srijeda, 03 Februar 2016 13:48

Naučite djecu sve o ljutnji


Prvi snažan poticaj koji dijete ima kad se razljuti je da udari. To je prirodno ponašanje, ali moramo ga malo preinačiti kako bismo se uklopili u svijet u kojem živimo. Ljutnja je osjećaj koji roditelji najčešće nastoje promijeniti pa ćemo se prvo pozabaviti time.

Svaki put kad se umiješamo u život djeteta, cilj bi nam trebao biti pomoći mu da nauči ono što će moći koristiti i što će mu pomoći kad odraste. Malo razmislite, koji bi bio najbolji način da odgvorite na ljutnju? Doći ćemo do zaključka da je to uravnoteženo ponašanje. Osoba prema kojoj se netko ružno ponaša ima potrebu da to glasno kaže i osudi takvo ponašanje i to odmah (prije nego postupi nasilno). Ljutnja i nasilje nisu isto. Nasilje predstavlja ljutnju koja se otela nadzoru.

Odrasla je osoba naučila da će svoj bijes stišati tako da ga pokaže, ali da pri tom ne učini nikakvo zlo i ne postane nasilna. Pokazuju li naša djeca premalo ljutnje, proglasit će ih slabićima i druga će ih djeca iskorištavati i odguravati. Ako su neprestano ljuta, nisu omiljena među svojim vršnjacima, čak ih se djeca klone. Zato djeca moraju naučiti kako u tome uspostaviti ravnotežu za što treba nekoliko godina vježbe, počevši od najranije dobi.

Kako pomoći djeci da ovladaju ljutnjom:

1. Ustrajte na tome da ljutnju iskažu riječima, ne djelom. Moraju glasno reći da su ljuti, a po mogućnosti i zbog čega.

2. Pomognite im da povežu uzrok i posljedicu. Navedite ih da preispitaju razloge svoje ljutnje. Maloj djeci koji put će trebati pomoć da se prisjete što je pošlo po zlu.

- Jesi li ljut na Ivicu zato što ti je uzeo kamion?

- Je li ti muka zato što si tako dugo morala čekati da završim razgovor?

Uskoro će sami biti u stanju reći vam što se dogodilo, i zašto, umjesto da odmah nešto učine bez razmišljanja.

3. Pokažite im da razumijete njihove osjećaje, da ih prihvaćate (iako to ne znači da će to nešto promijeniti).

- U pravu si što se ljutiš na mene. Nisam te slušala. Sada slušam.

ili

- Znam da si umorna od čekanja u trgovini, i ja sam, ali to je tako. Možeš li raditi nešto pametnije umjesto da gnjaviš brata?

4. Jasno im pokažite da tučnjava nije prihvatljiv način pokazivanja srdžbe. Tome se odlučno suprotstavite objasnite negativne posljedice svake tučnjave, i ustrajte na tome da dijete učini ono što je odmah trebalo učiniti (upotrijebiti riječi)!

5. Pomognite djetetu da iskaže što želi. Obično počne plakati i tužiti se na ono što ne želi. Treba mu vaša pomoć da bude određeniji...

- On me tuče.

- Glasno mu reci da to ne čini.

- Anica je uzela moj bicikl.

- Otiđi do nje i reci joj da ti ga odmah vrati. Reci da je tvoj i da ti treba.

6. Pokažite im na vlastitom primjeru. Kad se sve zbroji, vjerojatnije je da će učiniti ono što biste vi učinili, nego ono što ste kazali. Kad ste vi ljuti, recite to, glasno. Razljutite se i odmah glasno pokažite prije nego što doista pobjesnite. Dajte si oduška, zatim se smirite pa će naučiti da se ljutnja može pokazati, i da onda prođe. Jednostavno često recite:

- Ljut sam!

- Srdiš me!

- Nemoj me prekidati!

- Ne diraj moje stvari!

- Ljuta sam što se ne držiš dogovora! Što se događa?

Dijete o srdžbi mnogo više nauči od onog roditelja koji je umjereno iskazuje, nego od onog koji je uvijek ljubazan, umjeren i suzdržan. Djeca moraju vidjeti da su i njihovi roditelji samo ljudi.

Dijete uopće ne morate jako grditi i psovati da biste iskazali koliko ste ljuti. Samo se držite jasnog izražavanja osjećaja i činjenica. Jer, potrebno je neko vrijeme da djeca počnu pokazivati ljutnju na prihvatljiv način. Budite sretni ako vaše dijete pokaže bar neki znak da se uspijeva savladati – primijetit ćete da se suzdržava da ne udari drugo dijete ili vas, ili da glasno kaže: - Ljut sam!

Mnogo je odraslih koji još uvijek nisu naučili tu pouku, što znači da dobro napredujete.

 

Izvor: Steve Biddulph, Tajna sretne djece, Mozaik knjiga, Ljubljana, 2007, str. 76-78.

Ocijeni
(5 glasova)
Čitano 1059 puta

Magazin Ašk