ponedjeljak, 12 Decembar 2016 12:50

Nemirni snovi


Želja za maženjem, bolovi u trbuhu, strah od mraka... Brojni su razlozi koji mogu otežati djetetu odmor i san. Shvatiti što to dijete smeta i reagirati ispravno u različitim okolnostima najsigurniji je način da mu se pomogne pronaći prirodni ritam sna, a da se ne vrtite u krugu loših navika. Evo koji su najčešći problemi.

Sve je previše novo za dijete

Prvi dan života sve su drugo nego li dani odmora za novorođenče. Nakon sigurnosti maternice, dijete prelazi u nepoznati svijet i mora se naviknuti na sve vanjske podražaje, šumove, svjetlo, toplinske promjene, kretanje. Normalno je, dakle, da se dijete u prvim tjednima života, iako puno spava, od 16 do 20 sati, često budi i plače prividno bez razloga.

Što učiniti?

Potrebno je prenijeti na dijete osjećaj sigurnosti: biti mu blizu, nježno mu govoriti, maziti ga i na taj će način moći percipirati miris, toplinu i majčin glas. I uzeti ga na ruke, nasloniti ga na grudi kako bi osjetilo otkucaj srca, dobar je relaksirajući način. U pravilu već od prvih dana važno je staviti bebu u kolijevku odmah poslije hranjenja, bez da čekate da vam zaspi na rukama. Kako bi pomogli djetetu da zaspi, stavite u njegov krevetić pokoju igračkicu ili neki svoj predmet – majčin miris pružit će djetetu utjehu i sigurnost.

Još uvijek je gladno

Život bebe noću i danju diktira redoslijed hranjenja. Dakle, normalno je da se, posebno kada se izbaci noćni obrok, dijete budi tražeći mlijeko. Ali to ne znači da je uistinu gladno, prije je to stvar navike, koja je prije svega povezana sa ugodom sisanja. Počevši od četvrtog, petog mjeseca života može se biti siguran da će dijete biti fizički u stanju izdržati dugi vremenski razmak bez jela.

Što učiniti?

Puno djece, kako bi ponovo zaspala, jednostavno ima potrebu sisati. Dakle, u ovim slučajevima, duda može predstavljati najbolje riješenje. Druga se djeca bude usred noći iz navike: do prije koji dan bila je papica i njihov biološki sat nije još uvijek prilagođen novom ritmu. U ovim slučajevima mogu pomoći mali trikovi: stavite ga u krevet prije nego li zaspe i smjestite ga u mirni kutak, ali nemojte ostati uz njega, tako će se dijete navići samo spavati. Ako se budi plačući, ne treba odmah pritrčati kolijevci, već strpljivo čekati koju minutu kako bi mu se ostavilo vremena da ponovno zaspi. Samo ako se ne smiri, treba ga nježno utješiti bez da mu se ponudi bočica, kako bi se izbjeglo da stvori vezu između hrane i sna. Korisno je osim toga, što je moguće kasnije dati zadnji večernji obrok.

Plač navečer

Plač navečer karakteritičan je za prva tri mjeseca života: dijete brizne u plač, trese se, želi sisati, ali izbacuje dudu. Scena koja se ponavlja svakodnevno može trajati satima. Ove krize znače da dijete počinje uočavati razliku između dana i noći i da ga novost čini nervoznim i sprečava ga da zaspi.

Što učiniti?

Ne paničarite kada se to dogodi: izgubiti strpljenje i mir znači pogoršati situaciju. U ovim slučajevima jedini način da se utješi novorođenče je nastojati ga uspavati: uzmite ga na ruke na mirnom mjestu, izbjegavajući da mu govorite, već ga samo nježno ljuljajte. Kao alternativa može ga se staviti u kolijevku ili kolica, ljuljati ga, te istodobno mu držati jednu ruku na leđima ili na trbuščiću jer to daje do znanja da je mama tu. Ako dijete nastavlja i dalje plakati, jedino što se može napraviti je ostaviti ga da se isplače. Na kraju će zaspati, svladano umorom.

Ne osjeća se dobro

Izbijanje zubića, upala uha, prehlada, osip od pelena, vrućica. To su samo od nekih zdravstvenih problema koji, osim što fizički smetaju djetetu, čine ga nervoznim i neizbježno utječu na kvalitetu sna. Dijete postane hirovito i, kako bi moglo spavati, želi imati mamu uz sebe.

