nedjelja, 20 Juli 2014 17:12

Dijete i igra


Što je igra?

Igra je slobodna, spontana aktivnost koja proizilazi iz unutrašnje djetetove potrebe.

Igra je prerađena stvarnost u skladu s dječjim doživljajem.

Igra je stvaralačka aktivnost, svaki put drukčija, neponovljiva, koja najviše odgovara djetetovoj prirodi, zakonitostima njegova razvoja i omogućava mu da se razvija i odrasta u jedinstvu i skladu tjelesnog, intelektualnog, socijalnog i emocionalnog.

Igra je aktivnost kroz koju se dijete izražava i potvrđuje što je snaga koja upućuje na nove aktivnosti pomoću kojih razvija sve svoje mogućnosti.

 

Što igra znači za dijete?

KROZ IGRU dijete uči:

- predmetni svijet, tj. okolinu (upoznaje, istražuje, rukuje stvarima, neposredno provjerava);

- svijet ljudi i njihove odnose (misaono ispituje, uživljava se, zamišlja "kao da...", "kad bi....").

KROZ IGRU dijete rješava:

- najjednostavnije i najlakše sukobe;

- svoje strahove, svoje teškoće (u igri je ono vuk, liječnik, mrak... ono plaši druge oko sebe, tjera vuka, tjera mrak, operira lutku - suočava se, prerađuje i polako nadvladava strah i nelagodu).

KROZ IGRU dijete iskazuje:

- sve ono što mu se u stvarnom životu ne dopušta iskazati (ljuti se na drugu djecu, na odrasle, viče, iskazuje agresiju na predmetima...);

- u igri se dijete oslobađa napetosti, postaje smireno, opušteno, jer je u igri gotovo sve dopušteno.

KROZ IGRU dijete stječe samopouzdanje:

- čini što želi;

- gospodar je situacije;

- ima onu ulogu koju odrasli imaju u stvarnom životu (dijete je policajac, vojnik, majka, glumac, pilot...)

 

Kako roditelj može pomoći djetetu da se igra?

OSIGURATI osjećaj prijateljstva topline, opuštenosti, sigurnosti, iskazivati ljubav (riječima ili pokretom).

GLEDATI na dječiju igru kao na najvažniji posao odrasloga.

DATI potporu, pohvaliti.

OSIGURATI stalan prostor za igru (veličina je nevažna), nesmetano vrijeme u kojem će dijete samo odlučiti kad će početi igru, što će se igrati, kako, koliko dugo. Ostaviti djetetu da uredi igrajući prostor - otrpiti u tom prostoru 'neurednost' (prema poimanju odraslih) – za dijete je to red.

OMOGUĆITI djetetu da samo istražuje igračku i igra se njome (savjetovanje - 'upali ovdje', 'složi tu,.. smeta dijete i govori mu 'ti to ne znaš', 'ja nisam zadovoljan tobom' - čini dijete nesretnim).

OMOGUĆITI djetetu da nesmetano, samo, igrajući se, svladava probleme, bez uplitanja sa stajališta odrasloga.

POMOĆI, ako dijete traži pomoć, ali tako da dijete i dalje ostane “gospodar situacije”.

ODREDITI, DOGOVORITI neko vrijeme za određenu aktivnost s djetetom (dovoljno je nekoliko minuta) - pročitati priču, razgovarati, našaliti se, pogledati zajedno TV-emisiju, prošetati...

 

Dijete – igra – igra - dijete

Kroz igru dijete uči o sebi, svijetu i drugima.

Kroz igru prerađuje sve svoje doživljaje - lijepe i ružne (na sebi prihvatljiv način).

Kroz igru se izražava.

Kroz igru se priprema za buduće događaje.

Igra je potrebna svakom djetetu i potrebne su različite igračke (i djevojčicama i dječacima). Oni će sami odabrati što im treba.

Igra je 'ogledalo ' u kojem se odražava što dijete misli, doživljava, osjeća, želi – sve ono što dijete ne može izraziti riječima izražava kroz igru.

 

Roditelji - odrasli

Sjetite se kako ste ljuti kada vas netko prekine u poslu. Isto tako je ljuto i dijete, ako mu prekinete igru, JER ONA JE ZA DIJETE NAJVAŽNIJI POSAO.

 

 

Priredila: Ljiljana Šaric, pedagogica

Izvor: Zbornik radova Pedagoškog fakulteta u Zenici, godište 3., br. 3, juni 2005., str. 19.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1544 puta

Magazin Ašk