znanosti i zanati, služe ustvari,

 za izgradnju ahara (štala), u kojima će živjeti volovi i deve!

Komentar:

Tj. sve ove nauke i znanosti – geometrija, građevinarstvo, filozofija, medicina i druge nauke – služe ljudima za održavanje ovozemnog života: za izgradnju kuća i stanova, dvora i palača, gdje će se oni ugodno osjećati i uživati. U stvari ti dvori i palače su privremeni stanovi za dunjalučke ljude, kao što su štale za hajvana, za volove i deve, koje će tu u štalama provesti kratko vrijeme ovozemnog života, dok im ne dođe kraj.

A oni učenjaci, inženjeri i graditelji koji te dvore i palače projektuju i podižu – oni su hizmećari, sluge ovih dunjalučkih ljudi, koji se predaju materijalnim uživanjima, kao da će ovdje, na dunjaluku, vječno ostati.

23. bejt

A šta će nam štale i ahari? Ahari služe za to da bi hajvan mogao u njima nekoliko dana provesti!

A ovi dunjalučki ljudi (bogataši i velikani te svjetina koja se za njima povodi), posmatraju te dvore i palače, dive se umjetnosti inženjera i graditelja, pa govore, ukazujući na njihova djela: - Vidi šta je ovaj ostvario, kakvo remek djelo, kakav genije!

Komentar:

Obmanuti spoljašnim sjajem, stilom i raskoši dvora i palača, ljudi zaboravljaju da ta građevina nije vječna kuća i da je uživaoci moraju ostaviti!

24. bejt

Ali, put koji vodi Istini, put kojim ćemo se približiti Dženabi-Hakku, Allahu, dž.š.,

taj put poznaje i vidi samo „sahibi-dil“, čovjek koji preko srca dobija uputu.

Komentar:

„Sahibi-dil“ je onaj čovjek koji u srcu nosi znanje, koji uči iz ljubavi prema nauci. Taj vidi Istinu i njemu se otkrivaju tajne.

25. bejt

Eto, na ovaj način, udruživši pamet i strast, Dženabi-Hakk (Allah, dž.š.) stvorio je jedno fino živo biće koje se zove insan – čovjek,

i to biće je obdario znanjem, a taj dar – znanje, nije dao melekima.

26. bejt

A za ove dunjalučke ljude – bogataše, koji žive i uživaju, ne obazirući se na sirotinju – Allah, dž.š., kaže da su kao stoka! (Al-Araf, 170.)˛

(Oni su sebe uspavali i zaronili u duboki san, a to je san gafleta – san bezbrižnosti i nemarnosti. Njihova java je jedna vrsta sna!)

Oni su uspavani! A san, nije isto što i java! Jer prava java tek dolazi poslije smrti. Oni ne misle na sutrašnjicu, ne znaju da ima drugo buđenje, buđenje iza smrti, kada će im ova dunjalučka java izgledati kao minuli san!

27. bejt

Hajvanska duša (ruhi hajvani), ne zna ništa drugo nego jesti i spavati! (Životinje su, može se reći u vječitom snu, robovi spavanja i sna.)

Tako i ovi dunjalučki ljudi imaju istu narav i osjećanje kao i životinje: samo da im je jesti, spavati i uživati!

28. bejt

Dolazi pravo buđenje (proživljenje poslije smrti); ode ovaj dunjalučki san (san gafleta)!

I čovjek će onda vidjeti i gledati na jednoj ploči, odraz i slike svojih djela, misli i osjećaja.

Komentar:

Film čovjeka, počinje da se odvija i da igra pred našim očima!

Ovdje nas hazreti Mevlana podsjeća na hadis:

Ljudi spavaju, kad umru, onda će se probuditi!

Onda dolazi pravo istinsko buđenje!

29. bejt

Kad čovjek bude probuđen – proživljen, i kad ustane iz mezara izgledaće kao onaj pospanac, koji ne može da se rastrijezni pa trlja oči rukama.

A kad progleda i kao budan dođe do svijesti, onda će mu se pokazati prava slika pred očima: odraz njegovih dunjalučkih misli, osjećaja i pokreta.

30. bejt

Ovaj dunjalučki čovjek, hajvanske naravi, bez sumnje je na najnižem stupnju, niži od životinje!

Ostavi ga! On će nestati, a i sada kao da ne postoji! (Jer ne vrijedi, od njega nema koristi.)

Pa na koncu, hazreti Mevlana završava ovo poglavlje kur'anskim riječima:

Ja ne volim ono što će nestati i propasti!         

Ovo su riječi Ibrahima pejgambera, kad je još kao dječak, razmišljajući osjetio da ima neko, ko upravlja svijetom.

Komentar:

Da se podsjetimo malo na ova njegova razmišljanja. O tome se govori u suri En'am, u sedmom džuzu Kur'ana.

Ibrahim, a.s., kad je vidio da se ljudi klanjaju kipovima, osjetio je da to nije pravi put, ni prava vjera, pa je u svojim mislima tražio Svevišnjeg želeći da Ga upozna. Kad je vidio jednu veliku zvijezdu na nebu, rekao je u sebi: - Ovo je moj Gospodar! A kad je ta zvijezda zašla i izgubila se, on je onda došao do zaključka da to ne može biti Gospodar svijeta, pa je dodao: - Ja ne volim ono što zalazi i nestaje!

I nastavio je da traži Allaha, dž.š., dok ga nije našao u svom srcu i u svojoj duši.

Zaključak

I mi mu'mini osjećamo prisustvo Allaha, dž.š. Osjećamo Ga u svom srcu i u svojoj duši, jer smo dušom vezani za Njega.

Jer je naša duša, samo jedna mala iskra Allahove duše; iskra koju je On ubacio i udahnuo u ovo naše trošno tijelo.

Pa kako da se ne osjećamo sretnim, dok smo na ovaj način vezani za Stvoritelja, i kad svakog časa možemo, preko duše, uspostaviti vezu s Njim.

 

Izvor: ŠEBI ARUS, godišnjak Tarikatskog centra, broj 18, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 1987., str. 15 - 23.

 





Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 3347 puta

Magazin Ašk