Što učiniti?

Kada je dijete bolesno ne treba štedjeti s nježnostima i maženjem. Prva stvar koju treba učiniti je staviti kolijevku u roditeljsku spavaću sobu; ako ima vrućicu, teško diše ili kašlje, umirujuća nazočnost roditelja omogućuje mu da lakše svlada neugodan osjećaj. Ali pozor: čim je akutna faza bolesti prošla, kolijevku treba vratiti u dječiju sobu.

Bolovi u trbuščiću

Učestali između trećeg tjedna života i četiri mjeseca, dječiji grčevi, bolni su mišićni grčevi u crijevima još neidentificirani uzroka. Dijete očajnički plače stišće šake, kvrči nožice prema tijelu, potpuno nesposobno da ponovno zaspi. Krize se pojavljuju prije svega u kasnim popodnevnim ili večernjim satima.

Što učiniti?

Može mu se masirati trbuščić u smjeru kazaljke na satu, kako bi prestali vjetrovi u crijevima. Kako bi se pobijedile intezivnije krize može se pribjeći čaju protiv grčeva (na bazi bilja). Grčevi se spontano nestati nakon trećeg mjeseca života.

Nedostaje mu mama

Posebno osjetljiv trenutak za dijete je kada mama ponovno počinje svoju radnu aktivnost jer se dijete iznenada mora naviknuti biti bez nje puno sati na dan. Obično ovo prislino odvajanje od mame dolazi oko trećeg mjeseca djetetove dobi kada dijete još nije stabiliziralo u potpunosti svoj ritam. Ta promjena ima gotovo uvijek utjecaja na djetetovo raspoloženje i na san; upravo kao što se dešava kod bilo koje druge promjene u načinu života.

Što učiniti?

Važno je obavijestiti osobe koje će se brinuti o bebi (baku, baby sittericu ili odgojiteljicu u jaslicama) o uobičajenom rasporedu obroka i spavanja. Korisno je to napraviti tako da dijete ima uz sebe svoju omiljenu igračku, svoj pokrivač ili barem ručnik, koji je priredila mama (dakle, koji mirišu na nju). Riječ je o pažnji, koja doprinosi da se dijete osjeća kao kod kuće.

Strah od samoće

Oko osmog, devetog mjeseca dijete počinje u potpunosti biti svjesno nazočnosti ili odsutnosti roditelja. I sama činenjica da mama i tata nestaju iz njegovog vidnog polja stvara u njemu tjeskobu, koju psiholozi definiraju izrazom „zabrinutost“ – nemir zbog odvajanja. To se događa prije svega navečer, u trenutku odlaska na spavanje kada dijete ostaje samo u krevetiću, s teškoćom zaspi i ponekad se budi tijekom noći, plačući.

Što učiniti?

Dijete prolazi kroz vrlo teško razdoblje i potrebna mu je pomoć da ga prebrodi. Jedino što treba učiniti je prenijeti mu osjećaj sigurnosti. Kada dođe vrijeme uspavljivanja, treba mu objasniti da su mama i tata u kući u njegovoj blizini. Ako ga tijekom dana povjerite na čuvanje baby sitterici, potrebno mu je reći da će se mama brzo vratiti. Uvečer kad primjetite male naznake da mu se spava (trlja oči, zijeva i sl.) iskoristite ih i stavite ga spavati. Uspavanka, kamilica ili bajka trebali bi postati dio večernjeg rituala koji će ga uspavati. Međutim, u vrijeme spavanja nije dobro zadržati se dugo blizu njegovog krevetića.

Strah od mraka

To je jedan od najstarijih strahova koji se manifestira oko druge godine života, kada dijete počinje otkrivati emocije koje prije nikad nije osjetilo, te razvija živu maštu. Tako noću mračna soba postaje naseljena prijetećim imaginarim likovima čudovišta.

Što učiniti?

