četvrtak, 16 Juni 2016 10:09

Greške i propusti u odgoju djece


Porodična atmosfera u porodicama je različita, zavisno od edukacije roditelja, kao i drugih članova porodice. Neki roditelji imaju poremećene i komplikovane odnose sa svojom djecom. Njih čak i novorođenčad nerviraju svojim neprestanim zahtjevima, traženjima, cmizdrenjem i neslušanjem. Život u porodici bi trebao biti lagodan i radostan. Ako bi se roditelji potrudili da pronađu malo vremena i načina, te poboljšaju odgoj djece kroz nove strategije i planove, sigurno bi im se isplatilo. Male promjene u odnosu sa djecom i obratno, te primjereno ponašanje i komunikacija, učinili bi život sretnijim i za djecu i za roditelje. Roditelji moraju znati da dobro vaspitan čovjek nije dobio obrazovanje samo u pisanju, čitanju retorici i filozofiji. On pored navedenih osobina treba imati i osjećaj ljudskosti prema drugim ljudima.[1]

Sada ćemo spomenuti neke greške u odgoju djece koje su posljedica neplanskog i haotičnog odgoja, kao i narušene porodične atmosfere:

Navikavanje djece na kukavičluk i strah što ima za posljedicu gubljenje samopouzdanja i sigurnosti u svoju ličnost. Roditelji, nerijetko, plaše djecu raznim stvarima i pojmovima (babaroga, mrakača, zombi i sl.) kako bi ih ućutkali ili obuzdali u ponašanju. Posebno je pogubno kada ih plašimo učiteljem, ljekarom, školom, jer to stvara odbojnost kod djece prema nauci, zdravlju i obrazovanju;

Udovoljavanje dječijim prohtjevima, raskoši i luksuzu vodi dijete u samozadovoljstvo i sebičnost, što izaziva nezainteresiranost za druge (altruizam), a pospješuje egoizam. Često roditelji zbog ljubavi prema djeci ispunjavaju sve njihove zahtjeve, te tako uče djecu na rasipništvo, ne znajući da cijene imetak, rad i novac. Dobar način osvajanja roditeljske pažnje i odobravanja je plač djeteta, koji je planski i namjenski osmišljen;

Pretjerana strogost i okrutnost su antipod ekstremnoj popustljivosti i udovoljavanju. Ove greške nastupaju kada roditelji pretjerano fizički kažnjavaju svoje dijete, ili ga bespotrebno suviše kritikuju. Također, prekomjerno škrtarenje na djeci je podjednako štetno i pogubno kao i pretjerano trošenje i rasipanje;

Pravljenje razlike među djecom je unošenje nepotrebnih virusa u porodični ambijent. Neki roditelji prave razliku među djecom u davanju poklona, posvećivanju ljubavi, u igri sa djecom, što prouzrokuje zavist i ljubomoru jednih prema drugima i pojavu mržnje;

Navikavanje djece na loše ponašanje i ružan govor je onemogućavanje djeci da steknu lijep odgoj i da izrastu dobru i karakternu ličnost. Loše ponašanje se ogleda u ružnom (vulgarnom) govoru, nepristojnom odijevanju, lošem društvu i sl. Kakav karakter dijete formira u ranom djetinjstvu, takav karakter ostaje i kada odraste. Narod mudro kaže da se mladica (mlada biljka) savija kako želimo, a da kada odraste u veliko stablo tada nema savijanja i našeg željenog formiranja drveta;

Upotreba računara, mobilnih i tv aparata, te druge digitalne tehnike bez nadzora roditelja ili starijih, ima za posljedicu da djeca ogromno vrijeme provode za tv-om, mobilnim telefonima, društvenim mrežama, vrlo često koristeći i upražnjavajući loše i neprimjerene sadržaje. Neograničena upotreba ovih medija vodi otuđenju i samoizolaciji, što svakako narušava porodičnu koheziju i kominikaciju;

Nemar prema nauci i čitanju uopšte je deformacija koja je zahvatila savremenu porodicu, posebno djecu. Djeca imaju averziju prema čitanju i školi općenito. Tu potrebu formalno pokrivaju stalnim kontaktom s mobilnim telefonom ili kompjuterom, što, svakako, nije isto. Roditelji moraju vlastitim primjerom pokazivati kvalitetan odnos prema knjizi, nauci i školi, i to sa najvišim poštovanjem.

Stoga revidirajmo svoje roditeljske postupke i potražimo razloge lošeg odgoja, možda su oni baš u našim pogrešnim odgojnim metodama.[2]

 

Izvor: Islamska misao, godišnjak Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru, br. 9, Fakultet za islamske studije, Novi Pazar, 2016, str. 106-107.

[1] Đuliman E., Nilsen H., Ideja za inspiraciju i za djelovanje, Helsinški komitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2007, str. 49.

[2] dr. Bešir E., dr. Rida Bešir M., Odgoj djece, Ilum, Bužim, 2007, str. 15.

Ocijeni
(8 glasova)
Čitano 891 puta

Magazin Ašk