A+ A A-

Razvijanje umijeća


Naučne rasprave daruju čovjeku duhovni život. Druženje s naučnicima i učenim ljudima, te slušanje njihovog mudrog govora odgaja snagu razuma i budi skrivena umijeća. Onim ljudima koji su cijeli svoj život proveli u neznanju, negdje daleko u zabačenom selu, ili u sredinama bez kulture, i koji se nisu koristili dobrima znanja, umijeća razvoja stečenog razuma su mrtva, a sjaj im je zagasnut.

Imam Ali, a.s., je rekao: Onom ko napusti slušanje govora najumnijih ljudi, razum će umrijeti.[1]

Savremena nauka u svijetu proizvod je višestoljetnog neprekidnog truda i istraživanja stotina naučnika. Čovječanstvo danas razmišlja uz pomoć uma naučnika koji su živjeli jučer i koristi se upornim trudom i zalaganjem svojih umnih prethodnnika. Čovjek koji uči i obrazuje se ustvari svoj razum povezuje sa mislima naučnika čovječanstva i kroz taj duhovni spoj stiče snagu i moć.

Ali, a.s., je rekao: Razumnom čovjeku priliči da svome mišljenju pridoda mišljenje razumnih, i svome znanju znanja učenih.[2]

Ovdje se pod znanjem podrazumijeva spoznaja i razumijevanje svijeta i razumski potvrđenih istina koje su srazmjerne sadržaju božanskog Stvaranja. Usvajanje ovakvog znanja razum uzdiže na stepene duhovnog savršenstva i omogućava mu da dostigne razvoj stečenog razuma.

Pitanja koja su nastala kao proizvod mašte i fantazije nerazumnih i plod mozgova neukih ljudi ne predstavljaju znanje, iako ga ljudi lišeni razuma nazivaju znanjem. Ova vrsta neosnovanih i neutemeljenih pitanja ne samo da ne potiču razvoj razuma nego djecu i omladinu gura u zastranjivanje i stranputicu.

Prenosi se da je Imam Ali, a.s., rekao: Zabluda i stranputica su svaka nauka i svako znanje koje razum ne potvrdi.

      Znanje je, suprotno nagađanju, pretpostavci i predstavi, uvijek praćeno uvjerenjem. Znanje je najpotpuniji oblik pouzdanosti ili čvrstog uvjerenja. Ako ono bude zasnovano samo na unim iskustvima i osjećanjima, ne samo da će njegova vjerodostojnost biti umanjena nego će i njegovo ispravljanje biti veoma teško. Zato se može reći: neznanje je bolje od neutemeljenog znanja. Onaj koji je neznalicai svjestan je svog neznanja ili bar sumnja u njega može doći do pravog znanja. Iz istog razloga je Sokrat spoznaju neznanja, a Descartes sumnju smatrao uvodom u znanje.

     Da, ono znanje koje bude sačuvano od upliva naših umnih predrasuda, osjećanja, kao i narodnih vjerovanja može se nazvati znanjem. Nauka se sastoji od metoda koje je čovječanstvo postepeno stvaralo s ciljem sistematizacije i vrednovanja misli. Nauka iziskuje da se proces mišljenja odvija u posebnim uvjetima, i da se tokovi njihovih rezultata ocjenjuju posredstvom istih uvjeta. Znanje nije spontani proizvod organizma, nego posljedica višestoljetne društvene djelatnosti čovjeka. Prema tome, znanje bi u nastavnom programu trebalo imati visoku poziciju. Ukoliko se djeca ne upoznaju sa znanjem, ona će biti uskraćena za posjedovanje sistematskog mišljenja kao najdjelotvornijeg sredstva koje nam pomaže da ispravno razmišljamo i razumijevamo.[3]

Jedan od razloga nesposobnosti mišljenja i nedovoljne razvijenosti uma nekih mladih je pogrešan odgoj tokom djetinjstva. Djeca koja su odrastala uz obrazovanje i odgoj neukih i grijehu podložnih očeva i majki, u nemoralnoj i iskvarenoj sredini, s idejama i mislima oprečnim razumu, s nedoličnim, nemoralnim ponašanjem i štetnim navikama, tokom puberteta se suočavaju s tegobama slabe i nedovoljno razvijene inteligencije. Ovakvi mladi ljudi – da bi razvili stečeni razum i nadoknadili zaostalost svoje inteligencije te se oslobodili štetnih posljedica neispravnog odgoja tokom djetinjstva – moraju uložiti znatno veći trud i zalaganje.

 

Izvor: Mladi, razum i osjećaji, s perzijskog preveo Nihad Čamdžić, Fondacija „Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 126 – 127.

   



[1] Biharu-l-envar, sv.1., str. 53.

[2] Gureru-l-hikem, str. 384.

[3] Mukaddemei bar felsafeje amuzeš va parvareš, str. 137.

  • Ocijeni
    (1 Glasaj)
  • Objavljeno u Savjeti
  • Čitano 394 puta

Komentiraj

na vrh