ponedjeljak, 25 Mart 2013 12:20

Ljubičica – Viola odorata

Priredila: Binasa Berberović


Jedan od vjesnika proljeća je ljubičica. Zovu je još i Slatka ljubičica. Počinje cvjetati  krajem februara, a, uglavnom cvjeta do kraja aprila. Ovo mirisno cvijeće dolazi iz porodice Violaceae, porijeklom iz Evrope i Azije. Ljubičice su uglavnom livadsko cvijeće i prvi su znaci proljeća, kad s prvim zrakama sunca počinju da proviruju ispod snijega. U našoj kulturi ljubičice su simbol skromnosti i tajne ljubavi. Možemo reći i da su simbol hrabrosti. Kako? Pa tako što se prvi od svekolikog cvijeća suprostavlja hladnoći zime. Ljubičica je i simbol i stare Atine i lični cvijet Napoleon Bonaparte (simbol hrabrosti).

Svi se kao djeca sjećamo kako smo brali šumske i livadske ljubičice i kako su nas mamile njihove boje,  a kada bi je ubrali onda bi nas nagradila opojnim mirisom koji nas asocira na čistoću.

Postoji mnogo vrsta ljubičica, razlikuju se uglavnom po veličini i boji cvjetova, a  zajedničko im je što su uglavnom niske, visine oko 10 cm (postoje visine do 20 cm), grmolikog rasta i srcolikih listova.

Postoje šumske ljubičice boja im više vuče na plavo i blijeđe su (one mirišu). Zatim Roza ljubičice koje počinju cvjetati malo kasnije, a boja im je prilično žarka i upadljiva. 

 

Najkasnije od svih počinju cvjetati Bijele ljubičice, tek polovinom aprila. Ove vrste ljubičica kao i Roze nažalost ne mirišu.  Ljubičice se razmnožavaju sjemenjem, diobom biljke, ali i vriježama koje uglavnom stvaraju nakon cvjetanja, pa tako počinju tkati tepih ljubičica oko sebe.

Bijele ljubičice su posebne po tome što se ne šire vriježama, nego to najučinkovitije rade sa  sjemenkama-jako se šire, ako ih posadite na gredicu, uskoro će nicati posvud okolo. Kad jednom procvjetaju, cvjetaju jako obilno.

Ljubičice su odlične prekrivačice tla, njima možete popuniti slobodne prostore na gredicama i ispod većeg  grmlja. Iako one cvjetaju samo na proljeće, tokom cijele godine imaju bujno zeleno lišće kojim pokrivaju tlo oko sebe. A stvarno se brzo množe.

Ljubičice se prvenstveno uzgajaju kao ukrasno cvijeće, ali one su  i jestive i ljekovite. Poznate su po svojim ljekovitim svojstvima, čiji spektar je veoma širok. Samo mirisne ljubičice su ljekovite. Korijen ljubičice je veoma ljekovit i koristi se i u tradicionalnoj medicini. Pored toga koristi se i u ishrani. Cvjetovi ljubičice se koriste za aromatiziranje i dekorisanje različitiha jela. Dodaju se u supe, različite salate, kreme, sladolede i kolače. Upotreba različitih vrsta ljubičica za jelo naročito je raširena u Japanu. Cvjetove u sirovom stanju dodaju u salate, a listove priređuju kao spanać. Japanci jedu i nastrugano sirovo korijenje, koje u svako doba godine ima drugačiji ukus.

Upotreba u kozmetici: Ljubičice se koriste u spravljanju parfema i kozmetičkih preparata; voda u kojoj je skuhano lišće ljubičice, trešnje, višnje i jagode sprečava opadanje kose.

I za kraj vratimo se mirisu ljubičice. Miris cvijeta ljubičice razlikuje se od mirisa njenog lišća. Cvijet posjeduje slatki puderasti miris (do drvenkasto-cvjetnog) zahvaljujući iononima (ionones) koje su izdvojili Tiemann i Kruger 1893. iz vrste Parme violet (Parmska ljubičica ima duple cvjetove koji lijepo mirišu, ova vrsta se gaji stoljećima i nije otporna na hladnoću). Otkriće ionona je omogućilo proizvodnju sintetičkog mirisa ljubičice koji je identičan prirodnom, a nije tako skup kao dragocjeno prirodno ulje. Miris ljubičice je nešto što se ne zaboravlja.  Opojan i lagan, ujedno prekrasan. I svako proljeće nas razveseli i raznježi. Parfemi sa mirisom ljubičice su bili veoma popularni u 19. stoljeću.

Govorilo smo malo o mirisima ljubičica. Pa mislimo da je red da se obradujete nekim parfemom sa mirisnom notom ljubičice. Ako ipak volite da ih svakodnevno gledate i da uživate u njihovim bojama onda predlažemo da krenete u nabavku, ove prekrasne trajnice su zaslužile mjesto u svakom cvjetnjaku.


Ocijeni
(10 glasova)
Čitano 4578 puta Zadnji put promjenjen srijeda, 27 Mart 2013 09:49

Magazin Ašk