Ostati u djetetovoj blizini ne rješava problem. Čim se maleni bude našao sam, ponovo će se bojati, osim toga, riskirate kretati se u zatvorenom krugu iz kojeg je teško izaći. Druga vrlo česta pogreška je ići u lov na čudovišta kako bi ih se otjeralo: gledati u ormar ili ispod kreveta, služe samo da se potvrdi njihovo postojanje. Iako raspored spavanja ne treba mijenjati, važno je staviti dijete u krevet tek kad počne pokazivati prve znakove pospanosti, tako da ga ne ostavite predugo samog u mraku. Uobičajenim „noćni ritual“, otvorena vrata sobe, upaljena mala svijetiljka i sigurnost roditeljske nazočnosti u kući jedini su učinkoviti recept protiv straha od mraka.

Ružno je sanjalo

Što je dijete manje, više sanja. Maštaju već za vrijeme života u maternici, prije vremena rođeni sanjaju puno; novorođenčad nastavlja puniti svoje snove slikama. Ali što vide djeca za vrijeme boravka u trbuhu? Vide svoje emocije!

Novorođenče primjerice može doživjeti u snu zadovoljstvo okusa mlijeka, miris majke, zvuk njenog glasa. Ili osjećaj gubitka, neodređeni strah.

Između druge i šeste godine ružni snovi su vrlo učestali. U ovom razdoblju bogatom događajima i otkrićima, koji nisu uvijek ugodni, normalno je da dijete proživljava u snu iskustva i emocije proživljene tijekom dana. Može se tako dogoditi da se dijete probudi plačući i dozivajući mamu. Ova epizoda često izaziva u djetetu obrambeni mehanizam i ono odbija ići na spavanje iz straha da će se ružni snovi ponoviti. Riječ je o pojavi koja može potrajati nekoliko dana.

Što učiniti?

Kako bi djetetu pomogli zaboraviti nejgove more, najbolji je lijek ljubav. Kada se dijete iznenada probudi jer je ružno sanjalo, treba ga uzeti na ruke, nježno ga ljuljati te mu dozvoliti da provede ostatak noći zajedno s mamom i tatom. Ako je dijete već naučilo govoriti, bitno je navesti ga da ispriča san: na taj način, uz maminu pomoć, dijete će postati svjesno da je riječ samo o imaginarnim slikama i da se ne treba ničega bojati.

Iznenadna buđenja

Usred noći dijete viče bez vidljivog razloga, uznemireno je, znoji se i ne prepoznaje roditelje. To je tzv. „noćni strah“, tj. krize koje se mogu javljati tijekom cijelog djetinjstva, ali posebno tijekom prijelaznog doba: između osmog i desetog mjeseca, osamnaest mjeseci i dvije godine, te između treće i četvrte godine. Ove pojave ne uzrokuju ružni snovi, pojavljuju se prije svega tijekom prvog dijela noći, u fazi dubokog sna (noćne more i snovi događaju se tijekom REM sna). Uprkos tome što krize mogu biti prilično jake, dijete se tijekom deset minuta samo smiri i ujutru se ne sjeća ničega što je bilo.

Što učiniti?

Bolje je ne intervenirati. Govoriti djetetu, nastojeći ga podsjetiti pod svaku cijenu može pogoršati situaciju. Preporučljivo je ostati jednostavno u njegovoj blizini, imajući na umu da se neće više ničega sjećati kad se probudi. Puno je važnije nastojati iz preventive dobro rasporediti djetetovo spavanje, bilo danju, bilo noću.

Dvadeset sati zatvorenih očiju

Važno je djetetu pružiti dobar san u idealnim uvjetima, ali i dozvoliti mu spavati onoliko vremena koliko mu je potrebno.

Novorođenče spava od 16 do 20 sati od ukupno 24 sata dnevno, a da ne daje prednost danu ili noći jer još ne opaža razliku.

Od prvog mjeseca do godinu dana: vrijeme sna je uvijek dugo ali je organizirano na različiti način. Dijete spava više noću, do 9 sati do tri mjeseca starosti, a 12 sati između šest i 12 mjeseci. Ostalo vrijeme podijeljeno je na nekoliko dnevnih počinaka.

Do tri, četiri mjeseca dijete još spava od 13 do 14 sati, posebno noću, uz dva mala popodnevna počinka, a nadalje samo jednom u prvim satima poslijepodneva.

 

Izvor: Bebe, mjesečnik za trudnice i roditelje, broj 131, Zagreb, ožujak 2003, str. 96-98.

Ocijeni
(4 glasova)
Čitano 450 puta

Magazin Ašk